Doživjeli smo i to da se radna snaga vabi putem jumbo plakata, a do prije desetak godina tražile su se veze i vezice za bilo kakav posao, uhljebljivalo po babi i stričevima samo da se dođe do koje kune.
I na društvenim mrežama sve je više poslodavaca koji, takorekuć, mole ljude da se prime rada kako bi kako-tako odradili turističku sezonu, jer su je lani spasili srednjoškolci i studenti koji su uskakali tamo gdje profesionalaca nije bilo.
Do djelatnika, kvalificiranih i nekvalificiranih, dolazi se teškom mukom, premda na Zavodu za zapošljavanje čak 115.576 ljudi traži posao. Kako to, upitao bi Vojko V?
Posla preko glave
Istovremeno, objavljena su 23.168 slobodna radna mjesta, ali državna burza rada, kako smo apostrofirali na početku teksta, nije više jedina adresa na kojoj se nudi posao.
Postoje privatni web-portali specijalizirani za posredovanje na tržištu rada, oglasi u svim vrstama konvencionalnih medija, u novinama, na radiju i televiziji, kao i agencije za zapošljavanje koje poslodavcima, uz naplatu, naravno, angažiraju radnu snagu za određene poslove s traženim kvalifikacijama i vještinama te profesionalnim iskustvom.
Da banaliziramo stvari do kraja: na izlozima trgovina lijepe se oglasi na kojima se traže radnici za određena mjesta, pa kome je do posla dovoljno mu je izići iz kuće i prošetati kvartom.
Ukoliko živi u većem gradu, sigurno će mu se brzo ukazati neka prilika: mjesto trgovca/kinje ili rad u skladištu, usluge prijevoza, dostave, konobaranje ili bauštela; posla, vjerovali ili ne, u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj pogođenoj potresima i pandemijom, javašlukom i korupcijom - ima.
Da sve bude još apsurdnije, nedavno su vodeći hrvatski ekonomisti zaključili da u državi u kojoj nema niti četiri milijuna stanovnika, čak 750 tisuća ljudi ne radi niti traži posao. Zvuči nevjerojatno, no službene brojke takvo što potvrđuju!
Nevjerojatno veliki broj odraslih ljudi živi od neke vrste rente, nasljedstva ili ga uzdržavaju članovi obitelji, pa tom logikom ne zasniva radni odnos, no nije egzistencijalno ugrožen.
Znači, unatoč tome što sve drastično poskupljuje jer je inflacija, prvi put nakon 1993. zaista uhvatila maha, još ima onih koji mogu priušititi "kruha bez motike".
Turizam i građevina vape
Sve to tržište rada u Hrvatskoj čini dinamičnijim nego ikada. Zbog tristo tisuća aktivno radnih stanovnika koji su napustili Lijepu našu i sreću potražili u bogatijim europskim zemljama, deficit radnika očit je u turizmu i ugostiteljstvu, posebno zbog sezonalnosti tih branši, baš kao i u građevinskom sektoru koji je nužno vezan uz uspjeh sezone na Jadranu.
Čim, naime, poteku turističke devize, kreće bespoštedna apartmanizacija obale, a tu netko mora ozbiljno zavrnuti rukave. Investitora je napretek, novac se s banaka i iz čarapa jednostavno slijeva u građevinski sektor, ali fali ruku koje bi izgradile sve te stanove, apartmane i vile za odmor.
Poduzetnik Denis Pulić iz tvrtke "Quatro company", svjestan je da se problem o kojem pišemo neće riješiti preko noći.
Dugo se već s njim hrvamo, a da ozbiljnijeg pomaka unaprijed - nema.
- Mi smo, nažalost, u situaciji da trenutno ne radimo jer čekamo da se na sjednici Vlade donese odluka o prodaji jednog manjeg dijela državne zemlje, a kako bi počeli s realizacijom projekta Bel Etage 2.
Svi su stanovi unaprijed prodani, ali dvije i pol godine čekamo da se ova situacija konačno riješi, pa da napokon krenemo s radovima na terenu. U međuvremenu, od naših kooperanata čujemo da muku muče s radnom snagom.
Svjesni su da sve oko nas poskupljuje i da ljudi traže veće plaće, a to je jedna spirala troškova koju treba pratiti što nije nimalo lako, jer nitko, zapravo, ne zna gdje joj je kraj.
Da radnika u nas manjka znaju i ptice na grani, ali kako nedavno čujem, svejedno je 116 tisuća ljudi na Zavodu za zapošljavanje?! Ne znam o čemu se radi; jesu li ti ljudi možda negdje zaposleni a da to nije evidentirano, jer činjenica je da poslodavci ne mogu do radnika, a nezaposlenih u nas još ima.
Nema ih više iz Slavonije, Bosne i Srbije
Konkretno, ja u hotelijerstvu zapošljavam strance iz Singapura - veli Pulić, pa konstatira da je Hrvatska očito posve iscrpila bazen radne snage na koji je dugo računala.
