Bivši kandidat za predsjednika RH osuđen na zadarskom sudu zbog malverzacija sa zemljištem: ‘Vjerovao sam u vladajuću stranku kao u gospu Karmelsku"

Bivši kandidat za predsjednika RH Gospodarske stranke, 47-godišnji Stjepan Gnječ osuđen je na Općinskom sudu u Zadru zbog malverzacija sa zemljištem u zadarskom zaleđu.

Zajedno sa ‘kompanjonom‘, 48-godišnjim Enverom Šimurinom iz Zemunika Gornjeg, proglašen je krivim za kazneno djelo prevare zbog čega su obojica osuđeni na uvjetne zatvorske kazne od jedne godine s rokom kušnje od pet godina.

Gnječ je kupce naveo na sklapanje kupoprodajnih ugovora za 7500 metara četvornih čestica zemljišta u Zemuniku lažno im predočavajući da je posrednik u prodaji, a da Šimurina posjeduje punomoć za prodaju cjelokupnog zemljišta. Uspjeli su prevariti šestoricu kupaca za svotu od 62 tisuće eura.

Presuda je na Općinskom sudu u Zadru donesena nakon čak 15 godina, za što je sud ‘okrivio‘- Gnječa.

- Postupanje ovog okrivljenika zajedno s I. okrivljenikom odaje jedan sustavan cilj prijevare što više osoba. Kao otegotnu okolnost sud je cijenio činjenicu da do danas oštećenicima nije vraćen ni najmanji dio predmetnog ukupnog iznosa. Od počinjenja predmetnog kaznenog djela proteklo je 15 godina, međutim ovaj okrivljenik jest dijelom utjecao na dugotrajnost ovog postupka – naveo je sudac Ante Bačić u dijelu obrazloženja presude.

Prema optužnici Općinskog državnog odvjtništva u Zadru Šimurina i Gnječ su se teretili da su prevaru počinili od kolovoza 2008. do ožujka 2009. u Zemuniku, po zajedničkom prethodnom međusobnom dogovoru i u cilju stjecanja znatne imovinske koristi.

Prvookrivljeni Šimurina pribavio je punomoć Milice Oluić kojim ga je ona ovlastila na prodajupolovice čestica zemljišta, odnosno 2880 m2 poljoprivrednog zemljišta u Zemuniku kojeg ima u svom knjižnom i izvanknjižnom vlasništvu. Gnječ je nakon toga pronalazio i navodio na sklapanje kupoprodajnih ugovora za prodaju tog poljoprivrednog zemljišta više kupaca, lažno im predočavajući da je posrednik u prodaji u njeno ime, a da Šimurina posjeduje punomoć za prodaju cjelokupnog zemljišta.

Pri tome su lažno navodili da je Olujić jedina vlasnica, te da će Šimurina osigurati svjedoke koji će na sudu posvjedočiti o njezinom stjecanju prava vlasništva. To su učinili iako su bili svjesni da Oluić nije Šimurini izdala punomoć za prodaju cjelokupnog zemljišta, već samo jednu polovicu kojeg ima u svom izvanknjižnom vlasništvu. Gnječ je kupce, prema optužnici naveo na sklapanje kupoprodajnih ugovora za ukupnu površinu od 7500 m2 navedenih čestica zemljišta, nakon čega je Šimurina s njima potpisao, odnosno zaključio kupoprodajne ugovore temeljem kojih su im oni isplatili dogovorene novčane iznose od ukupno 62 tisuće eura od čega su Milici predali samo 10 tisuća eura.

Žrtvama koje su većinom bile iz Međimurja, te su u razgledavanje dolazili organizirano kombijem, zemljište su nudili kao ‘povoljnu priliku‘ za 7 do 9 eura po metru četvornom.

Prethodno se područjem Međimurja proširio glas da Gnječ povoljno prodaje zemljišta u zadarskom zaleđu i da su mu se ljudi počeli obraćati jer je zemljišta bilo: "još malo pa nestalo".

U svojoj obrani na sudu Gnječ je iskazao da su to sve objede i laži, te da je on Šimurini samo - ‘proslijedio ljude.‘ Ispričao je kako ga je upoznao kad je njegov prijatelj Petar Tadić od Šimurine kupio zemlju. Tadić ga je molio da zajedno kupe zemljište na području Zadarske županije i Grada Zadra, no on mu je govorio da nema potrebu kupovati ništa, a i da nema u tom momentu vremena jer je fokusiran na izbore koji su bili u 11. mjesecu te godine.

Međutim, Tadić ga je opet nekoliko puta zvao, molio ga, tražio da barem ode s njim, da mu kao čovjek s iskustvom pomogne da on napravi taj posao. Prije nego što je krenuo vidjeti o čemu se radi, pitao ga je gdje idu, zašto idu i kod koga idu, a Tadić mu je ispričao kako je našao oglas da agencija Zemunik nekretnine povoljno prodaje zemljišta u Zemuniku Gornjem.

Tadića je na to pitao nisu li ti u Zemuniku Gornjem isti kao oni u Biljanama Gornjim, Smokoviću i u Zemuniku Donjem (gdje je većinom srpsko stanovništvo), a on mu je na to kazao da je on bio kod tog nekog čovjeka u Zemuniku Gornjem koji se zove Enver Šimurina, da su oni s njime već razgovarali, da im je pokazao što prodaje, dokumente o toj prodaji, punomoć i sve ono što je potrebno da se potpiše ugovor. Rekao mu je i da su ga neposredno prije toga su ga provjerili, te da su po onome što su vidjeli u kući, križ i sliku, temda se vjenčao u katoličkoj crkvi, zaključili da je on nešto drugo od ovoga svega što su prije pričali.

