Predsjednički kandidat Miroslav Škoro nije nikada vratio 350.854,81 kn Hrvatskoj radioteleviziji. Toliko je, naime, iznosila otpremnina koju mu je 1999. godine isplatila nacionalna televizijska kuća, iako, prema nalazu Državne revizije, na otpremninu aktualni predsjednički kandidat nije imao pravo. Prilično je vjerojatno da HRT nikad nije niti zatražio od Miroslava Škore povrat novca. Naime, u HRT-ovoj Službi za odnose s javnošću ne znaju je li itko tražio povrat, a dokumentaciju vezanu uz isplatu otpremnine i postupanje nakon toga nemaju jer su je dužni čuvati samo deset godina - piše Jutarnji.hr.
Sporna otpremnina našla se pod udarom Državne revizije još 2000. godine. Miroslav Škoro je za Jutarnji list u srpnju izjavio kako je tek u ljeto ove godine prvi put čuo da se Državna revizija bavila njegovom otpremninom. Ta je tvrdnja malo vjerojatna jer je o slučaju još u lipnju 2000. godine pisao tada visokotiražni Globus, tjednik koji se u to vrijeme prodavao u više od 50 tisuća primjeraka.
O otpremnini Škoro se krajem srpnja oglasio i u Večernjem listu kada je demantirao pisanje tjednika Novosti. “Iz dokumenata koje nam je Škoro dao na uvid proizlazi da je otpremnina koju je primio iznosila ukupno 135.600 kuna”, objavio je Večernji list.
Škorina otpremnina bila je samo jedna od nepravilnosti koje je u poslovanju nacionalne televizijske kuće ustanovila Državna revizija 1998. i 1999. godine. Revizija je u Škorinu slučaju ustvrdila da on nije imao pravo na otpremninu jer je s direktorske funkcije u Orfeju otišao svojom voljom, a ne voljom poslodavca. Sporna je i činjenica da je aktualnom predsjedničkom kandidatu novac na ime otpremnine isplaćen s računa HRT-a, a ne s računa Orfeja koji je kao samostalno trgovačko društvo imao obavezu otpremninu isplatiti sa svog računa. Tadašnje vodstvo HRT-a, na čijem je čelu bio Mirko Galić, složilo se s nalazima Revizije i obavezalo da će u lipnju iste godine vratiti na račun HRT-a novac isplaćen na ime Škorine otpremnine.
Za rasvjetljavanje činjenica tko je točno u tadašnjoj Upravi HRT-a potpisao odluku o isplati otpremnine tadašnjem direktoru Orfeja Miroslavu Škori, je li HRT ikada, sukladno nalogu Državne revizije, od njega tražio da je vrati te kako su se i pod kojim uvjetima od 1999. do danas vodećim ljudima te kuće isplaćivale otpremnine trebalo je više tjedana. Naime, u HRT-ovoj Službi za odnose s javnošću rekli su nam da ne znaju tko je točno 1999. potpisao odluku o Škorinoj otpremnini jer dokumentaciju iz koje bi se to vidjelo više nemaju. Ne znaju, kao što je rečeno, niti je li itko iz prethodnih uprava od Škore tražio povrat otpremnine. Ustvrdili su samo kako nema traga da je ta otpremnina ikada vraćena HRT-u. Osoba iz HRT-ova Odjela za odnose s javnošću u telefonskom razgovoru uvjeravala nas je da ta kuća nije dužna čuvati poslovnu dokumentaciju više od deset godina.
Međutim, u Ministarstvu financija potvrdili su nam da to nije točno. HRT je prema Zakonu o računovodstvu - kako onome iz 1992. koji je bio na snazi 1999. kad je Škori isplaćena otpremnina tako i sadašnjem koji je u primjeni od 2015. - svoje izvorne knjigovodstvene isprave, u koje spadaju i isplatne liste, dužan čuvati trajno.
Bliski suradnici
Te 1999. kad je Miroslavu Škori isplaćena otpremnina, ravnatelj HRT-a bio je Ivica Vrkić, aktualni osječki gradonačelnik. On nam je, međutim, odgovorio da nije potpisao Škorinu otpremninu, niti se sjeća tko je to učinio te da je za njezinu isplatu doznao tek naknadno. Kako Vrkića sjećanje loše služi, odgovore o tadašnjoj Škorinoj otpremnini pokušali smo dobiti od tadašnjih Vrkićevih najbližih suradnika. Krenuli smo od Ivana Škore koji je u ravnateljskom mandatu Ivice Vrkića bio šef HRT-ova knjigovodstva. U ljeto 1998. na tu ga je dužnost iz Osijeka sa sobom doveo Ivica Vrkić. Iako je Ivan Škoro na HRT došao godinu nakon Miroslava Škore, dvojicu prezimenjaka vezivalo je dugogodišnje prijateljstvo - Ivan Škoro bio je tajnik osječkoga Građevinskog fakulteta na kojem je Miroslav Škoro stekao višu stručnu spremu.
