U početku, kad bih digao glavu, oko mene je bilo tek nekoliko ljudi. Prošlo je nešto vremena i oko sebe sam vidio da nas je više. Danas, kada podignem glavu, vidim pravo more ljudi...
Tako Slobodnoj Dalmaciji popularni glazbenik i nezavisni predsjednički kandidat Miroslav Škoro opisuje skok koji su detektirala posljednja istraživanja rejtinga, a koja sugeriraju da će, ako uđe u drugi krug, tamo glatko pobijediti i Zorana Milanovića i Kolindu Grabar-Kitarović.
- Pojednostavljeno, za mene ljevica znači rad, a desnica nacionalni interes - pojašnjava nam Škoro, po obiteljskim korijenima Imoćanin, koji je u Slavoniji, kako kaže, odrastao na raštiki. U predsjedničku utrku, uvjerava Škoro, nije ušao jer je željan javnosti, vlasti ili novca.
- Izvadili su mi utrobu na stol, brojali krvna zrnca meni i mojoj obitelji. Stvarno su me rastrančirali, i pitanje je što će još napraviti do kraja kampanje. Sad su očajni i spremni na sve. Kandidirao sam se jer sam uspio u svojem malom svijetu izgraditi sustav koji funkcionira, u kojemu rade ljudi različitih nacionalnosti, spolova, dobnih skupina, svjetonazora i političkih opcija. I mi odlično funkcioniramo, stvaramo novu vrijednost, školujemo djecu, gradimo kuće, vraćamo kredite. Ušao sam u ovo jer sam duboko uvjeren da boljom organizacijom, odgovornim ponašanjem, boljom sinergijom znanosti i gospodarstva možemo napraviti od ove naše Hrvatske čudo. Pa mi imamo Rimca, nema ga Rusija. Mi imamo Luku Modrića. Mi imamo dišpet o kojem je govorio moj pokojni dida.
Biljana Blivajs / HANZA MEDIA
Je li, onda, glas za Škoru glas za Zorana Milanovića?
- Je li glas za Kolindu Grabar-Kitarović glas za Milorada Pupovca?
Ne znam, vi mi recite…
- Takvu je floskulu prvi upotrijebio Ivo Sanader kad je rekao da je glas za HSP glas za SDP. To je podcjenjivanje birača.
Je li, onda, glas za Miroslava Škoru glas za Velimira Bujanca?
- Naravno da nije. S jedne strane zagovara me Velimir Bujanec, a s druge strane o meni s poštovanjem govore Rajko Ostojić i Ivo Josipović. Na mom je skupu u “Lisinskom” bio gospodin Stjepan Tuđman… Nije sve crno-bijelo kako naši mediji sugeriraju. Pokušava mi se pripisati ulogu nekakve babaroge samo zato što sam neovisan.
Dio birača razmišljao je da vam da svoj glas, ali se boji da iza vas ne stoji “crni mrak”…
- To je samo pokušaj da me se diskreditira. Ja sam dio ovoga naroda, iza mene stoji samo narod. Nema tu nikakvog crnog mraka. Ja sam kršćanin, katolik, Hrvat koji vjeruje u uskrsno svjetlo. Mrak nije moja opcija.
Za kakvu Hrvatsku točno glasaju oni koji se odluče dati vam svoj glas?
- Za uspješniju, pošteniju, transparentniju, ponosniju Hrvatsku.
Znači neće to biti “Večernja škola”?
- Oni koji kažu da je moj politički nastup parodija “Večernje škole”, ne znaju što govore. “Večernja škola” sama je po sebi parodija. A parodija parodije je negacija negacije, to bi naši pravnici i vrsni diplomati koji se trude biti duhoviti ipak trebali znati. Narod je na mojoj strani jer mu je dosta takvog dociranja.
Onda se možemo složiti da je glas za Miroslava Škoru glas protiv Andreja Plenkovića?