Gnječ je naveo kako nije imao potrebu sve to raditi jer je iz dobrostojeće obitelji koja je stara 600 godina na području Krvavca kod Metkovića, te da ima tisuće nasada mandarina, 180 stabala maslina, te dva strica u Australiji koji da su bogataši u dolarima i koji nesebično šalju kad god treba i ne treba.

Istaknuo je kako se 2005. godine upustio u društveni i politički rad, te je bio druga osoba u stožeru Borisa Mikšića koji je osobno došao u njegovu kuću po njega, uzeo ga za ruku i tražio da mu pomogne.

Pojasnio je kako Mikšić nije ušao u drugi krug, jer je na tim izborima pokraden, a policija i tajne službe su ih "rastjerale". Mikšiću su, kako je rekao, zaprijetili da će, ako ne nestane iz Hrvatske za 24 sata, biti ubijen.

- Čovjek je nakon toga nestao iz Hrvatske i nisam mogao doći u kontakt s njime. Ostao sam kao glavni kontakt osnivanja Gospodarske stranke. Iz toga razloga sam došao u Zadar, a ne da upoznam Šimurinu, ili nekog trećeg - pojasnio je.

Posvjedočio je kako je u Zadru osnovao stranku nakon čega je postao glavna meta vladajuće stranke u Zadru i Republici Hrvatskoj. Istaknuo je kako vladajuća stranka u svim državnim organizacijama, što uključuje i sud i državno odvjetništvo, ima svoje ljude,.

- Ali naravno u tom momentu 2005. to nisam znao. Vjerovao sam u njih kao u gospu Karmelsku misleći da su neovisni – rekao je.

Oko njegove stranke, a posebno oko njega, okupljali su se, kako je opisao, uvaženi košarkaši i doktori. To se događalo jer je, kako je rekao, u isto vrijeme bio glavni funkcioner stranke i svirao na pirevima harmoniku.

Milica Oluić, koja je u međuvremenu preminula, posvjedočila je ranije na sudu kako je zaista opunomoćila Šimurinu da u njeno ime proda jedan dio njezine imovine. Konkretno, radilo se o jednom dijelu zemljišta koji je naslijedila od oca Obrada Drače u Zemuniku Gornjem. To zemljištu se lokalno nazivalo ‘Trešnje‘. Rekla je kako je zemmljište naslijedila, zajedno sa sestrom, jednu polovicu dijela te nekretnine. Međutim, kako je iskazala, Šimurinu je ovlastila ne da proda cijeli svoj dio nego jednu četvrtinu ukupnog dijela zemljišta, konkretno 2000 m² i ništa preko toga.

Sud je u postupku utvrdio kako se nitko od oštećenika nije pokušavao uknjižiti kao vlasnik na onome što je bio predmet kupoprodaja. Pojedini oštećenici pokušali su do uknjižbe prava vlasništva kupljenih nekretnina stići putem prethodno spominjanih parničnih postupaka koje je vodio u njihovo ime odvjetnik Ivan Rudić. Međutim, to je bilo neuspješno.

- Posljedice neuspjeha tih parničnih postupaka jest evidentna svijest oštećenika da su kupili zemljišta na koja očito i treće osobe polažu pravo. Prodavateljica Milica Olujić je bila jasna da je ona prodavala samo polovicu svoga dijela, koji je iznosio polovicu očevine. Kad se tome doda da je ona ustvari bila suvlasnica, a ne vlasnica realnog dijela tih nekretnina jasno je da se oštećenici uopće nisu mogli uknjižiti kao vlasnici parcela koje su kupili, a kupovali su realne dijelove, ne suvlasničke udjele. Stoga ne čudi što nisu ni pokušavali kroz ovaj zemljišno knjižni postupak obnove zemljišne knjige knjižiti ono što su kupili - navo je sudac.

Sud je zaključio kako nema nikakve dvojbe da su okrivljenici zajedno, međusobno dijeleći uloge, pri čemu je I. okrivljenik Enver Šimurina ishodio punomoć i postupao kao opunomoćenik prodavateljice Milice Oluić, a II. okrivljenik Stjepan Gnječ svojom elokventnošću, o kojoj su pojedini oštećenici jasno iskazivali, navodio oštećenike na sklapanje ugovora i prije svega na plaćanje kupoprodajne cijene čak i prije toga, čak i u slučaju da ugovor nije potpisan, dovodili oštećenike u zabludu.

- Od njih su uzimali novac, a od onoga što su im uzeli prodavateljici su proslijedili svega 10.000,00 € i nisu kupcima nikad omogućili posjed i vlasništvo kupljenih zemljišta – obrazložio je sudac Općinskog suda u Zadru Ante Bačić navodeći kako su okrivljenici od starta znali za takav rezultat, te su bili svjesni prava trećih na prodanome, te da prodaju dvostruko više nego što ih je prodavateljica ovlastila. Kako je obrazložio, iskoristili su prostornu udaljenost i prodavateljice i kupaca, njihovu nemogućnost provjere što se dešava odnosno nepoznavanja područja, kako bi stekli - materijalnu korist.