Potrošili smo milijune na promociju votke Akvinta, ali napadali smo kriva tržišta i nismo uspjeli - priznaje ruski investitor Dmitrij Železnjak dok sjedimo u kafiću na Cvjetnom trgu i pokazuje mi lokal u trgovačkom centru u kojem se, kaže, i danas može popiti votka Akvinta. Iako je vinarija Imota iz Donjeg Prološca u kojoj je proizvodio Akvintu otišla ove godine u stečaj, Železnjak planira zadržati vlastitu destileriju te se okušati na tržištu s jeftinijim brendom votke - piše Jutarnji.hr.
- Akvinta je super premium votka. Plasirali smo je na brojna svjetska tržišta, a realno tržište za votku je samo Amerika. Još smo ulagali velike iznose u promociju, pa da vam ne pričam detalje, primjerice, koliko samo stoji reklama Akvinte u čak tri izloga najprestižnije robne kuće Harrods u Velikoj Britaniji - prisjeća se Železnjak koji je potpuno svladao hrvatski jezik. Posljednji intervju za Jutarnji list vodili smo u ljeto 2006. godine, kad je bio na vrhuncu ulaganja po Hrvatskoj. Razgovarali smo tada na engleskom.
- Bila su to lijepa vremena - prisjeća se Železnjak, koji se danas drži samozatajno. Nije više sklon medijskom eksponiranju, trenutačno boravi u prijateljevom stanu, kaže, u samom centru grada. Razgovor smo u ljeto prije jedanaest godina vodili na luksuznoj motornoj jahti, na kojoj se odmarao u društvu supruge Olessye, a danas u lokalu uz kavu, dok su njegove tvrtke u dugovima, s blokiranim računima. No, Železnjak ipak najavljuje nove projekte te nadu polaže u splitsku teretnu luku, čiji je danas većinski vlasnik. Ranije, kaže, nije štedio: unajmio je te 2006. godine jahtu, poznatog kuhara, poveo je na krstarenje majku i njezina supruga, danas se, pak, zadovoljno osmjehuje kad se sjetih tih vremena.
Odgođena propast
- Barem sam uživao - dodaje. Votku Akvinta počeo je proizvoditi 2008. godine u vinariji Imota, koja je u svibnju ove godine otišla u stečaj, a Železnjakova tvrtka Adriatic Distillers prihode je posljednji put prijavila 2015. godine, kad je godinu završila u gubitku od 5,5 milijuna kuna te je račun tvrtke u blokadi posljednjih 300-tinjak dana. Međutim, Železnjak nije krivac za propast same vinarije Imota, kaže nam bivši predsjednik uprave Ivica Škoro, a s njim se slaže i stečajna upraviteljica Anči Bašić, koja je u vlastitom očitovanju kao razloge propasti Imote navela: “lošu poslovnu politiku, nemogućnost otkupa grožđa zbog nelikvidnosti te loš položaj vinogradarstva u gospodarstvu”.
- Železnjakova pojava u vinariji bila je pozitivna, zapravo je odgodio našu propast - kaže nam bivši predsjednik uprave Imote Škoro. Železnjak je s Imotom, naime, imao ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji te zapravo nikad nije kupio samu vinariju.
- Kad sam se pojavio, već su bili u lošem stanju. Otplatio sam njihov dug od nekih 18 milijuna kuna spram Splitske banke te smo sklopili ugovor o suradnji. Dali su mi u najam nešto više od tisuću četvornih metara, i u tom smo dijelu napravili destileriju te uložili u opremu i angažirali ljude iz Imote. Nisam želio kupiti cijelu tvornicu jer je “due diligence” pokazao niz nedostataka, nije nam se to pokazalo isplativim - prisjeća se. Potraživanje koje je imao prema Imoti riješili su tako da mu je Imota dala skladište u Splitu te danas vinarija zapravo potražuje novac od Železnjaka. Riječ je o dugu od nekih 600 tisuća kuna za najam prostora u sklopu same vinarije.
