Tragedija koja se u nedjelju dogodila na Dinari, kada je najvjerojatnije od eksplozije mine zaostale iz vremena Domovinskog rata smrtno stradao jedan lovac, još jedno je upozorenje na najpodmuklije ubojice koje svoju žrtvu znaju čekati godinama, pa i desetljećima. Da tragedija bude veća, treba navesti kako se može čuti da je lovac naišao na minu na prostoru koji je službeno bio evidentiran kao minski sumnjiv. Neslužbeno je, međutim, poznato, odnosno s razlogom se sumnja, kako se za podosta prostora na području bivše općine Sinj, u prvom redu na području grada Vrlike i općine Hrvace, ne može sa 100-postotnom sigurnosti reći da mina nema iako se ne smatra minski sumnjivim.
Prva vijest:
Područje cetinskog kraja bilo je snažno zagađeno različitim protupješačkim minama, nagaznim i poteznim. Najviše upravo prostori na planinama Dinari i Svilaji, crte razgraničenja kao i nekadašnji vojni poligon Kukuzovac. Veliki dio prostora oko Sinja bio je zagađen i takozvanim "zvončićima". Prvi su mine počeli postavljati pripadnici JNA u ulozi zaštitnika velikosrpskih agresora, a kada su došli u posjed takvih minsko-eksplozivnih sredstava mine su počeli postavljati i pripadnici HV. Samo dio mina postavljan je znalački, "po zanatu", pa je svaka od tako postavljenih mina uredno evidentirana na vojnim kartama. One druge, golemu većinu, postavljao je tko je stigao, po nahođenju, najčešće bez ikakvih evidencija. Bilo je važno postaviti ih da budu brana neprijateljskim vojnicima.
Prvu spoznaju o tako miniranom velikom prostoru Sinjani i Cetinjani imali su 1992. godine kada se upravo na prostoru Dinare, na lokalitetu zvanom Tavnica, dogodila tragedija obitelji Žeravica iz vrličkog kraja. Bježeći od terora kojemu su bili izvrgnuti od velikosrpskih agresora, tročlana obitelj Žeravica u kojoj su bili stara majka, sin i nevjesta zaputili su se Dinarom prema Sinju. Na prostoru Tavnice upali su u minsko polje iz kojega se nekako uspjela izvući nevjesta dok su majka i sin teško ranjeni. Danima su krvarili čekajući da ih uz pomoć helikoptera izvuku pripadnici Unprofora. Pomoć je stigla prekasno.
Hrvatski centar za razminiranje evidentirao je na prostoru cetinskog kraja veliku minsku zagađenost. Pod minama je bilo na desetine kilometara kvadratnih. Prije nego li je provedeno razminiranje, na što je potrošeno na milijune eura, od mina je nastradalo više desetaka građana, nekoliko smrtno.
Među građanima cetinskog kraja, u prvom redu onih s područja općine Hrvace i grada Trilja, danas se smatra da su pojedini mikro-lokaliteti, koji se službeno ne vode kao minski sumnjivi, još uvijek minski opasni. Takvi lokaliteti nalaze se na planinama Svilaji i Dinari, ali oprezni sigurno neće ni na prostore nekadašnjih crta razgraničenja, ponajprije na područje između naselja Maljkova i Otišića. Najveći dio tih lokaliteta je službeno razminiran, ali...
Poslije tragedije u nedjelju mogli su se čuti komentari kako je moguće da je lovac nastradao od mina postavljenih tijekom Domovinskog rata ako se zna da je na tom prostoru rat završio još u kolovozu 1995. godine, dakle prije više od 27 godina. Tomu se mogu čuditi samo neupućeni. Posebno kada je poznato da se još uvijek znaju pronalaziti mine zaostale iz vremena 2. svjetskog rata koje su i dalje tehnički ispravne. Zato dok je prisutna i najmanja sumnja da na terenu postoje te podmukle ubojice kretanje ljudi i na takvim prostorima mora se odvijati samo u nuždi i uz krajnji oprez.