CROPIX
Sine, raspadam se od tuge, ali i od ponosa… Imali smo povijesnu šansu da postanemo prvaci svijeta, ali nismo imali ono što je najvažnije, a to je sreća. Jer, i ako se rodiš bez k... ako imaš sreće, on će ti narasti. Prva dva gola sami smo si zabili, a onda, kad smo imali šansu da im pokažemo tko je tko, na početku drugog poluvremena, dali su nam gol koji nas je srušio, demoralizirao, pa još jedan… - pišu Sportske novosti.
Ovo su prve reakcije Ćire Blaževića, pola sata nakon završetka finala, koje je ipak pratio u Zagrebu. Promukla glasa i neuobičajeno odmjeren u izjavama, Ćiro nije želio komentirati zavrzlame zbog kojih finale nije gledao uživo u Moskvi.
- Gledao sam prijenos usamljen u tami svoje kože - rekao nam je pomalo razočaran.
U čemu smo pogriješili, jesmo li nasjeli na njihov stil igre?
- I drugi su nasjeli i izgubili, ali ja imam drugu teoriju.
Koju, jesmo li bili preumorni?
- Ma nismo mi bili preumorni, išli smo kao lavovi, ali nismo zabili kada smo trebali.
Koji potez nam je nedostajao?
- Taj o kojem ti pričam, da zabijemo na vrijeme. Nama treba još iskustva da bismo takve utakmice rješavali efikasnije.
Penal?
- Mislim da je to presudilo, barem psihološki...
Ćiro je ipak zadovoljan zato što je, kako je rekao, “genijalac Luka” potpuno zasluženo dobio Zlatnu loptu za najboljeg igrača. Kratko dodaje kako se nada da smo konačno dobili reprezentaciju koja je cijelim svijetom pronijela snagu Hrvatske i njezinih nogometaša za koje je navijalo više od pola svijeta.
Pitamo ga kako je doživio srdačne pozdrave koje je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na pobjedničkom podiju podijelila s gotovo svim dobitnicima priznanja.
- Ne znam što te to smeta ako je naša predsjednica podijelila svoju intimu s Putinom, čelnicima FIFA-e i našim junacima - pita se Ćiro.
U moru uspomena oko polufinala koje smo spominjali prije utakmice, Ćiro se prisjetio kako je današnjeg izbornika Didiera Deschampsa kao trener Nantesa imenovao najmlađim kapetanom u povijesti kluba.
- Sudbina je htjela da se u finalu susretnu dvojica mojih učenika, Deschamps i Dalić. Prvog sam trenirao, drugi je od mene učio, a oba su pokazala da su puno toga naučili. Vrlo sam brzo vidio kako je Deschamps vođa i novi strateg moje ekipe u Nantesu. Dao sam mu kapetansku vrpcu iako je imao tek 18 godina. Mnogi su me tada kritizirali, ali on je poslije svojim liderskim osobinama pokazao da to može i postao je kapetan reprezentacije. Kao izbornika ga napadaju da radi na destrukciji igre, da Francuzi više ne igraju lepršavo, ali od toga, te ljepote, nema ništa. On ima rezultat, a on je, sine, zapamti, najvažniji - rekao nam je Ćiro.
Nakon finala o sreći i ostalim finesama koje stanu u veliku kantu prvaka svijeta nismo stigli razgovarati.
