Hrvatska je u roku od nekoliko tjedana donijela "lex Agrokor", a evo već deset godina ne može promijeniti Zakon po kojemu djeca s teškoćama u razvoju i njihova pratnja (roditelji, skrbnici...) plaćaju punu cijenu trajektne karte, za osobe i automobil, svaki put kada s Brača idu na rehabilitaciju u Split, kaže nam Mate Mladina iz bračkog Crvenog križa, jedan od onih koji se bore za bračku djecu s teškoćama u razvoju, ali i za djecu s drugih otoka u Lijepoj našoj.
Za male otočane država još uvijek nema sluha, a trošak njihovih roditelja je izuzetno velik.
Tjedni trošak 800 kuna!
Tjedno? Ni manje ni više nego 800 kuna, ako dijete mora četiri puta ići u Split na rehabilitaciju i ako putuje iz Supetra na Braču koji je najbliži kopnu.
Povratna karta za stanovnike Brača (koji su prijavljeni na otoku) iz Supetra u Split košta 180 kuna (u cijenu je uključen automobil i vozač). Ako dijete s pratnjom putuje s udaljenijih srednjodalmatinskih otoka, onda govorimo o iznosima višim od tisuću kuna tjedno.
Iako su nedavno dobili potporu ministra Lovre Kuščevića, Bračanina u visokoj politici, Olega Butkovića, ministra pomorstva, i Kolinde Grabar-Kitarović, predsjednice Republike, koja je podršku izrazila tijekom posjeta Bolu, pa se onako usputno sastala s članovima Udruge "Brački pupoljci", koja se jedina ozbiljnije u Hrvatskoj bavi ovim problemom i nastoji ga riješiti, još uvijek se ništa nije dogodilo. Podršku i obećanja su dobili, a cijene karata su ostale iste.
I tako već jubilarnih deset godina traje borba "Bračkih pupoljaka" (od ožujka 2009.), kako bi olakšali život bračke djece s teškoćama u razvoju, kojih je trenutno 53. I koja žele samo jedno – jednake uvjete koje imaju njihovi vršnjaci u ostalim dijelovima zemlje.
Na Hvaru živi 21 dijete s teškoćama u razvoju, na Visu deset, a na Šolti dvoje. Dakle, samo na ova četiri srednjodalmatinska otoka čak je 86 djece koja za svoje zdravstvene probleme moraju preko mora.
– Od hitne procedure, koju smo očekivali, očigledno neće biti ništa i na izmjenu Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu morat ćemo još pričekati. I sva ta djeca i njihova pratnja i dalje će plaćati punu cijenu karte.
Ministar Butković nam je objasnio da moramo popisati kategorije i način na koji će biti regulirani popusti za koje dijete. Mi smo te kategorije popisali i poslali u resorno ministarstvo, a sve potrebne podatke dobili smo preko nadležnog Centra za socijalnu skrb.
Tu su kategorije jasno definirane, i ti su podaci u potpunosti točni. Dakle, obavili smo sav posao, kako bi Zakon bio donesen – kaže Mate Mladina.
"Jubilarna" 11 godina
Da, oni su svoje napravili, ali malo je vjerojatno da će se do "jubilarne" 11. godine njihove borbe dogoditi neki pozitivan rezultata.
– Teško da će se išta riješiti do kraja prosinca ove godine, a sve zbog načina na koji funkcionira Sabor. Razgovarali smo sa svim klubovima zastupnika u Saboru i svi su izjavili da će nas podržati u našim nastojanjima, stoga ne znam zašto zahtjev nije išao u hitnu proceduru – govori Mladina.
Bračani su se nakon dolaska visokih gostiju na Brač ponadali kako će se nešto ubrzati. No, političari su došli, obećali...
– I Kuščević i Butković i Grabar-Kitarović su obećali da će ubrzati proceduru za ostvarenje naših zahtjeva, no od toga ništa, barem za sada. Mi smo se nadali da ćemo problem riješiti do ljeta ove godine. Ljeto je već zapeklo, a mi nismo ni blizu rješenju, tako da do ljetne saborske stanke nismo ostvarili naš plan. Gdje je i zašto zapelo nitko ne zna, samo znamo da i dalje plaćamo punu cijenu karte i da nam je to preveliko financijsko opterećenje – veli Maja Bonačić-Protti, predsjednica "Bračkih pupoljaka".