- Možemo se složiti da je glas za Miroslava Škoru glas za promjenu koja će uslijediti. Želio bih da izbori budu “za” nešto, ne “protiv” nekoga.
Rekli ste da ćete, kada pobijedite, popraviti ono što su vladajući “uništili i degradirali”. Što su premijer i predsjednica točno uništili i degradirali?
- Prije svega, instituciju predsjednika države, koja je jednostavno uništena, degradirana i estradizirana. Sve što su mogli uzeti toj funkciji, uzeli su. Predsjednik je danas sveden na osobu bez političke odgovornosti, dodjeljuje odličja i pomilovanja. Mene takva funkcija ne zanima. Instituciji predsjednika želim vratiti dostojanstvo i učiniti ju djelotvornijom. Želim kao predsjednik biti prije svega koristan. Zasukati rukave, pljunuti u šake i raditi. Ne želim samo statirati u kukuruzu.
Biljana Blivajs / HANZA MEDIA
Ne mislite, valjda, vraćati Titovu bistu na Pantovčak?
- Nisam je ni donosio, ni držao, a definitivno je neću vraćati. Umjesto nje postavit ću bistu Blage Zadre.
Na sveučilištu predajete ekonomiju. Što je, po vašem mišljenju, naš najveći problem na tom polju?
- Problem je hrvatskoga gospodarstva to što je najveći gospodarstvenik država. A nitko ne zna točno što sve ima država. To vode ljudi koji nisu ni poduzetni, ni obrazovani da to rade. Naši političari o ekonomiji pouzdano ništa ne znaju, ne znaju čime upravljaju niti imenuju ljude koji bi znali time upravljati. Postavljaju svoje partijske kadrove da bi mogli kontrolirati i za sebe izvlačiti korist.
Bi li trebalo smanjiti broj županija i općina?
- To je pitanje o samoodrživosti. Nisam od onih koji će lakonski reći da će nešto srezati samo da bih srezao. Iza svega treba biti ekonomski rezon. Moje je pitanje treba li nam i 20 ministarstava, od kojih dobar dio postoji samo zato što je trebalo zadovoljiti klijentelističke zahtjeve partijskih moćnika i trgovačkih partnera koji drže vlast. Nema reformi, nema razvoja. Tako ne može funkcionirati ozbiljna država.
A biste li smanjili poreze?
- Poreze definitivno ne bih povećavao. Oni opterećuju cijeli sustav. Hipertrofirajući državni aparat toliko je zahtjevan da državi nikad dosta novca. Njima nikakav problem nije povećati PDV s 23 na 25 posto, ima tko će to platiti. Svjestan sam i da nekada ne možete dati Petru ako ne uzmete Pavlu, ali pitanje je treba li Hrvatskoj proračun od 140 milijardi kuna. On nebulozno raste, a nije razvojni. Stalno se donosi vatrogasni proračun koji ne ostavlja dovoljno prostora za poboljšanje poduzetničke i ulagačke klime. Uvijek nam panično nedostaje nekoliko milijardi… Opterećeni smo velikim brojem mirovina, velikim dugom i kamatama, velikim birokratskim aparatom.
Rekli ste da ćete, kad postanete predsjednik, ići i na Bleiburg, i u Jasenovac. Jesu li te žrtve jednake?
- Ja ne sudim žrtvama. Moj suradnik i prijatelj Stipo Mlinarić Ćipe hrvatski je branitelj s Trpinjske ceste, pripadnik Turbo voda Blage Zadre. On uvijek kaže da je neprijatelj neprijatelj sve dok traju borbe, a da je neprijatelj koji pogine samo žrtva. I da se prema njemu treba odnositi s dignitetom.
Žalosno je to što je kod nas nakon Drugoga svjetskog rata ubijen podjednak broj ljudi kao i tijekom rata. Hrvatska, nažalost, nije s tim raščistila, a mnoge žrtve totalitarnog komunističkog režima još uvijek nisu identificirane ni propisno pokopane.
