Osim novim avionima, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo može se pohvaliti i svojim pripadnicima koji obogaćuju tu granu. Jedan je od njih bojnik Ivan Krizman, pilot 392. eskadrile aviona HRZ-a. Krajem ožujka ove godine dostigao je 3000 sati naleta i tako postao prvi pripadnik Eskadrile aviona koji je došao do te, dosad neosvojive, brojke. U trenutku pisanja ovog teksta taj broj se povećao s obzirom na bojnikovu angažiranost u letovima za pružanje bliske zračne potpore, piše Hrvatski vojnik.
Podrijetlom iz Osijeka, gdje je kao 12-godišnjak svjedočio ratnim zbivanjima, bojnik Krizman kaže kako je tijekom Domovinskog rata osjećao potrebu da pomogne svojem narodu, ali bio je premlad da bi mogao bilo što napraviti.
"Promatrao sam Zbor narodne garde nekoliko stotina metara od moje zgrade i znao sam da želim ići u vojsku ili policiju. Nije bilo treće opcije. Interesirala me takva vrsta oružane institucije, a imao sam i potrebu da vratim nešto što nisam mogao ostvariti ‘91. godine", govori bojnik. Letenje je oduvijek smatrao egzotičnim i zanimljivim, a u kombinaciji s vojskom to je bila konačna odluka. "Samo letenje bez vojske ne bih nikad prihvatio jer mi je previše statično i nezanimljivo", rekao je.
Čvrsta odluka
Početkom srednje škole čvrsto je odlučio da će se prijaviti za vojnog pilota, što je i učinio u 4. razredu, te pristupio liječničkom pregledu koji je na kraju i prošao. Uslijedio je studij na Fakultetu prometnih znanosti u Zagrebu, a nakon uspješno položene prve godine 1998. odlazi na selekcijsko letenje u Zemunik Donji. Selekcijsko letenje uključuje nekoliko sati letenja, gdje se s pilotske strane procjenjuje sposobnost kandidata za školovanje i obuku za zvanje vojnog pilota.
Bez ikakvog letačkog iskustva, tada još kadet – vojni pilot Krizman uspješno je obavio svoj prvi let na avionu tipa UTVA-75, a potom je sam, bez pratnje u avionu, odradio dva školska kruga u blizini piste. "Imao sam 19 godina kad sam prvi put letio sam u avionu. Bilo je jako izazovno, ali bili smo dobro pripremljeni pa nije bilo previše brige", govori Krizman i priznaje kako mu je letenje izgledalo puno složenije i nedostižnije nego što zapravo jest, ali u konačnici je ipak pokazao da može naučiti sve što treba u roku koji je za to predviđen. Uslijedio je povratak u Zagreb i fakultetske obveze, a potom se vraća u Zemunik Donji gdje nastavlja obuku, koju uspješno završava 2002. na Pilatusu PC-9 i postaje poručnik, diplomirani inženjer aeronautike, odnosno dobiva krila – postaje pilot.
Međunarodnog iskustva nikad dosta
Završetkom obuke za nastavnika letenja počinje stjecati iskustvo u letenju na toj dužnosti, koja je sasvim drugačije prirode od ostalih. "Letenje s učenicima nije kao letenje s kolegama. Nastavnik letenja ima veliku odgovornost i u toj ulozi pokazuje sposobnost donošenja odluka. Njegova je odluka zadnja i što god da se dogodi, na njemu je da spriječi štetu na avionu", objašnjava bojnik. Kao mladi časnik, željan novih iskustava, javlja se za misiju u Afganistanu, kamo odlazi 2007. godine. Bio je prvi pripadnik Eskadrile aviona koji je otišao u tu zemlju. Ističe da bi o tome mogao puno toga reći, ali dovoljno je spomenuti da mu je to posebna uspomena i odlično iskustvo.
Po povratku, sudjeluje u programu razmjene nastavnika letenja u Italiji, gdje s njihovim pilotima leti i testira avion tipa Aermacchi MB-339. Naprednu časničku školu završio je u Americi. Postigao je izvrsne rezultate i bio među deset posto najboljih polaznika, što je velik uspjeh za jednog stranca među američkim kolegama, kojima je inače teško konkurirati. Osim uspjeha u vojsci, bojnik Krizman postizao je i zavidne rezultate u veslanju, u kojem je još kao srednjoškolac tri puta osvojio titulu državnog prvaka. Zahvaljujući disciplini i izdržljivosti koje je stekao veslanjem, bio je drugi na natjecanju za najspremnijeg pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske "Memorijal bojnik Davor Jović – natjecanje Prvi za Hrvatsku", potvrdivši time iznimne sposobnosti vojnih pilota. Sudjelovao je i u velikom omansko-hrvatskom projektu obuke pilota Omanskog kraljevskog zrakoplovstva. U jednoj je grupi bio voditelj obuke te nazočio njihovoj promociji u Omanu, pokazavši time koliko su naši piloti cijenjeni među drugim nacijama.
Specifičnost zadaća
Osim što je nastavnik letenja, nositelj je projekta bliske zračne potpore, zapovjednik letačke posade Obalne straže RH, pokusni i probni pilot na avionu ZLIN, probni pilot na Pilatusu te pilot za snage brzog odgovora. Kaže da svaka zadaća ima specifičnosti, ali priznaje da su mu najdraže posebne zadaće i bliska zračna potpora: "U takvim zadaćama imamo najrealniji scenarij uporabe vojnih pilota u smislu letenja. Letovi na maloj visini i skrivanje iza terena zahtjevni su i izazovni letovi, ali to je ono što mi je najzanimljivije i što uvijek donosi neke nove situacije koje volim rješavati." Iako je prošlo više od 20 godina od prvog leta, ističe kako je strah još prisutan i on uvijek mora postojati jer je to jedini ispravan odnos prema avionu. "Bez obzira na to što imam najviše naleta na avionu ZLIN, dandanas osjećam strahopoštovanje prema njemu. Takav avion oprašta puno manje pogrešaka nego Pilatus i ne smije se podcijeniti", naglašava bojnik.
Doći do 3000 sati naleta nije jednostavno i zahtijeva dugi niz godina zdravstvenu sposobnost. Bojnik Krizman za sebe kaže da uvijek visoko postavlja ljestvicu i u svemu vidi izazov, pa mu je i ova, dosad neosvojiva brojka, bila izazov koji je na kraju svladao. Motivaciju ističe kao najbitniju komponentu za bilo koji posao, pa tako i za ovaj. "Dugo sam bio u sportu i mogu reći da je motivacija puno bitnija od talenta. Motiviran će otići puno dalje nego onaj koji posjeduje samo talent", zaključio je. Za svoju postrojbu kaže da je posebna cjelina koja odlično funkcionira, a ističe i odnos s mlađim kolegama. "Osjetim da sam inspiracija mlađima i to mi puno znači. Njihova energija u kombinaciji s nama i našim iskustvom pokazuje zdrave odnose i dobru radnu atmosferu, što mi je glavni motiv da budem tu gdje jesam", govori Krizman. Dodaje da iz svih nesretnih situacija koje im se dogode uvijek izvuku poruku i na to gledaju kao na naučenu lekciju, što pokazuje čvrstoću i odlučnost 392. eskadrile aviona. Mladima koji se odluče za zvanje vojnog pilota poručuje da nikad ne znaju što mogu dok ne probaju i da se ne treba ograničavati pričama koje čuju od drugih. "Ako je netko dovoljno motiviran, treba probati i ne predati se tako lako", zaključio je bojnik.