- Meni je lakše zapošljavati radnike odavde, međutim, manjka ih. Nema više radnika iz Slavonije, Bosne i Srbije. Naša sudbina je tražiti radnike po cijelom svijetu. Mislim da drugog izbora nemamo - zaključuje Pulić.
Poznati splitski ugostitelj Ivo Vrdoljak, čudi se našim apsurdima. Veli da uopće nismo svjesni činjenice što smo do sada postigli u turizmu, niti radimo sustavno na tome da tu vrhunsku poziciju i zadržimo.
- Nisam vjerovao svojim ušima kad sam čuo za podatak da na malu Hrvatsku otpada čak sedamdeset i sedam posto nautičkog turizma u svijetu! Navodno se vremenom taj postotak smanjio na šezdeset, ali je u Splitu i dalje najveća svjetska čarterska flota!
Što mi radimo da bi se održali tako visoko kad je nautika u pitanju, a zbog koje sam i ja u konačnici otvorio restoran? Ništa! Oni koji danas traže skipere ne pitaju ih više imaju li iskustva i jesu li prošli školu jedrenja; našalit ću se, ispada da primaju svakog tko im se javi jer nemaju izbora - kaže Vrdoljak, pa dodaje da s radnom snagom nemaju problema samo najreprezentativniji objekti.
Samo premium kategorija
- Oni koji spadaju u premium kategoriju kao što je "Zrno soli". U deset godina rada mi s radnom snagom nikada nismo imali problema, no lani se ispostavilo da smo dugo tražili perača posuđa. Oglasili smo plaću od tisuću eura neto za četiri sata i nije da smo radnika našli u roku odmah.
To valjda govori o tome da nešto ne štima s brojkom od 116 tisuća nezaposlenih na Zavodu za zapošljavanje. Ne bih htio griješiti dušu, ali očito je da dio tih ljudi koji se vode kao nezaposleni ima izvore prihoda koji su im dostatni za život jer bi u protivnom negdje radili, a kako vidite, posla ne nedostaje - veli Vrdoljak, pa objašnjava da nismo svjesni toga što mala Hrvatska mora iznijeti ljeti kad se ovdje nađe u kratkom vremenu toliko svijeta.
- Split s okolicom naraste i na pola milijuna ljudi. Mala Makarska s osam tisuća "skoči" na trideset pet iljada što domaćih, što furešta, pa je jasno da to sve nije lako opslužiti u bilo kojem smislu. Naša jedina šansa je ekskluzivni turizam jer mi za masovni dolazak turista jednostavno nismo spremni, niti ćemo, a to trendovi jasno pokazuju, ikada biti.
Džabe nam pozivati
Džabe nam je pozivati silne turiste u Hrvatsku na odmor ako im već ovo ljeto, zbog sada već kroničnog manjka radne snage, nećemo moći pružiti ni osnovnu uslugu. Mi moramo podizati kvalitetu, što u gastronomiji, recimo, radimo već cijeli niz godina i toga su svi svjesni, pa na osnovu te postignute kvalitete, naplaćivati, što se kaže - novac za vrijednost.
To je jedina šansa da se održimo visoko na turističko-ugostiteljskoj karti svijeta i da u konačnici pružimo uslugu po kojoj ćemo biti prepoznatljivi i cijenjeni, i zbog koje će nam se vraćati prava klijentela - zaključuje Vrdoljak.
Za razliku od ugostiteljstva i građevinarstva, u proizvodnji hrane ne manjka posla. Zanimljivo je kako je pandemija okrenula poslovnu priču "Sardine" iz Postira u pozitivnom smjeru, tim više jer se radi o tvornici ribe na otoku, a tu je deficit radnika uvijek bio veći problem nego na kopnu.
Napravili suprotno
- Čim se dogodila korona, pa drugi odmah krenuli s otpuštanjem radne snage kako bi smanjili troškove poslovanja, mi smo napravili suprotno. Zaposlili smo novih trideset ljudi, povećali plaće postojećima i sva radnička prava zajamčili novim kolektivnim ugovorom.
Bio je to pravi trenutak za radnike i nas poslodavce jer smo shvatili da smo ovisni jedni o drugima pa se moramo rukovoditi zajedničkim interesom. Radnici su se zapošljavanjem u "Sardini" odlučili za sigurnost radnog mjesta na duge staze, sa svim benefitima koji im pripadaju, a mi na taj način osigurali kontinuitet proizvodnje i suradnje s našim poslovnim partnerima.
U pandemiji se osvijestilo da je hrana čovjeku najvažnija i da u toj gospodarskoj grani čak i u tim izvanrednim okolnostima koje su zaustavile cijeli svijet, problema nema. Dapače, interes za kupovinom hrane iz našeg asortimana dodatno je porastao - kaže direktor "Sardine" i naš proslavljeni vaterpolist Mislav Bezmalinović.
Eto, obistinila se ona narodna: pravog će se radnika i ovog ljeta svijećom tražiti. Poslodavci, sretno!