Obično je djeci s teškoćama u razvoju potrebna pratnja jednog ili oba roditelja ili skrbnika te prijevoz automobilom. Zato mlade obitelji sve češće zbog neadekvatne podrške države odlaze s otoka.
– Na otoku jednostavno nema kvalitetnih institucija, kao ni uvjeta potrebnih za sve vrste terapija i obrazovanja djece s teškoćama. Nema drugog rješenja nego putovati na kopno – upozorava Mate Mladina iz bračkog Crvenog križa.
Nije prošlo. Tko je bio protiv?
Od osnutka 2009. do danas članovi udruge primili su u svojim prostorijama i na raznim sastancima predstavnike nekoliko ministarstava i više predstavnika Splitsko-dalmatinske županije, i svi su obećali pomoć pri rješavanju besplatnog trajektnog prijevoza.
– Unatoč tome, ništa se nije promijenilo. Nakon posjeta udruzi, tadašnji saborski zastupnik Jakša Baloević 2015. postavio je u Saboru pitanje na ovu temu, ali je dobio službenički odgovor – prisjeća se Bonačić-Protti.
Kako do danas i dalje nije napravljeno ništa, udruga "Brački pupoljci" i Crveni križ Brač odlučili su se krajem 2018. na zajedničku pisanu inicijativu za izmjenu čl. 47. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu.
– Mi želimo da taj zakon u budućnosti regulira ostvarivanje prava na besplatan prijevoz u javnom prijevozu za djecu s teškoćama u razvoju s prebivalištem na otoku, koja zbog tjelesnih, senzornih, komunikacijskih, govorno-jezičnih ili intelektualnih teškoća trebaju dodatnu podršku za učenje i razvoj – kaže Bonačić-Protti.
Zbog svega ovoga, saborski zastupnik Arsen Bauk je 19. studenoga 2018., na temelju članka 178. Poslovnika Hrvatskog sabora, inicijativu oblikovao u akt o Prijedlogu izmjene navedenog zakona. Prijedlog je stavljen na dnevni red Sabora, i to kao 115. točka.
Isto je predloženo od zastupnika Bauka i Odboru za pomorstvo, promet i infrastrukturu, koji daje ocjenu zakonskih inicijativa i ostalih akata prije nego što one dođu na dnevni red Sabora.
Ali neugodno iznenađenje dočekalo je "Bračke pupoljka" i otočni Crvenog križa na zadnjoj sjednici Odbora, održanoj 13. ožujka 2019., prijedlog je odbačen, i to s pet glasova "za" i šest "protiv".
"Za" su glasovala tri zastupnika SDP-a, jedan zastupnik Mosta i jedan nezavisni, a "protiv" pet zastupnika HDZ-a i jedan zastupnik HNS-a.
Jedino pomogla "Jadrolinija"
Nažalost, ova činjenica daje naslutiti da i nakon gotovo deset godina borbe za dobivanje besplatnog trajektnog prijevoza za djecu s teškoćama u razvoju i niza neispunjenih obećanja od toga ponovno neće biti ništa.
Članovi bračke udruge već su više puta tijekom godina čuli obećanje da će se to pravo ostvariti kroz cjelovitu izmjenu Zakona, no to se nije dogodilo. Isto opravdanje, naravno, može se čuti i danas, dok se djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima i/ili skrbnicima samo gomilaju novi problemi i financijski troškovi.
Jedina svijetla točka jest ponašanje nacionalnog brodara. "Jadrolinija" je unatrag nekoliko godina uvela praksu odobravanja uvećanog popusta na pojedinačne zamolbe otočnih obitelji. Udruga "Brački pupoljci" potom je pojedinačne zamolbe objedinila, a "Jadrolinija" popuste odobrila.