Kako su policajac, automehaničar i odvjetnik lažirali prometne nesreće i pritom izvlačili milijune

Jedna od najvećih afera lažiranja prometnih nesreća u kojoj je oštećeno nekoliko osiguravajućih kuća, među kojima su i Croatia osiguranje, Uniqua te Wiener osiguranje, polako dobiva epilog. Sada su potvrđene i optužnice protiv TomislavaOremuša (37), bivšeg prometnog policajca I. postaje zagrebačke policije, kao i protiv 47-godišnjeg zagrebačkog odvjetnika Mislava Karlovca. Međutim, mozak te uhodane operacije, vidljivo je iz USKOK-ove optužnice, u kojoj su lažirani deseci prometnih nesreća po Zagrebu, bili su 40-godišnji automehaničar Stanislav Pavličići njegov dvije godine stariji prijatelj Leo Karačić.

“Baveći se dugo godina servisiranjem i preprodajom auta i autodijelova, vučom oštećenih i napuštenih vozila, kontaktirajući razne ljude iz tog miljea, u više navrata čuo sam za praksu ‘namještanja’ prometnih nezgoda i prijevara u osiguranju. To je bila stara i prilično raširena pojava, pa sam i ja odlučio upustiti se u to radi dodatne zarade. Svjestan da to ne mogu sam realizirati, trebali su mi ljudi koji će na sebe preuzeti ulogu vozača ‘krivaca’, odnosno oštećenih u tim nesrećama. Lea sam zamolio da mi pomogne pronaći, angažirati i nadzirati osobe koje bi za naknadu sudjelovale u tim prijevarama. Jer, da se u nesrećama pojavljuju uvijek isti ljudi i automobili brzo bi posumnjali da se radi o prijevari”, prepričao je istražiteljima Pavličić svoju genijalnu ideju namještanja lažnih prometnih nesreća.

Ta navodno Pavličićeva “zločinačka organizacija” provaljena je prije nešto više od tri godine, i to nakon više od 19 mjeseci uhodanog ordiniranja po metropoli. Za to vrijeme sudionici prometnih nesreća, koji su za svoj trud dobivali od nekoliko stotina do nekoliko tisuća kuna, uprihodili su ukupno oko 200 tisuća kuna, a Pavličić, njegovo troje prijatelja, policajac i odvjetnik, digli su, tvrdi USKOK, oko milijun i pol kuna.

Optužnica napisana na 452 stranice sastoji se uglavnom od nabrajanja lažnih prometnih nesreća i dokaza - njih čak 4687 - koji je potvrđuju. Ima tu svega, od tajno snimljenih susreta Pavličića i prometnog policajca Oremuša, DVD-ova s iskazima u USKOK-u, izlista očevida prometnih nesreća u policijskom sustavu, zahtjeva za odštete, medicinske dokumentacije pa sve do tajnih snimaka razgovora i iskaza svjedoka koje je ispitao USKOK.

Svi su imali “radne” mobitele, šifre, dogovore, u kafićima su razgovarali danima prije dogovorenih lažnih nesreća, no unatoč tome, povremeno su stvari znale otići i po zlu.

Jedna od takvih nesreća trebala se dogoditi 20. prosinca 2014., i to u vrijeme kada je policajac Oremuš bio u smjeni kako bi baš on odradio očevid. Pavličić se s policajcem sastao dva dana ranije u trgovačkom centru Garden Mall, a tu večer i sa svojim prijateljem Karačićem koji nakon njihova susreta obavještava sve sudionike “nesreće” da bi se ona prema scenariju trebala dogoditi 20. prosinca.

“Ja ću te pobrati sutra oko 5 popodne i idemo riješiti ono, to je milijun posto...”, piše mu Pavličić.

U nedjelju popodne prije policajčeva odlaska u smjenu Pavličić se još jednom sastaje s njim, no plan iznenada propada jer je, večer prije, jedan od sudionika lažne nesreće zbog vožnje u pijanom stanju ostao bez vozačke. Nekad su se već dogovorene nesreće morale odgoditi zbog iznenadne promjene Oremušove smjene, a tome kako su se dogovarale svjedoče i neki ranije tajno snimljeni razgovori.

“Jel ima što za srijedu, vjerojatno navečer?” zove Karačić 1. prosinca Miru M., 37-godišnjeg vozača, sedmog na popisu optuženih.

“Koliko treba... jel odmah sad keš ili kaj?” pita Miro.

“Ne znam, vidjet ću danas sa Stankom, mislim da treba osam, dvoje s ovim i šestero ovak. Čujemo se još”, odgovara mu Karačić.

