Oni su tim kojem su upućene molitve nekih ljudi, onih što u redu čekaju svoj trenutak za novi život. Takav tim ima i splitski KBC, 20-ak ih je u njemu, prosječne su dobi od oko 25 godina. I kuriozitet su u Hrvatskoj jer su najmlađa medicinska ekipa koja radi na eksplantaciji organa i tkiva. O njima se malo priča, ali ono što naprave nekima među nama u dan im mijenja, spašava život. Jer u taj dan dobiju ono što im je najpotrebnije na cijelom svijetu, zamjenu za svoje bolesno srce, pluća, bubrege, rožnice... Za postupak transplantacije svi znaju. Nasuprotno se nalazi eksplantacija, postupak uzimanja tkiva ili organa iz žive ili netom umrle osobe. Oni se potom hitnim transportom šalju medicinskim timovima koji spremno čekaju za presađivanje.
Dr. Toni Lozančić, specijalist anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja, bolnički transplantacijski koordinator, nikada ne gasi mobitel. U svakom je trenutku dostupan. Njegovo radno vrijeme je 24 sata sedam dana tjedno. U trenutku kada se nađe pogodan donor organa on mora biti spreman. Negdje u Hrvatskoj ili u Europi već tada se za operativni postupak priprema pacijent koji će taj organ dobiti iz splitskog KBC-a. Najveća bitka koja njemu i njegovom timu stoji na putu su predrasude. Jače su od svega, pa čak od činjenice da tkiva i organi jednog moždano mrtvog čovjeka, mogu spasiti čak osam pacijenata. Danas je 26. svibnja, Nacionalni dan darivanja i presađivanja organa, dobra prigoda za poruku kako takvih strahova ne bi trebalo biti.
Predrasude su veliki problem
-Mislim da najveći strah koji ljude priječi da postanu donatori, leži u razmišljanju da će se tijelo pritom oskvrnuti. To nije točno jer se eksplantaciji pristupa kao bilo kojoj kirurškoj operaciji. Upravo je podizanje svijesti o važnosti donatorske mreže, cijelog tog sustava, o solidarnosti ljudi koji takvom velikodušnom gestom nekom nepoznatom daruju novi život, jedan od ciljeva našeg rada. Važno nam da ova poruka dođe do što većeg broja ljudi, jer veći broj donora znači i više spašenih života. Najveći broj darivatelja organa dolazi nam iz Splita i okolice, iz Imotske krajine i Makarskog primorja – veli dr. Lozančić.
Koji su pacijenti najprihvatljiviji donori, koji se organi uzimaju u eksplantacijskom postupku? Mnogi mahom misle da su to žrtve prometnih nesreća. Ne, najveći broj eksplantacija mahom se obavlja kod moždano mrtvih pacijenata. Riječ je o vaskularnim oštećenjima mozga uslijed moždanih udara, iskrvarenjima u mozak, ili aneurizmama koje su uzrokovale nepovratna oštećenja. Manja skupina donora su žrtve katastrofalnih oštećenja mozga koje su se dogodile uslijed prometnih nesreća.
-Transplantacija ili presađivanje organa često je jedini način liječenja koji pomaže u vraćanju vitalnosti oštećenom organu ili tkivu. No da bi nešto transplantirali, naprosto prethodno moramo obaviti proces eksplantacije. U prošloj smo godini u splitskom KBC-u zabilježili 16 multiorganskih eksplantacija, od čega je bilo 29 bubrega, 14 jetara, sedam srca, pet pluća i jedna gušterača. Eksplantirali smo i rožnice s 32 pacijenta, što je ljudima kojima su se presadile omogućilo vraćanje vida – pojašnjava mag.med.techn. Matea Puljiz, bolnički koordinator za tkiva.
