Stjepan Adanić, dosadašnji član Uprave Janafa, jučer je imenovan vršiteljem dužnosti predsjednika Uprave te kompanije. Kako je jučer nakon sjednice Vlade javnost izvijestio resorni ministar Tomislav Ćorić, 61-godišnji Adanić vodit će Janaf do dovršetka natječaja za imenovanje novog čelnog čovjeka tvrtke, piše Jutarnji.hr.
Tako je završena kratkotrajna kriza u upravljačkoj strukturi Janafa nastala uhićenjem dugogodišnjeg predsjednika Uprave te tvrtke Dragana Kovačevića. Adanić je u Upravu Janafa imenovan u veljači ove godine, a prethodno je radio u Janafu na poziciji pomoćnika direktora za pravne poslove. Ipak, od poslovne puno je bogatija Adanićeva društveno-politička karijera. Riječ je o čovjeku kojeg se može smatrati HDZ-ovim barakašem. Jedan je od osnivača stranačke podružnice na sjeverozapadu Hrvatske, a u razdoblju od 1990. do 1992. godine obnašao je funkciju gradonačelnika Varaždina.
“Jedan sam od osnivača HDZ-a u Varaždinu. Priželjkivao sam prije, kao demokrat, mirnu diobu bivše države, no nažalost, to se nije dogodilo. Varaždin je tada bio grad i općina s više od 100.000 stanovnika, kao danas pola Varaždinske županije. Kao gradonačelnik i predsjednik kriznog štaba bio sam inicijator i pokretač svih događaja. Bila su to opasna vremena, prijetilo nam se i smrću”, pričao je kasnije.
U tom periodu sudjelovao u uspješnim pregovorima o predaji 32. korpusa JNA, čijim je oružjem značajno ojačana Hrvatska vojska. Temeljem tog uspjeha predsjednik Franjo Tuđman mu je povjerio ulogu pomoćnika ministra obrane, te pregovarača o povlačenju JNA iz Hrvatske i o oslobađanju hrvatskih zarobljenika iz srpskih logora. “Dogovorili smo razmjenu za 10. prosinca 1991. u Bosanskom Šamcu u BiH. Da bi razmjena mogla biti ostvarena, morao sam osobno otići tamo. Mislili su da neću ići i nadali su se da do razmjene neće ni doći.
Tu su se prevarili. Otišao sam u jazbinu JNA i četnika i osobno vodio rizičnu i dramatičnu razmjenu ratnih zarobljenika na njihovom terenu”, prisjećao se kasnije Adanić razmjene u kojoj su oslobođena 784 hrvatska zarobljenika. O Adanićevoj bliskosti s Tuđmanom iz tog perioda svjedoči i činjenica da je bio prisutan i na ručku tadašnjeg državnog vrha u Banskim dvorima 7. listopada 1991. netom prije neuspjelog atentata izvedenog raketama borbenog zrakoplova JNA.
Iz tog vremena datira i anegdota kako je na jednom pregovaračkom sastanku spriječio generala Imru Agotića da pepeljarom gađa generala JNA Andriju Rašetu, ali i antagonizam s Radimirom Čačićem koji je Adanića i varaždinske HDZ-ovce optuživao da su ga namjerno izrezali s povijesnih fotografija u monografiji o obrani Varaždina. Adanić je,pak, Čačićeve ratne zasluge ocjenjivao znatno skromnijima nego sam aktualni varaždinski župan:
“On se bio uključio u obranu pred kraj rata, bio je dobar dečko i ja ga pamtim iz tih dana,a za njegovo zalaganje u ratu predložio sam dr. Franji Tuđmanu da mu da Spomenicu Domovinskog rata, što je i dobio”. I Adanić je neko vrijeme figurirao kao mogući župan, ali kao kandidat HDZ-a u Krapinsko-zagorskoj županiji. Ipak, to se nije ostvarilo, pa je 2007. u mandatu Ive Sanadera imenovan na poziciju državnog tajnika u Ministarstvu hrvatskih branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti.
Zadržao se tamo do dolaska Kukuriku koalicije na vlast, te kasnije vratio u Janaf. Ostao je stranački aktivan, pa danas u HDZ-u obnaša dužnost predsjednika stranačkog Odbora za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. U bogatom životopisu ističe se i podatak da je bio prvi glavni urednik lista Hrvatski vojnik, autor je i koautor nekoliko knjiga iz područja prava, obrane i nacionalne sigurnosti, u ratu je stekao čin stožernog brigadira, a prije nekoliko godina je temeljem zakonskih odredbi promaknut u čin brigadnog generala.
Pri izboru Adanića na poziciju privremenog čelnika Janafa Vlada se očito vodila činjenicom da osim bogatog političkog iskustva, iznimno dobro poznaje odnose u kompaniji te može u relativno kratkom vremenu stabilizirati stanje izazvano korupcijskom aferom bivšeg čelnog čovjeka. Kako namjerava voditi Janaf, možda sugerira i rečenica kojom je sam Adanić sebe opisao: “Cilj mi je uvijek bio samo jedan - Hrvatska, a moto rad i samo rad.
Treba biti čvrst, principijelan i sustavno promišljati stvarnost. I u varaždinskom ratu, a i kasnije, poštivao sam moralnu proceduru, nisam dopuštao nepotrebne žrtve, poštujem život kao takav. Želja mi je bila uvijek živjeti u suglasju s ostalima, no kad nije išlo, branio sam domovinu i oružjem. No, nikakva zvjerstva nisam dopuštao”.