StoryEditorOCM
Politikaiza kulisa izbora

Najbizarnija donošenja potpisa: kandidati stizali s praznim kutijama, nevidljivim potpisima ili s novinskim papirom

Piše vijesti sd
30. studenog 2024. - 12:45
Predsjednički kandidat Boris Mikšić, ‘dečko s Trešnjevke‘, svojih 15.000 potpisa donio je u kolijevciGoran Mehkek/Cropix

U petak je otpočeo dvanaestodnevni rok za prikupljanje potpisa potencijalnih kandidata na izborima za predsjednika Republike koji će biti održani 29. prosinca.

Jedan od uvjeta da bi se bilo kandidatom na predsjedničkim izborima je 10 tisuća potpisa podrške punoljetnih građana Hrvatske koje je potrebno prikupiti u 12 dana.

 Nekima od onih koji su najavili kandidature to neće biti problem, pogotovo ako iza njih stoje političke stranke sa svojim infrastrukturama. Neki pretendenti trebat će se, pak, pomučiti da bi ispunili taj uvjet.

Puno je primjera s prijašnjih predsjedničkih izbora koji pokazuju da su mnogi htjeli ući u izbornu utrku, a zapeli već prije starta ne uspijevši skupiti 10 tisuća potpisa propisanih Zakonom o izboru Predsjednika RH.

Pritom je bilo mnogo bizarnih situacija, piše Miroslav Filipović za N1.

“Jedan kandidat, mislim da je to bilo na izborima 2009. godine, došao je tu u Državno izborno povjerenstvo s kutijama u kojima su bili potpisi. Fotoreporteri su to poslikali, novinari uzeli izjavu od njega, a na kutijama je bila njegova slika s lentom. Kada smo otvorili kutije, bile su pune novinskih papira, a ne potpisa. No on je, eto, dobio svojih pet minuta slave. I još je potom uložio žalbu Ustavnom sudu da smo mu mi zamijenili kutije”, prisjetio se glasnogovornik DIP-a Slaven Hojski.

image

 Slobodan Midžić 2009. godine došao je pred DIP bez ijednog potpisa 

Goran Mehkek/Cropix

“Koliko se sjećam, došao nam je i jedan kandidat i donio samo jedan potpis”, dodao je Hojski koji kaže da ga ne bi iznenadilo ako bi i ovoga puta bilo sličnih “predstava” prilikom predaje potpisa.

Onaj prvi nesuđeni kandidat kojega je spomenuo Hojski bio je Stjepan Gnječ, čelnik svojedobne Gospodarske stranke. Bilo je to na izborima 2009. godine u koje je Gnječ krenuo pompozno – odjeven u bijelo odijelo i praćen limenom glazbom. U DIP je tada došao tvrdeći da nosi više od 33 tisuće potpisa podrške svojoj kandidaturi.

 “Mi smo u DIP donijeli kutije s točno 33.060 potpisa, predali ih i otišli, a nakon samo 10 minuta svi mediji su objavili da smo donijeli kutije s praznim papirima. Znam ja što se dogodilo. Zamjena kutija!”, govorio je potom.

Kasnije je navodno tvrdio da su svi ti potpisi bili ispisani nevidljivom tintom te da se mogu vidjeti samo ako se papire izloži svjetlosti ili kozmičkim zrakama.

image

Slobodan Midžić je izbornom povjerenstvu ‘objasnio‘ da on predstavlja Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju i da njegova država ne priznaje Hrvatsku

Goran Mehkek/Cropix

Drugi nesuđeni kandidat kojeg nam je spomenuo glasnogovornik DIP-a bio je Slobodan Midžić. On je u čak tri navrata pokušavao postati predsjedničkim kandidatom. Bolje reći – glumio je da to želi.

Uoči prošlih predsjedničkih izbora 2019. godine u DIP je umjesto minimalno potrebnih 10 tisuća potpisa donio tek jedan jedini. I to vlastiti!

Sličnu je predstavu izveo i na izborima 2014. godine kada je umjesto potpisa na propisanim obrascima DIP-u predao CD tvrdeći da je na njemu pohranjeno pola milijuna potpisa. Midžić se pokušao kandidirati i na predsjedničkim izborima 2009. godine najavljujući svoju kampanju sloganom “Najbolji momak u svemiru”. Tada je DIP-u predao kandidaturu bez ijednog potpisa tvrdeći da mu je zapravo cilj biti predsjednikom Europske unije. U međuvremenu se na društvenim mrežama predstavljao kao “Prvi predsjednik Svijeta”.

 A uoči predsjedničkih izbora 2014. u DIP je dva sata prije isteka roka za predaju potpisa stigao izvjesni Ratko Dobrović donijevši prazne obrasce za potpise tvrdeći da su to “bjanko potpisi”.

 “Kao predsjedničkom kandidatu ispod časti mi je prikupljati potpise”, kazao je.

image

Državno izborno povjerenstvo može svašta očekivati na predaji kandidatura (ilustracija) 
 

Ronald Gorsic/Cropix

Bez potpisa je uoči izbora 2004. godine u DIP došao i Marčelo Brajnović, slikar iz Rovinja, objasnivši to tvrdnjom da je on “izaslanik Kraljevstva Božjeg” te da stoga ne osjeća potrebu skupljati potpise.

Iste 2004. godine tu, u međuvremenu već jako otrcanu foru s predajom potpisa “bez potpisa” izveo je i Mladen Čizmić iz Splita kazavši kako je mislio da je za sudjelovanje na izborima “dovoljna dobra volja”. Iste godine kandidat je htio biti i Boris Požega iz Zagreba, ali i on nije uspio skupiti dovoljno potpisa. Za to je okrivio medije koji su ga, kako je rekao, prethodno bojkotirali jer mu je na konferenciju za novinare od 23 pozvanih došao samo jedan.

U DIP-u se 2004. pojavio i Stevko Marinković iz Komiže na Visu koji je krivnju za neuspjelo prikupljanje potpisa svalio na ljude koji su ih trebali prikupljati u Zagrebu, ali su otišli na službeni put, piše N1.

image

Dok neki kandidati marljivo prikupljaju potpise, drugi imaju drugačiju logiku (ilustracija)

Lucija Očko/Cropix
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. studeni 2024 12:48