- Upućen je Železnjaku poziv da izvrši plaćanje duga, a ako ne može, da nam dostavi prijedlog o načinu otplate - kaže stečajna upraviteljica Bašić. Imota je već prošla postupak predstečajne nagodbe, ali nije uspjela poslije toga dobiti kredit kako bi otplatila stare dugove, pa se stečaj nametnuo kao jedino rješenje. Železnjak priznaje da sada duguje Imoti te tvrdi kako dug ima namjeru podmiriti jer želi nastaviti proizvodnju Akvinte, pa i novog jeftinijeg brenda votke. U Hrvatskoj se pojavio prije više od desetak godina, a životnim stilom i prezentacijom zasjenio je sve dosadašnje investitore iz Rusije. Stigao je u pratnji bivše supruge, visoke i mlade plavuše, bivše misice te počeo ulagati - u dionice teretne luke u Splitu, votku, gradio je vile u zagrebačkim Mlinovima, a sponzorirao je razne sportske i kulturne događaje. Bile su ga pune poslovne, ali i lifestyle stranice novina.
Pričao je kako je s majkom emigrirao iz Rusije u New York krajem 70-ih te započeo karijeru na Wall Streetu. Pokrenuo je tada softversku tvrtku s kojom je, tvrdio je, zaradio prvi milijun, kasnije je najveće svote ostvario u poslovima s uljem i naftom u Kazahstanu. I dok mu je posao u Hrvatskoj išao uzlaznom putanjom, Železnjak je spremno odgovarao na sva pitanja, davao je intervjue, no prije nekoliko godina svi njegovi biznisi su stali. Svađa s bivšim poslovnim partnerom Viktorom Zinčenkom odrazila se na posao pa je ruski poduzetnik nestao s medijskog radara.
Bivši partner
- Bio sam okupiran sudskim postupcima, biznis je pao u drugi plan. A ulaganje u votku pokazalo se neisplativim onako kako smo mi to radili - kaže Železnjak. Njegov se spor s bivšim poslovnim partnerom pretvorio u sudsku trakavicu te su jedan protiv drugoga tijekom posljednjih desetak godina vodili tridesetak sudskih postupaka. Zinčenko se u Hrvatskoj rijetko kad eksponirao, a na temu sukoba, u tjedniku Nacional 2006. godine ispričao je kako su se njih dvojica upoznali te započeli zajedničke poslove isprva u Moldaviji te u Hrvatskoj. Na pitanje novinara što je zapravo dovelo do međusobnih sudskih tužbi i sporenja oko vlasništva u splitskoj luci, Zinčenko je tada odgovorio: - Pokušali smo se dogovoriti oko vlasništva. Zapravo smo se dogovorili da odigramo poslovni ruski rulet - dao sam mu priliku da mi ponudi izlaznu cijenu po kojoj ću izići iz projekata. Prema dogovoru, u slučaju da nisam zadovoljan ponuđenim iznosom, ja njega mogu isplatiti po istom ponuđenom iznosu. Ja sam za izlazak iz svih zajedničkih projekata prihvatio iznos od 5 milijuna dolara, ali Željeznjak taj dogovor nije ispoštovao niti po iznosu niti po rokovima. Vratio mi je samo 3 milijuna dolara, a taj novac je dobio od nekih poslovnih ljudi u Hrvatskoj - ispričao je tada Zinčenko tjedniku Nacional.
Nadalje je kazao kako je najveća neistina koju Željeznjak provlači “to da je razlog njihova razlaza Zinčenkova navodna nemogućnost financijskog praćenja naših zajedničkih investicija u Hrvatskoj”.
- Razlog je drugačiji: on se rasipao mojim novcem koji sam mu plasirao radi poslovnih investicija i ulaganja, investirao je višestruko manje novca od mene, i stalnim manipulacijama izbjegavao me upisati kao suvlasnika naših projekata u Hrvatskoj - pričao je tada Zinčenko. No, Jutarnji list je ovih dana pokušao razgovarati sa Zinčenkom, ali njegov suradnik iz Hrvatske kazao nam je da nije u Moskvi te kako nije dostupan. Kazao nam je neslužbeno kako se Zinčenko razočarao u Hrvatsku te da ovdje više nema nikakve poslove. Dvojica poduzetnika posvađali su se, podsjetimo, oko prevlasti u sjevernoj splitskoj luci za pretovar tereta. Razišli su se jer se nisu mogli dogovoriti koliko je tko uložio u Luku te tko ima koliko vlasništva. Zato su pred Trgovačkim sudom u Splitu inicirali postupke, kako bi pokušali steći prevlast u Luci - jedan drugoga optuživali su za nezakonitosti, nelegalna prebacivanja vlasničkih udjela te za krivotvorenje isprava.