Najveća je potreba za jetrom
Transplantacijom rožnice vid se vraća dvjema osobama. I kod presađivanja bubrega i pluća mogu se spasiti dvije osobe. I crijeva se mogu presaditi, no ovaj je postupak na globalnoj razini proveden tek na stotinjak ljudi. No za sve organe postoje veliki redovi čekanja. U Hrvatskoj je najveća potreba za presađivanjem jetre. Postoje brojni faktori koji se moraju poklopiti da bi doniranje bilo uspješno, pa tako postoje i odrednice za starosne dobi.
- Lani smo primjerice imali bebu donora od tri mjeseca. Organi tako malih bića mogu isključivo ići djeci primateljima, jer se oni isto razvijaju kao i ostatak tijela. Jetra i bubrezi nemaju gornji limit, iako imamo tendenciju ne uzimati za donore ljude starije od 80 godina. Srce i pluća se u teoriji mogu uzimati i od starijih od 60 godina, ali za takve se eksplantacije trebaju raditi dodatne pretrage. Najstariji pacijent od kojeg smo uzeli srce imao je 62-e. Proces eksplantiranja je ozbiljan proces koji u prosjeku traje tri do četiri dana. Podijeljen je u čitav niz etapa koje traže veliku stručnost, pedantnost i uigrani rad našeg tima – kažu.
Kada postoji potencijalan donor splitski tim započinje predradnje koje uključuju i razgovor s članovima njegove obitelji. Nisu to lake situacije jer najbliži se često ne mogu pomiri s činjenicom da je došlo do smrti njihove voljene osobe. Ti razgovori su psihološki dosta zahtjevni i treba se paziti na sve, ton glasa, gestikulacije, riječi...
Potvrda obitelji je presudna
-Kada prođe taj prvi emocionalni naboj, članovi obitelji preminulog počinju pitati što im je za činiti, pa im predložimo mogućnost darivanja organa. Manji dio je kategorički protiv, neki tijekom razgovora prihvate tu mogućnost, neki i sami pitaju mogu li krenuti u postupak – saznajemo.
Razgovori ponekad traju i duže jer suglasnost za donaciju moraju dati svi članovi obitelji pokojnika. U jednoj imotskoj obitelji tražila se od čak 16 članova. I svi su pristali znajući da će organi spasiti nekoliko života. Kako se postaje donator? Po hrvatskom zakonu svi smo potencijalni donori. No da bi se to realiziralo u praksi, potrebno je povesti odgovarajući postupak. A to znači ispunjavanje donorske kartice koja nije obvezujuća, zbog čega je nužno potrebno obaviti razgovor s obitelji. Liječnici uvijek od njih pitaju pristanak.
-Često nas ljudi pitaju gdje i kod koga ide pokojnikov organ, ali u prvih pet godina taj se podatak ne otkriva. Postoji protokol kojeg strogo poštujemo. Primatelji kojima idu su članovi sustava Eurotransplanta, u njemu se nalazi nekoliko europskih zemalja. Ono što je važno napomenuti je da su značajno veći izgledi da će nekome od nas zatrebati organ, nego da ćemo se naći u prilici postati donor – navodi Matea Puljiz.
U splitskom KBC-u krajem godine provest će se prva transplantacija bubrega. Bit će to finale velikog projekta zbog kojeg se splitski liječnici i sestre već dugo pripremaju. Dio tog projekta je i splitski eksplantacijski tim.
- U splitskoj bolnici već radimo transplantacije rožnice i matičnih satnica koštane srži. No ono što nam uskoro predstoji jako nas raduje, to je veliki iskorak. To su postupci koji vraćaju nadu, daju novi život, a podržavaju ih i sve religije. Papa Ivan Pavao II. je dajući podršku presađivanju organa napravio veliku stvar po ovom pitanju. Njegove riječi ‘grijeh je pokopati ono što može poslužiti živima‘ pokazuju važnost ovakvih postupaka. Čovjek njima pomaže čovjeku, daje mu šansu za život, bolji život ... - kaže dr. Toni Lozančić.