Kažu da se odlaskom iz svog životnog prostora čovjek počinje u njega stalno vraćati. Tako sam i ja napustio svoj rodni Murter i otišao u Zagreb na školovanje. Nisam tada ni slutio da će moj povratak trajati nekoliko desetljeća. Tek kada sam ponovno odlučio stalno se nastaniti u svom rodnom mjestu, na očevini, počeo sam biti svjestan do koje je mjere moje murtersko odrastanje imalo utjecaja na sve moje interese i želje, na moj identitet koji sam, dio po dio, otkrivao tijekom života.
Ponovnim pak utapanjem u murtersku svakodnevicu, moja se osobna biografija počela dodirivati s onom murterskom: mjesto i ja postupno smo postajali jedno biće – napisao je u uvodu svoje knjige "Tragom baštine", tiskane u Murteru 2007. godine u izdanju Ogranka Matice hrvatske Marko Mudronja Rebac, neumorni sakupljač "svega i svačega" i čuvar baštine u punom smislu te riječi.
U nedjelju, 22. siječnja 2017. godine rascijepilo se ono biće iz uvoda Markove knjige. Marko ga je zauvijek napustio. Murter je ostao bez još jednoga svog člana iz one stare branše poklonika koja je znala cijeniti njegove pjesme, običaje, ljude…, njegovu prošlost i njegovu sadašnjost. Koja ga je voljela takvog kakav jest, ali ga je uporno pokušavala učiniti još boljim, ljepšim i sretnijim mjestom na svijetu.
Taj se neumorni Murterin u svom životu amaterski bavio i glumom i režijom, a u mjestima u kojima je živio nastojao je unijeti i djelić svog Murtera. Nije nažalost doživio da se njegova zbirka od 20 tisuća predmeta, što uporabnih, što dokumenata, a što crno-bijelih fotografija smjesti u neki odgovarajući prostor na uvid javnosti. Trebalo se strpjeti još samo nekoliko mjeseci jer se prostor za Markovu zbirku uređuje i do ljeta bi trebao biti u funkciji. No, tako to biva. Upravo životno. I smrt bude sasma nešto ljudski, kako reče pjesnik. Nek' ti je laka Tvoja murterska zemlja, poštovani Marko.