Dugotrajni sporovi
Železnjak danas tvrdi kako su sporovi napokon iza njega te da se uspio upisati kao većinski vlasnik dionica teretne luke u Splitu.
- Jedanaest godina trajali su sporovi, ali mogu reći da je Visoki Trgovački sud potvrdio moje vlasništvo u splitskoj luci - kaže Železnjak, koji je danas većinski vlasnik splitske Luke d.d., s udjelom većim od 70 posto. Tvrtka Portus Adria drži 41 posto udjela te tvrtke, a Consult-Invest Limited 35 posto udjela. Osnivač obje tvrtke je britanska kompanija Consult Invest Limited, povezana također sa Železnjakom. Poslovanje splitske Luke, tvrdi Železnjak, počelo se popravljati, a lani su prijavili prihod od 27 milijuna kuna te zapošljavaju 135 ljudi. Splitska luka zapravo je jedini preživjeli biznis u koji je Železnjak uložio u Hrvatskoj. Iako je predsjednik Nadzornog odbora u tvrtki Luka dd, Železnjak se u poslove baš i nije miješao, jer ga nije ni bilo. Kaže da više boravi u New Yorku, a u Zagreb je došao tek ovo proljeće kako bi sredio biznis te pokušao pokrenuti novi brend votke.
Izdašni sponzor
- Tražim posljednja četiri mjeseca dobavljače za alkohol, boce... Postoji mogućnost da ćemo moći angažirati neke od otpuštenih ljudi iz Imote, no sve će to biti povremeno. Nemam namjeru opet pokrenuti onakvu proizvodnju, ali nije to kraj Akvintinoj priči, samo se moramo regrupirati prije nego što krenemo ponovno, ali jače i pametnije - vjeruje Železnjak. Ranije se u Splitu osjećao kao kod kuće. Status je osvojio i izdašnim donacijama. Financijski je značajno pomogao Hajduk i omladinsku nogometnu školu. Sponzorirao je i niz kulturnih događanja, poput predstave “Ana Karenjina” zagrebačkog kazališta ZKM, doveo je rusku verziju mjuzikla “We will rock you” u splitski HNK. Nastupom na Prokurativama, Splitu je darovao i čuveni ruski balet Kirov. Uskoro je uslijedio i koncert bivše svjetske atrakcije, grupe “Boney M”. Železnjak je sponzorirao i splitski Davis Cup, modnu reviju Pariz u Splitu te izbor za Miss Universe. Split je u jednom trenutku zamijenio Zagrebom, gdje je pokrenuo projekt gradnje luksuznog naselja u Mlinovima, nazvanog Mlinovi Hills. Ranije su njegove tvrtke imale sjedišta u Londonu i Leedsu, no novi projekt pokrenut je bio s Cipra. Osnovana je tvrtka Yeoman, s kojom je Železnjak izgradio 14 superluksuznih vila od 400 četvornih metara, prema projektu britanskog arhitektonskog ureda Chapman Taylor, s prodajnom cijenom od tri milijuna eura. Vile su završene krajem 2014. godine.
- Nismo uspjeli prodati nijednu vilu. Tražili smo 2,5 milijuna eura, pa dva, pa 1,5, te 1 i ispod milijun eura, ali ništa. Banka iz Rusije radila je pritisak te sam izašao iz tog projekta, dali su mi u zamjenu dva kata nebodera koji se gradi u Miamiju - kaže Železnjak koji, pak, ne zna što je danas s vilama, no na internetu su vile i dalje u prodaji. Iako je u Split stigao u društvu lijepe Ruskinje, Železnjak je Hrvatsku napustio u društvu visoke Hrvatice, koja mu je danas, kaže, supruga te žive u New Yorku.
