Hrvatski molekularni biolog Gordan Lauc sveučilišni je profesor i osnivač uspješne tvrtke “Genos”, jedne od vodećih znanstvenih institucija u Hrvatsko j u području analize DNA te vodeće u svijetu u analizi glikana, koja ima i prvi privatni DNK laboratorij u regiji.
Nedavno je dr. Lauc na društvenim mrežama objavio kako zna da “se mnoge majke boje cijepiti svoje dijete, no vrlo su rijetke one koje se boje kupiti mu sladoled. Sladoled je zapravo puno opasniji od cjepiva, jer je broj trovanja salmonelom i komplikacija uslijed tog trovanja daleko veći nego što je to kod cijepljenja”.
Također, između ostaloga, objavio je i da su njegova djeca uredno cijepljena, te da se i on redovito cijepi protiv gripe. “Kad bude odobreno cjepivo protiv COVID-19, cijepit ću se i protiv njega”, napisao je na Facebooku prof. dr. Gordan Lauc. Na reakcije nije trebalo dugo čekati.
Vaša tvrdnja da je kupnja sladoleda djetetu opasnija od cijepljenja protiv COVID-a 19 izazvala je mnoštvo reakcija, a bilo je i vrlo negativnih. Takve reakcije uglavnom stižu iz krugova anonimnih čitatelja koji, osim opravdane zabrinutosti za dobrobit svoje djece, nemaju osobitih kompetencija u pogledu cjepiva. Vi ste takve reakcije očito i očekivali, ali svejedno... Kako ih tumačite? Jesu li nekompetentni komentatori “jači” od kompetentnih?
Polemike s antivakserima
– U posljednjih nekoliko godina u više sam navrata ulazio u polemike s tzv. antivakserima i više-manje je to uvijek izgledalo vrlo slično. Postoji jedna mala skupina iznimno agresivnih antivaksera koji organizirano napadaju ljude koji pokušavaju iznositi činjenice o cijepljenju.
Oni koriste brojne lažne račune na društvenim mrežama s kojih šalju uvredljive poruke i takvim digitalnim nasiljem pokušavaju održati na životu jedan propali projekt koji su svi mjerodavni autoriteti proglasili prijevarom. Mislim da je jako važno razlikovati ljude koji su uplašeni i zabrinuti od agresivnih propagatora notornih laži, koji na toj platformi grade svoj društveni utjecaj.
Jasno je da se roditelji brinu za svoju djecu, i kad slušaju takve strašne poruke na društvenim mrežama, ne znaju razlikovati istinu od laži. Zato je jako važno da tzv. mainstream mediji što manje pozornosti poklanjaju tim marginalnim pokretima koji izmišljaju razne zavjere, od ravne zemlje do otrova i čipova u cjepivima.
Cjepivo protiv COVID-a 19 još je daleko, i možda će trebati još čitava godina dana dok ne bude okončan rad na njemu. Na osnovi čega vi već danas ocjenjujete njegovu možebitnu štetnost ili korist? Jeste li u tijeku s istraživanjima koja se provode u tom pravcu?
– Razvoj cjepiva, nažalost, traje jako dugo upravo zbog toga što je prvo potrebno utvrditi da je ono sigurno, a zatim i da je učinkovito. U trenutnoj situaciji to nam se čini kao nešto loše, no nitko ne želi napraviti cjepivo koje će možda nekome naštetiti i zato ćemo, nažalost, još dosta dugo čekati na cjepivo protiv virusa SARS-CoV-2.
U ovom trenutku velik broj istraživača radi na razvoju cjepiva i ispituju se sve varijante, od oslabljenih virusa do potpuno novih pristupa u kojima bi se kao antigen koristila RNA, a ne proteini virusa. Provedeni su prvi pokusi na životinjama koji su pokazali određeni uspjeh, a sada se provode i prva ispitivanja na ljudima. Nažalost, na rezultate tih ispitivanja morat ćemo pričekati još neko vrijeme
Uloga države
Vi ste se u svojoj objavi zapravo referirali na rezultate ankete prema kojoj više od 40 posto ljudi u Hrvatskoj izjavljuje da cjepivo, kad ono bude stavljeno u promet, neće uzeti. Kako kao znanstvenik gledate na tu vrstu otpora nečemu što evidentno značajno smanjuje opasnost od obolijevanja? Jesu li antivakseri marketinški napravili bolji posao od čitave znanstvene i stručne zajednice?
– Cjepivo protiv gripe imamo već godinama, no još uvijek se vrlo mali broj ljudi cijepi. Problem je u tome što već desetljećima ljudi u Europi ne umiru od zaraznih bolesti. Do prije samo nešto više od sto godina svega 50 posto djece doživjelo bi pubertet, dok bi ostali prije toga umrli od neke od zaraznih bolesti. Kad bi ljudi danas vidjeli kako izgledaju djeca koja su dobila velike boginje ili dječju paralizu, situacija bi bila puno drugačija.
Isto tako, ako nam se na jesen dogodi ono što se prije koji mjesec dogodilo u Bergamu ili New Yorku, situacija će biti puno drugačija. Tu vrlo lako možemo povući analogiju sa, primjerice, pušenjem, gdje velik broj ljudi puši iako je nedvojbeno dokazano da je to jako štetno. No, oni tu štetu ne vide svojim očima i zato i dalje puše.
Koristi od cijepljenja, nažalost, ne možemo izravno vidjeti i uvijek će biti onih koji će tvrditi da to ničemu ne služi. Ne vjerujem da je anketa koja je rezultirala postotkom od 40 posto onih koji se ne bi cijepili točna, no sigurno velik broj ljudi ima određene rezerve prema cjepivima, posebice ako se sami ne osjećaju ugroženi. No ako ne cijepimo djecu, nanosimo veliku štetu, kako njima, tako i drugima i tu se zato mora umiješati država i propisati neke stvari kao obavezne.
Što se tiče cjepiva za COVID-a 19, ono gotovo sigurno neće biti obavezno, no sigurno će, ako se pandemija ponovno proširi, imunitet na COVID-19 nositi određene privilegije, poput slobode putovanja ili rada, koje će to cjepivo učiniti atraktivnijim od stjecanja imuniteta obolijevanjem.