Povodom odlaska u mirovinu kolegice Milenke Bukvić Znanstvena knjižnica Zadar podijelila je preko društvenih mreža fotografije oproštaja i nekoliko prigodnih riječi.
- Kolegica Bukvić je započela svoj radni vijek u turizmu, nastavila ga je kao srednjoškolski profesor, ali tek dolaskom u Znanstvenu knjižnicu 15. svibnja 1990. godine dogodio se ‘klik‘ koji ju je profesionalno najviše obilježio. Stare knjige Znanstvene knjižnice postale su njezin izazov, nepresušni motiv istraživanja i radosti zbog novih spoznaja o pisanoj kulturnoj baštini. Posao na obradi starih i rijetkih knjiga bio je za nju više od posla – bio je dio nje, njezine kreativnosti i pozitivnog stava. Milenka je uvijek birala nove putove, sagledavala je knjižničarstvo iz različitih perspektiva i unosila dinamiku u međuljudske odnose. U dugoj povijesti Knjižnice bila je tek druga žena na čelu ustanove, koju je vodila deset godina kao prva žena sa zvanjem knjižničarske savjetnice. Upravo zbog njezine profesionalne znatiželje, posvećenosti radu i vedrine, teško je shvatiti da odlazi u mirovinu jer mirovati zasigurno neće. Želimo joj dobro zdravlje i puno sreće gdje god krenula i da se još dugo srećemo u njezinoj i našoj Knjižnici.
Završit ćemo stihom njezine pjesme Zadar – jučer, danas, sutra, koji i nju opisuje:
Vraćajući se u prošlost, idem prema budućnosti - stoji u objavi.