Nakon tog kratkog razgovara Karačić šalje SMS jednoj od sudionica već ranije odrađene prometne nesreće.

“Imaš li još koga da bi htio raditi?”

“Nisam dalje pitala, ove dvije koje sam dovela jedine su bile pouzdane. Budem još razmislila”, odgovara SMS-om.

Karačić nastavlja akciju i šalje poruke već provjerenim sudionicima lažnih nesreća.

“Imaš koga za četvrtak za kombinaciju, ali da bude siguran”, šalje poruku osobi D. Z.

“Daj vidi ako imaš koga za četvrtak popodne, ali da bude normalan i siguran kao i ti”, piše zatim i čovjeku iza inicijala T. C., a onda još i zove D. L.

“Treba mi za četvrtak navečer, fali mi još pet, šest ljudi... Nemreš to poloviti sve na hrpu, pa ako imaš možda nekog pametnog, samo da sjedi unutra, ništa drugo... Samo da je bio tamo i bok... Znači ništa papirnato, samo da sjedne, bil sam tu i to je to... Da poslije ide tamo kamo se ide i čeka novce, dva, tri puta, kamo mora, doktoru i to je to... Tri soma daju”, Karačić govori sudioniku lažne nesreće koji se kasnije našao na popisu optuženih. Akcija se nastavlja i sljedećeg dana, 2. prosinca, kada u 10.37 sati Karačić opet zove T. C. i govori mu: “Vidi sa svojim frendom jel bu mogao, pa ak bude, javi mi”.

“Frend neće, ali mogu pitati Starog ako hoće”, obavještava ga T. C. u 11.17 sati, a Karačić mu vraća SMS: “Ne znam, vidi ako misliš da bu redovan kod doktora i da ne treba vozit, sam sjedi unutra”.

A koliko se trećeokrivljeni Leo Karačić, prijatelj Stanislava Pavličića, dobro angažirao u pronalaženju sudionika lažnih nesreća svjedoči i to što je za nesreću početkom prosinca u jednom trenutku čak bio i “prebukiran”.

“Frka je... sve su devetnaest, dvadeset godina, a prije 24 godine ne može ovo (osoba do 24 godine koja je položila vozački ispit i ima odgovarajuću vozačku dozvolu, prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama spada u kategoriju “mladog” vozača i za njih važe posebna pravila, op. a.)... Tako da zna javit čovjeku, da je to popunjeno i gotovo... Sad imam osam ljudi viška, ali dobro, nije bitno, sad ću ovo riješiti, pa će drugi tjedan ići dalje, na druge... Nek čekaju malo... Jučer sam se išao naći s ovima, došlo ih je ono, s autobusom su došli”, priča Karačić jednom od “statista” smijući se u mobitel pa objašnjava: “Ovaj od prijatelja zove sestru, sestra ovoga... imam sad dvije familije kompletne”, kaže Karačić sugovorniku.

I dok su se neki gurali biti statisti u lažnim nesrećama pa završili u optužnici na kojoj je ukupno 147 imena ljudi raznih profila i zanimanja, a posljednja na popisu je Pavličićeva sestra, neki su odbijali sudjelovati u lažiranju prometnih nesreća. Jedan od njih bio je H. C. kojeg je pokušao vrbovati njegov i Pavličićev susjed VedranJagić, zadužen za “regrutiranje i organizaciju” statista.

“Meni je Vedran rekao da neću trebati ništa raditi, već samo reći da sam bio putnik u vozilu i obaviti par liječničkih pregleda. Rekao mi je da se ne moram ništa brinuti jer da imaju sve dogovoreno s policijom i odvjetnikom. Ali, ja se u to nisam želio upuštati i riskirati kazneni progon zato što sam već u prošlosti imao jedno neugodno iskustvo u prometu kad sam pijan skrivio prometnu nesreću. Odbio sam njegov poziv, ali sam ga uputio na svoju sestru i poznanike iz kvarta”, ispričao je H. C., koji je ispitan kao svjedok.

Policajac Oremuš i odvjetnik Karlovac koristili su svoje zakonsko pravo i tijekom istrage branili su se šutnjom. Automehaničar Pavličić, koji je s Oremušem bio dugogodišnji poznanik, družili su se na obiteljskim “feštama”, rekao je kako je njegov prijatelj koji su ostali optuženici nazivali “Stankovim policajcem” bio taj koji je fingirane prometne nesreće “ozakonio” u provedenim očevidima. On je bio taj koji je sastavljao policijske zapisnike u kojima je utvrđivao da su se nesreće događale zbog nepropisne vožnje namještenih “vozača krivaca”. Sve to kako osiguravajuća društva ne bi “pravila probleme” i pri isplaćivanju štete. A sve nesreće planirane su na području koje pokriva postaja prometne policije u Lučkom.