Što se mene osobno tiče kao vjernika, kao čovjeka, kao budućeg predsjednika države, volio bih biti faktor zajedništva i okupljanja. Volio bih, ako već imamo nekih nerazjašnjenih stvari, da ih razjasnimo. I da žrtve iz Drugoga svjetskog i Domovinskog rata dostojno pokopamo.
Biljana Blivajs / HANZA MEDIA
Je li NDH bila fašistička država?
- Povijesne činjenice kažu da je bila. Ali nije bila samo to. Pitaju me često što mislim o pozdravu “Za dom spremni”. Točno je da se taj pozdrav koristio u NDH. Jednako se tako kao platežno sredstvo koristila kuna, a kao državna himna izvodila “Lijepa naša domovino”. Točno je i to da je u Domovinskom ratu postojala postrojba HOS-a kojoj je pozdrav bio “Za dom spremni”, da je tu insigniju na svojoj ruci nosio i moj kum dok je branio demokratsku Hrvatsku.
To su različiti povijesni konteksti, što je, uostalom, na neki način priznao i Ivica Račan kad je dopustio legalizaciju HOS-ovih insignija.
Izjavili ste da je Plenković izdao Tuđmanove ideale. U čemu?
- Prvog hrvatskog predsjednika nitko nije smio uštipnuti za stražnjicu. Moraš držati do sebe i dužnosti koju obnašaš jer predstavljaš državu. On i ekipa oko njega predstavljaju samo sebe i grade sebi karijere preko leđa Hrvatske.
Plenković nikad nije do kraja shvatio da država nije ministarstvo vanjskih poslova. Da nije samo važno govoriti četiri-pet jezika i znati komunicirati s ljudima iz inozemstva. Država je puno više od toga, a život izvan inkubatora puno je drukčiji od onoga unutra. Morate provoditi vrijeme s narodom da biste ga razumjeli. On bi možda i bio dobar ministar vanjskih poslova, ali je jako loš premijer.
Smeta li vam Plenkovićeva koalicija sa SDSS-om? Ako se ne varam, upravo je Tuđman prvi u Vukovaru pružio ruku pomirenja pobunjenim Srbima?
- Meni smeta etnobiznis. Smatram da u demokraciji nitko ni na koji način ne bi smio biti privilegiran ni diskriminiran. Pupovac hrvatske državljane dijeli na “naše” i “njihove”. To je recidiv velikosrpske agresije.
Bi li Tuđman zabranio SDSS?
- Mogu govoriti samo u svoje ime i ostajem pri onome što sam rekao. Da se zadovolje zakonske pretpostavke za zabranu, ne samo SDSS-a nego bilo koje stranke, ne bih se libio kao predsjednik pokrenuti to pitanje. To je stvar odlučnosti i odgovornosti. Odluku o zabrani na kraju donosi Ustavni sud. Pupovac je svojim izjavama destabilizirao ustavnopravni poredak. Nedopustivo je u 21. stoljeću Hrvatima konstantno na nos nabijati prošlost i stavljati nas u kontekst fašizma. Dokle to? Pa upravo su Hrvati pobijedili posljednji fašizam u Europi - velikosrpski fašizam.
Biljana Blivajs / HANZA MEDIA
Žilet-žica na granici je jeftinija od vojske. Zašto je ne staviti?
- Hrvatska je već dijelom ograđena žilet-žicom. Nismo je mi postavili. Zalažem se za sigurnost hrvatske granice. Sigurnost je pravo svakoga našeg djeteta, čovjeka, državljanina. To je temeljna zadaća države. Vlada tvrdi da je sve u redu, da nema izvanrednog stanja na granici, a svjedoci smo da svako malo policija uhvati skupinu migranata u dubini našeg teritorija i da se domaćim ljudima uništava imovina, kradu automobili. U pograničnim područjima vlada strah zbog ilegalnih migranata, a Vlada to ignorira. Hrvatska nije komad švicarskog sira pa da se kroz nju prolazi kako se kome prohtije. I Njemačka, Austrija i Švicarska imaju vojnike i puno strože kontrole na granicama. To je nova realnost u kojoj i mi moramo štititi svoje interese, a Hrvatska je vojska za to savršeno sposobna.
