Drpiću, zašto se niste junačili prije 15 godina?; Matić: Radnici imaju pravo

Fotografija je jasna: desetak korpulentnih muškaraca, mahom stokilaša, poredali se iza tvorničke rampe. Svi su u radničkim trlišima ili u običnoj radnoj odjeći – starim rebatinkama i kratkim majicama. Njihova odjeća i položaj iza tvorničke rampe šalju duboku društveno-političku poruku: mi smo prezreni na svijetu, ova tvornica je naša, možete je uzeti samo silom.

U sredini toga nimalo bezazlenog “odbora za doček” muškarac je u rebatinkama, jedini u košulji: to je šef tvorničkog sindikata, kao simbol radničke sloge i snage. Iza njega je radnik u mornarskoj majici, preko ramena zabacio neku alatku, od glave mu ne vidiš je li teški čekić ili motika: taj detalj pojačava ionako prijeteći dojam koji ostavljaju ovi radnici.

‘Stupovi društva’

Na ovoj se fotografiji ne vidi stečajna upraviteljica koju su ovi muškarci jučer okružili, kad je službenim automobilom tvrtke došla u tvornicu. Ne vidi se ni njezin strah koji je morala osjetiti kad su je neprijateljski raspoloženi muškarci opkolili, naredivši joj da službeni automobil ostavi u tvorničkom krugu te da objekt napusti kako zna i umije. Ne vidi se ni mjesni šef policije, koji je ženu uspio izbaviti iz vozila i osobno je evakuirati, policijskim automobilom.

Potpuno je jasno da prizor u kojem desetak muškaraca zastrašuje jednu ženu zaslužuje svaku osudu, pa čak i duboki prezir. Bespredmetno je i govoriti o tome. Ali, ne možemo o nekoj stvari suditi tako da analiziramo samo posljedice.

Jer, na ovoj se fotografiji štošta ne vidi. Ne vide se ni pokojni predsjednik države, ni bivši tenisač koji je predsjedniku puštao da ga pobijedi u rekreativnom tenisu e da bi iskamčio tvornicu o kojoj govorimo. Ne vidi se sva podlost ideje koja je kompletno društveno bogatstvo Republike Hrvatske – bogatstvo koje su stvarali ovi muškarci s fotografije i njihovi očevi – prenijela u ruke 200 izabranih nitkova, koji i dandanas predstavljaju “stupove društva”.

Ali mi znamo da je ta podlost 15 godina kasnije dovela do ove fotografije. Stečajna upraviteljica nije se jučer nauživala straha zato što je loša osoba, nego zato što u očima radnika s fotografije nije ništa više od još jednog simbola nakaradnog sustava koji je njih i njihove obitelji odveo u agoniju.

Jest, ovi bi radnici s fotografije bili vjerodostojniji da su, umjesto jučer stečajnu upraviteljicu, ovako prije 15 godina okružili vozilo s poltronskim tenisačem, kad je ovaj prvi put došao u njihovu tvornicu, i da su mu tada, onako otresito bodulski, poručili:

“J.... i tebe i onoga ‘ko te posla!” Ali, to nisu učinili tada, već tek sada: to je dokaz da je za put od guzice do glave – dakle, razdaljinu od otprilike jednog metra – radničkoj klasi Hrvatske trebalo punih 15 godina.

DAMIR PILIĆ

Dr. Matić: Radnici imaju pravo - Jasno da je takav napad na stečajnu upraviteljicu prekoračenje dobrog ukusa i ponašanja, kao i društvenih normi. No, treba imati na umu da su prema tim ljudima prekršene sve društvene norme, da je društvo prema njima počinilo duboku nepravdu i da oni u to društvo i društvene institucije ne mogu više imati nikakvo povjerenje, nego upravo suprotno – kaže sociolog dr. Renato Matić, te nastavlja: - Svi društveni akteri koji su s njima bili u kontaktu izigrali su njihovo povjerenje. Koga god druga strana pošalje u tvornicu, pa makar bio i anđeo, doživjet će istu sudbinu. Oni imaju pravo tako reagirati jer ih je institucionalna javnost potpuno izigrala. Dakle, ne možemo ih opravdati ako su nekoga udarili ili mu izazvali strah, ali to je posve razumljivo, s obzirom na okolnosti. To je normalno ponašanje u nenormalnim okolnostima. Kako bi se drukčije, zaboga, ljudi trebali ponašati? – pita se dr. Matić.