Po svakom vozilu koje je sudjelovalo u nesreći za koju su izvukli novac od osiguranja Pavličić je, tvrdi, Oremušu davao po 1000 kuna po vozilu. Samo je on držao Oremuša na vezi i primopredaja se kaže odvijala uvijek u četiri oka, bez prisutnosti svjedoka. Drugookrivljeni Karačić je, prepričavši sastanak od 20. studenoga 2014. godine u jednom kafiću na Savici, istražiteljima otkrio da su se organizatori nesreća povremeno susretali i s problema. Taj je sastanak bio dogovoren jer je jedna od sudionica lažne prometne nesreće, ujedno i 140. okrivljena Ivančica V., “pravila probleme”.

“Dok smo svi sjedili za stolom, ona je rekla kako nije zadovoljna s 3000 kuna, rekla je da to nikad ne bi pristala napraviti da je znala da će dobiti tako malo novca i da hoće minimalno pola ili će ići na policiju”, ispričao je Karačić. On, koji je u hijerarhijskom lancu bio odmah iza Pavličića, prekorio je Miru M. zato što mu je “dopeljao curu, a nije joj objasnio na koje sve preglede mora ići i koliko novca može dobiti”.

Leo Karačić ispričao je kako je nezadovoljnoj Ivančici odvjetnik Karlovac tada pojasnio da je “on svoje napravio, što se tiče doktora i svega ostalog, a da s isplatom nema veze”. Situacija se razriješila tako što su joj isplatili više nego ostalim sudionicima nesreće, “da ih ne oda”, i zbog nje su bili u minusu.

Karačića su policajci tajno snimali i 4. studenoga 2014. u poslijepodnevnim satima, dok je razgovarao s organizatorom fingiranih nesreća Pavličićem.

“P... je sjebao do daske,...popit ćemo piće oko sedam sati pa ću ti ispričati za njega mudraca”, žali se Karačić Pavličiću. Još su neki od sudionika lažnih nesreća, naime, umjesto na liječenje prema dogovoru išli kod liječnika mimo dogovorenog pa su poremetili plan izvlačenja novca.

Policija je tajno snimala i dio fingiranih nesreća, kao i dogovore sa sudionicima, pa tako i onaj od 4. siječnja 2015., kada u 17:39:51 Pavličić naziva jednog od suradnika i govori mu: “Što sam htio reć, možda samo bolje da jednog odfuraš pa ćemo sutra drugoga... ja ću ić sa svojim, kužiš me, ovaj nek ostane tamo i to je to...”.

Te iste večeri, u 18:31:27, “statist” zove Stanislava Pavličića i govori mu: “... 45 minuta čekam... Ma katastrofa, čovječe... Na onoj strani se maknuo samo jedan i to je to... Ne znam što da radim, da čekam još malo?”

“Čekaj još malo pa ćeš vidjeti, ako nema, dofuraj mi!” Pavličić mu odgovara.

Policajci su tajno snimali i kako su Pavličić i Karačić sudionike lažnih prometnih nesreća slali na preglede u Kliniku za traumatologiju u Draškovićevoj i u KBC Sestre milosrdnice i govorili im da simuliraju bolove u predjelu vratne kralježnice i da nakon toga odu u osiguravajuća društva prijaviti štetu na vozilima.

Policija je iz bolnica pribavila i vremena zaprimanja pacijenata iz lažnih nesreća pa je tako ustanovljeno da je, upravo u vrijeme kad je Leo Karačić 4. siječnja 2015. u 18:45:14 zvao svoju suprugu i još neke osobe i govorio im “kako su ovi njegovi unutra i čeka da ih pomotaju”, na bolničkoj obradi bilo čak troje sudionika fingirane prometne nesreće.

I dok je jedan lanac organizatora i sudionika lažnih prometnih nesreća prekinut, nije isključeno da se sličan niz nastavlja. Osiguravajuća društva oštećena u prijevarama ove skupine, a koja će tražiti nadoknadu štete, sumnjaju da se nešto slično još uvijek odvija. Učestalo im se događa da se u sličnim odštetnim zahtjevima, samo s drugim prezimenima, redovito pojavljuju uvijek ista imena odvjetnika i liječnika koji potpisuju medicinsku dokumentaciju. Ali, lažiranje prometnih nesreća teško je dokazivo. Tko zna, možda ste baš nedavno, dok ste se vozili nekom od prometnica na zagrebačkom području, prošli pokraj neke naizgled bezazlene prometne nesreće koja zapravo nije bila ni nesreća, a niti bezazlena.