Plakati su Pupovčevi, ali je novac javni
Je li ćirilici mjesto na plakatima?
- Ovo je slobodna zemlja, plakati mogu biti i na svahiliju. Postavlja se samo pitanje odakle novac za te plakate. U ovo doba godine, a pogotovo kad su izbori, plakatno je mjesto jako skupo. Ja to dobro znam zato što, za razliku od Pupovca, plakate plaćam iz svog džepa. Meni je neprihvatljivo da pripadnici srpske manjine u pojedinim dijelovima Hrvatske žive strašno loše, a SNV troši golemi novac - i to dobiven iz proračuna - na plakate koji valjda trebaju poslužiti kao provokacija.
Neću pjevati po rođendanima
Angela Merkel ili Viktor Orban?
- Ne gledam politiku na taj način. Kao predsjednik, surađivat ću i s njemačkom kancelarkom i mađarskim premijerom.
Hajduk ili Dinamo?
- U svoje sam pjesme stavio i Hajduk i Dinamo. Neću ići kontra svoga pokojnog oca, koji je, kao iskonski Dalmatinac, navijao za Hajduk. Svojedobno se čak nismo uselili u kuću kad smo planirali jer je on, umjesto crijepa, kupio radio kako bi mogao slušati utakmicu Hajduka i Crvene zvezde. Ja sam bio lokalni osječki momak pa mi je NK Osijek bio drag, a navijao sam i za NK Višnjevac. Danas imam osjećaj da je politika sve to kontaminirala. Politici jednostavno nije mjesto u sportu, gospodarstvu ni sudbenoj vlasti. Otuda je pod hitno moramo istjerati.
Pavelić ili Tito?
- Bože sačuvaj...
10. travnja ili 22. lipnja?
- Moj cilj nije dijeliti Hrvate na ovakvim pitanjima.
Hoćete li zamjeriti Milanu Bandiću ili Ivanu Penavi to što su odlučili podržati Kolindu Grabar-Kitarović?
- Ne, to je njihovo pravo.
Znači, ima šanse da Bandiću pjevate na rođendanu?
- Uvijek sam pazio kome i u kojim prigodama pjevam. A kao predsjednik države sigurno neću pjevati po rođendanima. Toj funkciji treba vratiti dignitet i ja ću to napraviti.
Mamić - proizvod i problem sustava
Kad smo već kod povjerenja u sustav, što mislite o Zdravku Mamiću?
- On je i proizvod i problem ovog sustava. Zato ljudi u sustav i nemaju povjerenja.
Ustavni sud mijenjati, ja sam uvijek za život
Rekli ste da ćete biti prvi predsjednik koji će sudjelovati u “Hodu za život”. Biste li podržali zakonsku zabranu pobačaja?
- To pitanje nije u ingerenciji predsjednika države, ali ja ću uvijek podržavati život. Tako sam odgojen, to su moje vrijednosti. Koliko sam upućen, Ustavni sud donio je odluku prema kojoj bi zabrana bila protuustavna i to će se pitanje očito morati rješavati na relaciji Sabor - Ustavni sud. Tu dolazimo do problema jer pitanje je koliko je ovaj sastav Ustavnog suda uopće kompetentan donositi takve odluke.
Zato za predsjednika države tražim pravo predlaganja ustavnih sudaca koje potom bira Sabor. Ovako kao dosad, besramnom političkom trgovinom i zbrinjavanjem rashodovanih političkih kadrova, ne može se izabrati ustavne suce u koje će hrvatsko društvo imati povjerenja.