No, Ivan Škoro nije nam se javio na telefonske brojeve koje smo imali. S Vrkićevim tadašnjim bliskim suradnikom Josipom Đerekom, koji je od kolovoza 1998. do ožujka 2000. bio pomoćnik ravnatelja HRT-a za financije i opće poslove, imali smo više sreće. Poznavatelji tadašnjih prilika na HRT-u tvrde da je upravo Đereku, koji u vrijeme obavljanja te funkcije čak nije niti bio zaposlen na HRT-u, Vrkić praktički prepustio upravljanje kućom.
- Ako postoji krivac zbog isplate otpremnine Miroslavu Škori 1999., onda sam je taj ‘krivac’ - rekao nam je Đerek. “Ja sam potpisao odluku o isplati jer je to bilo u mojoj nadležnosti. Kao pomoćnik ravnatelja za financije, imao sam pravo samostalno potpisivati odluke o iznosima do pet milijuna kuna pa u tom kontekstu Škorina otpremnina i nije bila neki veliki iznos. Koliko se sjećam, on je sam inicirao sporazumni raskid ugovora o radu s Orfejem zbog odlaska na novi posao (ravnatelja Croatia Recordsa, op. a.) i došao je s idejom da mu se isplati otpremnina. Odluku o isplati otpremnine nisam donio na svoju ruku, nego sam zatražio mišljenje Pravne službe HRT-a koja je i sastavljala njegov ugovor kad su ga 1997., u mandatu Ivice Mudrinića, zapošljavali na mjestu direktora Orfeja.
Od Pravne službe dobio sam odgovor da je isplata otpremnine opravdana. Da je Pravna služba zauzela drugačije mišljenje, odluku o otpremnini ne bih potpisao”, kazao nam je u telefonskom razgovoru Josip Đerek. “Ugovora poput Škorina na HRT-u je u to vrijeme bilo dvadesetak. Bili su to tipski menadžerski ugovori koji su uz plaću omogućavali korištenje službenog automobila i vozača 24 sata na dan, službenu karticu i isplatu otpremnine u slučaju da se iz bilo kojeg razloga ugovor raskine prije ugovorenog roka. Ako mene pitate, ti takozvani menadžerski ugovori bili su zavlačenje ruke u džep naroda” ustvrdio je Đerek.
VEZANE VIJESTI
Pomoćniku otpremnina
Zašto tako misli, upitali smo ga. “I meni su kao Vrkićevu pomoćniku za financije i opće poslove pri dolasku na HRT nudili menadžerski ugovor. Međutim, kako sam na HRT došao iz privatnog sektora, meni su takvi ugovori bili nepojmljivi. Nisam htio potpisati takav ugovor. Ali, kao pomoćnik ravnatelja za financije morao sam provoditi menadžerske ugovore koje sam zatekao i one koji su sklapani u Vrkićevu mandatu.”
Na pitanje je li još nekome, osim Škori, tijekom mandata isplatio otpremninu, Đerek se u prvi mah nije mogao nikoga sjetiti. Međutim, nakon sat i pol nas je nazvao i rekao kako se prisjetio da je u travnju 1999. potpisao odluku o još jednoj otpremnini, i to Mirku Galiću. “U Vrkićevu mandatu Galić je bio pomoćnik ravnatelja HRT-a zadužen za televiziju, ali je početkom 1999. odlučio raskinuti ugovor o radu, obrazlažući to nezadovoljstvom uređivačkom i poslovnom politikom HRT-a. Dakle, jednako kao i Škoro, i on je odlučio otići sam.
Potpisao sam mu odluku o otpremnini. Ne mogu se sjetiti iznosa, ali sjećam se da je on bio znatno veći od Škorina jer je Galić kao član Uprave zadužen za HRT imao veću plaću od ravnatelja Orfeja, Škore. Galić se 11 mjeseci poslije, u ožujku 2000., vratio na HRT kao ravnatelj, a ja sam u prvim danima njegova mandata dao otkaz i vratio se u Interliber, privatnu tvrtku iz koje sam 1998. i došao na HRT”, ispričao nam je Đerek.
Njegova tvrdnja da je i Galić pod istim uvjetima kao i Škoro 1999. uzeo otpremninu zanimljiva je ako se ima na umu da se Uprava HRT-a pod Galićevim vodstvom, u svibnju 2000., obvezala Državnoj reviziji da će Škorinu otpremninu vratiti u blagajnu HRT-a. Vidljivo je to na 156. stranici Izvješća Državne revizije, upućenog Saboru u lipnju 2000., čiji primjerak posjedujemo.
Međutim, Mirko Galić tvrdi da Đerek ne govori istinu. “Točno je da sam ja tada prema ugovoru imao pravo na otpremninu, i to vrlo visoku, bez obzira na to odlazim li svojom voljom ili voljom poslodavca. Međutim, kako sam sâm dao ostavku na tadašnju dužnost jer nisam ispunio niti jedan od ciljeva koje sam sebi zadao prihvaćajući je, dobrovoljno sam se odrekao te otpremnine. Dakle, pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću tvrdim da otpremninu 1999. nisam niti tražio, niti dobio. Đerek se loše sjeća”, rekao nam je Galić.
