Slovenija je "izašla" iz Jugoslavije kao i Hrvatska, no partizanske spomenike tamo nitko nije dirao, premda je u Drugom svjetskom ratu bila jednako podijeljena kao i mi ovdje.
Prema broju stanovnika Slovenci su bili najzastupljeniji narod Kraljevine Jugoslavije u vojsci Draže Mihailovića, a relativno snažan im je bio i partizanski pokret. Znači, i slovenski se korpus u to doba našao na dvije strane, pa opet - političke strasti u devedesetima, nakon političkih promjena, u "deželi" nisu kulminirale noćnim eksplozijama u režiji nepoznatih počinitelja. Dotle je u Hrvatskoj, što srušeno što devastirano, oko 3500 spomenika!
OK, Slovenija je srećom imala tek "vikend rat", a Hrvatska je četiri godine krvavo stjecala neovisnost, no to što su počinili odmetnici i JNA, nema veze s junačkom partizanskom borbom. Oni koji su u NOB-u dali život za slobodu, nikako i ni na koji način ne mogu biti odgovorni za sva poslijeratna posrtanja komunističkih vlasti: bleiburge, gole otoke, odmazdu nad narodnim neprijateljima kad su oni to po nekoj svemirskoj pravdi zaslužili, ali i kad nikome ništa nisu skrivili već su se jednostavno slomili pod teretom izmišljenih optužnica.
Da skratimo: strijeljani pripadnici Prvog splitskog partizanskog odreda, najbolji od najboljih od nas, ničim ne zaslužuju da se skromni spomen na njihovo herojstvo svako malo uništava, ne bi li se zatrla istina o borbi protiv fašizma, a ona je samo jedna: na svijetloj strani svijeta nastupali su partizani, a osovinu zla, saveznike po zločinu, činili su nacisti, fašisti, ustaše i četnici.
Nema se više što razbiti
Ima li kraja uništavanju spomenika palima za slobodu u Drugom svjetskom ratu, pitamo Ranka Britvića, predsjednika VEDRA-e, udruge koja okuplja partizanske borce, antifašiste i hrvatske branitelje?
- Nažalost, taj "trend" se nastavlja, no ono što ulijeva nadu činjenica je da je spomen-ploča Prvom splitskom partizanskom odredu promptno očišćena zahvaljujući agilnom zamjeniku splitskoga gradonačelnika Bojanu Ivoševiću, samo pedeset minuta nakon dojave o tom nedjelu - kaže Britvić, i konstatira da su se zlotvori uhvatili spomen-ploča jer praktički nemaju više što razbiti.
Odmah na početku rata stradali su partizanski spomenici, nakon toga su promijenjena imena ulica i trgova koji su se nazivali po istinskim herojima "onoga" rata, da bi na red došle i spomen-ploče. Je li tako baš svugdje po Hrvatskoj?
- Iznimke su Istra i otok Korčula. Mislim da oni danas imaju više spomen-obilježja na narodnooslobodilačku borbu u odnosu na razdoblje prije Domovinskog rata. Korčulani skoro obilježavaju i oslobađanje njihovog otoka od fašista. Brojke poginulih u toj bitki su nevjerojatne. Bilo je mrtvih skoro kao u cijelom Domovinskom ratu. Naša udruga VEDRA sudjelovat će u obilježavanju tog velikog jubileja - ističe Britvić.
Jesu li spomenici iz NOB-a uništavani sistematski?
- Jesu, jer je namjerno stvorena takva atmosfera. Povukao se znak jednakosti između partizana i četnika. Kod nekih neukih mladih ljudi, riječ partizan danas izaziva gađenje. Zato mi iz VEDRA-e stalno objavljujemo slike na kojima se jasno vidi da su upravo ustaše i četnici bili saveznici, da su se zajedno borili protiv vlastitoga naroda rame uz rame sa zlotvorima: nacistima i fašistima.
Netko je tim nesretnim mladim ljudima koji uništavaju spomen-ploče iz NOB-a, utuvio u glavu da su odnarođena JNA i pobunjeni Srbi koji su ratovali protiv HV-a, isto što i partizani jer su oni pripadali Titovoj jugoslavenskoj vojsci. Naravno, istovremeno im se prešućuje da je baš ta vojska u Drugom svjetskom ratu oslobodila, kako to "Slobodna Dalmacija" iz tog vremena prenosi - hrvatski Split! Grad u kojem je na čelu s pjesnikom i partizanom Vladimirom Nazorom formirana i prva hrvatska Vlada, a u sklopu NOVJ-a ili Nove vojske Jugoslavije djelovala je i vojska Narodne republike Hrvatske.
Uostalom, Ustav SFRJ iz 1974., točnije njegova preambula, upravo zahvaljujući borbi i hrvatskih partizana daje pravo narodima te države na samoopredjeljenje, pa je logično da je danas antifašistička, partizanska borba, utkana u same temelje hrvatske državnosti - rezolutan je Britvić.
Koliko aktualna vlast potiče ovakve incidente?
- Naravno da se ovako što događa, kada aktualni ministar branitelja, i to praćen najvišim crkvenim velikodostojnicima, prisustvuje pokapanju smrtnih ostataka sedam ustaških časnika u Lici, a da se pri tome stalno ponavlja da se radi o ubijenim pripadnicima hrvatske vojske iz Drugog svjetskog rata. A ako su ustaše hrvatski vojnici, onda su partizani jugoslavenski, i to kod mladih ljudi izaziva konfuziju, jer osloboditelje iz Drugog svjetskog rata izjednačavaju s agresorima na Vukovar, s JNA koja tada nije imala više apsolutno nikakve veze s onom Titovom, pobjedničkom vojskom iz NOB-a - ističe Britvić.
Reinterpretacija povijesti
Da je relativizacija događaja iz Drugog svjetskog rata na djelu i da revizionizam postaje mainstream, što bi moglo biti kobno za društvo u cijelosti, bilo je jasno već prvih godina nakon osamostaljenja Hrvatske.
- Franjo Tuđman je na to reagirao tek kad se prepao državnog udara u režiji ekstremne desnice: Dobroslava Parage, Blaža Kraljevića i drugih. Tu je propalu ideologiju, a kako bi diskreditirala borbu Hrvatske za slobodu, smišljeno poturala i neprijateljska kontraobavještajna služba.
Poznat je slučaj kapetana prve klase JNA, školovanog padobranca iz Niša, koji se po nalogu KOS-a predstavljao kao bivši politički emigrant, povratnik iz Kanade, i tobože zastupao ustaške ideje. Bio je sav tetoviran takvim simbolima. On je na početku rata poticao ljude na miniranje srpskih kuća, antifašističkih spomenika, sve dok ga nismo razotkrili jer ga je jedan Zadranin prepoznao kao nadređenog iz dana dok je služio JNA.
Takvih je stvari bilo, a o njima se danas malo govori - veli Britvić pa konstatira da je neistinitim interpretiranjem naše povijesti stvorena klima za uništavanje svega što je podsjećalo na junačku partizansku borbu koja je osvjetlala obraz hrvatskome narodu u Drugom svjetskom ratu, a nakon što je Pavelićeva NDH pružila ruku zločincima - Mussolliniju i Hitleru.
- Zato mi iz VEDRA-e stalno i uporno ponavljamo i ponavljat ćemo: Hrvati su imali dva oslobodilačka rata i iz oba su izašli kao pobjednici. I obje pobjede, one koju su izvojevali partizani i ove koju su iznijeli hrvatski branitelji, treba slaviti s jednakom zahvalnošću prema njihovim žrtvama. I jednako ih obilježavati s dubokim pijetetom.