U subotu nešto prije dva sata poslijepodne u Trilju i okolici, te u svetištu Gospe Sinjske u Sinju oglasila su se zvona na crkvama, i to ne onako tužno, u znak nečijeg odlaska s ovog svijeta, nego svečano, snažno i radosno.
Članica zbora Župe sv. Mihovila arkanđela Marija Šipić mobitelom se čula s ostalim zboristima doznavši lijepu vijest – papa Frane je svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Antu Jozića, rođenog Triljanina, njihova sumještanina, imenovao nadbiskupom i apostolskim nuncijem u Bjelokosnoj Obali.
– Kako ne bi bili ponosni?! On mi je dalji rod, kako ne bi znali?! I ja sam iz velike familije ka i on. Odgojen je kršćanski, i nisi moga ništa drugo ni očekivat. Kad ga vidite, vidite da je nešto posebno i sveto. Mlad je on, a pametan i učen. Govori vam devet jezika! Dođe on u Trilj kad god uzmogne. Za Božić je bija tu, za Uskrs, liti, kad stigne... Šta ću van reć – svi smo uzbuđeni! Ja bi sad plakala od sriće! Preporučimo ga u svoje molitve – kroz suze nam govori gospođa Marija koju smo susreli nakon mise ispred triljske župne crkve.
Okupilo se dosta ljudi na misi, gdje je uz običaj grličanja na blagdan sv. Blaža svečano obilježeno i imenovanje njihova don Ante.
– Dođe on kod mene u restoran na ručak. Čovjek je to koji voli svoj kraj, dođe na misu u crkvu, za razliku od nekih koji ne dolaze. On je i prvi iz Cetinske krajine koji je posta biskup. Puno je samozatajan tip, al je velik, vidi se to odma – kaže nam Robert Lagator izlazeći iz crkve.
I zaista, imenovanjem je mons. Jozić postao prvi biskup rodom iz cetinskoga kraja, odnosno iz Cetinskog dekanata, koji ima 22 župe. Skromne, a mnogobrojne obitelji odgajale su djecu u čvrstom kršćanskom duhu, a neka od te djece odlučila su se za redovnička zvanja. Čujemo kako iz tog dekanata dolazi oko 500 časnih sestara i oko 180 svećenika, mnogo zaslužnih pojedinaca, no ni jedan do sada nije bio uzdignut na biskupsko dostojanstvo.
Sretni su Triljani zbog toga, a posebice njihov župnik don Stipe Ljubas, koji je u subotu odmah nazvao mons. Antu u Hong Kong, gdje je na službi, kako bi mu čestitao.
– Čuli smo se i drago mu je. Mislim da je on to očekivao, ali nije mogao unaprijed to govoriti dok ne bude službeno. I eto, Sveta Stolica to nam je objavila baš na Svijećnicu. To je jedno novo svjetlo već upaljeno u vjernosti, ljubavi i žrtvi, i nadam se da će tim istim svjetlom don Ante svijetliti tamo gdje ga je Papa postavio. To je svjetlo poteklo odavde i sad služi univerzalnoj Crkvi – rekao nam je don Stipe.
Ugodan u druženju
Pitamo ga koja je uloga nuncijata, što čeka don Antu u dalekoj zemlji.
– Kao nuncij i nadbiskup, on predstavlja Svetog Oca u svijetu i svatko će ga pitati gdje je rođen. Odgovorna je to služba širenja Božje riječi i uspostavljanja Crkve. A on se već dokazao kao pravi ambasador kroz diplomatsku službu u Indiji, Rusiji, Hong Kongu. Za njega mogu reć samo lipo. Vrlo je skroman i jednostavan. Bio je odlikaš još u osnovnoj školi u Trilju, pa u gimnaziji u Splitu, oslobođen mature. Fakultet i postdiplomski i sve ostalo završio je s izvrsnim.
Dolazi iz skromne obitelji pokojnih Luke i Anke, osmo je dijete od njih 11, radišan, ugodan u druženju. I danas su svi članovi te obitelji praktični vjernici. Jučer sam ih obišao i čestitao im. Očekujemo ga kod kuće u svibnju, kad će biti zaređenje u konkatedrali sv. Petra u Splitu, a zaredit će ga državni tajnik Svete Stolice. Mi smo kao župa jako ponosni. Naš župljanin don Nikola Sarić je već misionar u Africi, a sad će i naš Ante tamo predstavljati Papu. Ta dubina vjere vuče korijene iz davnina. Tu je i naše svetište Gospe Sinjske, obitelji su štovale Boga i čovjeka, a djeca su povlačila jedno drugo u bogoslovije i sjemeništa.
Danas je toga manje, ali vjera je i dalje jaka. Mi 21. srpnja imamo mladu misu fra Ivana Grubišića, a za dvije godine čeka nas još jedna mlada misa. Tako, hvala Bogu na tom velikom daru i molimo ga za još novih zvanja. Ovaj događaj budi nadu i optimizam. Znamo da je naš narod kroz sva stoljeća održala upravo Crkva – kaže župnik u čijoj se crkvi don Ante krstio, pričestio i krizmao, a prije dvije godine tu je proslavio 25 godina svećeništva.
Kolači i višnjevača
Šalje nas tristotinjak metara od crkve gdje je odrastao don Ante, danas 52-godišnjak s ozbiljnim poslanjem.
Dočekuju nas don Antina starija braća Tomislav i Ivan, te nećakinja Katarina. Odmah vade kolače i višnjevaču na stol. Red je nazdraviti.
– On je bija predodređen za sve ovo. To se rodi s čovikom. Ko dite ga je sve interesiralo. Kako je nas bilo puno dice, svi smo morali radit iznejaka. Svak je zna svoje obaveze i prije i posli škole. Stekli smo radne navike odmalena, a unatoč skromnom i teškom životu, svi smo završili škole, neki i fakultete. Otac je bija radnik u "Cestara", a mater domaćica. Morali smo bit odgovorni, steći radne navike odmalena, zato se ne bojimo za Antu jer je naučija radit. U Hong Kongu je već 10 godina i tamo su postigli ugovor između Kine i Svete Stolice, što znači da je on dobro radio svoj poziv. Prije toga je bio u Indiji četiri godine, šest u Moskvi. Mislim da će mu sad bit lakše jer ide u manju zemlju, privreda im se malo poboljšala, a i bliže mu je doma – kaže brat Tomislav.
Ivan potvrdno kima glavom, prisjećajući se odrastanja u tako velikoj obitelji koja je i danas čvrsta i povezana.
– Ante je u zadnji čas reka da ide u svećenike, kad je krenuo u srednju školu. Ali znali smo da je to u njemu raslo. Ponosni smo
– kaže nam brat Ivan, koji se i danas bavi poljoprivredom obrađujući zemlju koju je obitelj naslijedila od majke i oca, pravih uzora svojoj djeci kojoj su ostavili vjeru, ufanje i ljubav.
– Čestitam! Da ustraje do kraja života! Molim se od jutros za njega! – prekida nas susjeda Jozićevih ušavši u kuću.
Tako je otkako su zvona glasno zazvonila, čestitari samo stižu, a don Ante je ovih dana u molitvama Triljana.