Na pitanje sjeća li se je li njegova Uprava 2000. godine tražila od Škore da HRT-u vrati otpremninu, Galić je odgovorio: “Bila je cijela serija mjera koje smo morali poduzeti zbog zatečenog stanja. U svemu tome je Škorina otpremnina bila tek kap u moru da bih nakon 20 godina pamtio je li u povodu nje nešto poduzimano ili nije”.
Istražujući detalje oko isplate Škorine otpremnine 1999. godine, jedan od sugovornika podsjetio nas je da je Mirko Galić od HRT-a dobio otpremninu 2007. kad je s mjesta glavnog ravnatelja te kuće odlazio na dužnost hrvatskog veleposlanika u Parizu.
Kad smo sadašnjoj Upravi HRT-a, predvođenoj Kazimirom Bačićem, krajem srpnja uputili pitanje koji je iznos otpremnine isplaćen Galiću 2007. godine (za onu iz 1999. već su ustvrdili da nemaju sačuvanu dokumentaciju) i je li na nju, s obzirom na to da je s ravnateljske dužnosti odlazio svojevoljno, imao pravo, Uprava HRT-a odbila nam je na to odgovoriti. Od HRT-ove Službe za odnose s javnošću stigla nam je samo štura e-mail poruka kako “vodstvo HRT-a ne komentira radnopravne odnose”.
Drugačija situacija
Odgovor smo dobili tek nakon žalbe koju smo uputili povjereniku za pravo na pristup informacijama Zoranu Pičuljanu. Nakon što je povjerenik naložio da nam daju tražene informacije, s HRT-a su odgovorili da je Mirku Galiću 2007. isplaćena otpremnina u neto iznosu od 450.000 kuna. Podatak o bruto iznosu koji uključuje pripadajuće poreze koje je HRT na taj iznos platio, unatoč obećanju HRT-ove Pravne službe, nismo dobili ni nakon tri tjedna čekanja. Pojasnili su da je u točki 8. ugovora o radu Galić s HRT-om utanačio pravo na isplatu otpremnine u svim slučajevima prestanka ravnateljske dužnosti, osim u slučaju da s nje mora otići zbog povrede radnih obaveza.
- Da, točno je da sam primio otpremninu 2007. godine. Smatrao sam da sam nakon sedam godina ravnateljskog mandata zaslužio otpremninu kao neku vrstu nagrade za ono što sam u tom razdoblju napravio. Ostavio sam iza sebe velike financijske rezultate i tehnološki moderniziranu kuću i tada se nisam kolebao oko toga trebam li uzeti otpremninu. To je bila drukčija situacija nego 1999. kad sam otpremninu odbio - rekao nam je Galić.
Na pitanje upućeno HRT-u jesu li ravnatelji koji su vodili tu kuću nakon Galića s ravnateljske dužnosti također otišli s otpremninama, iz Službe za odnose s javnošću odgovorili su da je Vanji Sutliću, koji je bio ravnatelj HRT-a od 2007. do 2009., pri odlasku u mirovinu isplaćena otpremnina u visini tri prosječne mjesečne plaće na HRT-u, prema tada važećem kolektivnom ugovoru. Josipu Popovcu, koji je bio ravnatelj HRT-a od 2009. do 2012., kako tvrde, nije isplaćena otpremnina jer je nakon prestanka ravnateljske dužnosti ostao u radnom odnosu na HRT-u. Goranu Radmanu, kojega je Sabor za ravnatelja izabrao 2012. a razriješio 2016., također nije isplaćena otpremnina jer je, kako tvrde, razriješen zbog nepridržavanja Zakona o HRT-u i Statuta te kuće.
Zanimalo nas je i tko će od sadašnjih članova Uprave HRT-a s funkcije otići s otpremninom. U HRT-ovoj Službi za odnose s javnošću tvrde da neće nitko jer nitko od članova aktualne Uprave te kuće nema ugovor koji bi mu jamčio pravo na otpremninu.
Miroslav Lilić: 'Rekao sam Škori da će Croatia Records to nadoknaditi HRT-u'
Miroslav Lilić, dugogodišnji HRT-ovac koji je u vrijeme Škorine otpremnine već bio izvan te kuće u privatnom businessu, za Jutarnji je list izjavio kako je upravo on 1997. godine tadašnjem ravnatelju HRT-a Ivici Mudriniću preporučio Miroslava Škoru za direktora Orfeja.
- U Croatia Recordsu su tada bili sukobi s Antom Glibotom i mnogi su ljudi iz te diskografske kuće tada prešli u Orfej. Također na moj poticaj Škoro je 1999. napustio Orfej jer se situacija u Croatia Recordsu stabilizirala i želio sam ojačati tu kuću, rekao nam je Lilić.
- Rekao sam mu da će, bude li problema zbog otpremnine, Croatia Records to riješiti s HRT-om, ali nitko s HRT-a od Croatia Recordsa nije tražio taj novac - objasnio nam je Lilić. Zašto bi Croatia Records trebao HRT-u nadoknađivati Škorinu otpremninu i znači li to da je Škoro znao da uzima novac na koji nema pravo, upitali smo Lilića, ali on je odbio daljnji komentar.