Kada je Janez Maroević, Hvaranin iz Staroga Grada, u trećem razredu srednje škole, počeo trčati jer se bio udebljao, nitko, pa možda ni on, nije bio svjestan koliko će kilometara te noge istrčati, koliko će medalja sjajiti oko njegova vrata i koliko će trkačkog iskustva steći...
Sada, i dalje u formi na kojoj zavide mnogi koji mu mogu biti djeca, Janez ne trči jednako brzo ni mnogo kao prije, no i dalje trči. Stalno. Od takvog čovjeka, osobito u najdebljoj državi u Europi, može se mnogo naučiti i njegovu priču vrijedi ispričati...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....