Čudo obitelji Mudronja na otoku Žutu traje četvrt stoljeća

Kornatski restoran "Fešta", u uvali Golubovac na otoku Žutu, proslavio je prvih 25 godina postojanja. Kako posjedujem osobni vremeplov s toga mjesta, onda s punom sviješću i odgovornošću mogu napisati da se u toj kornatskoj uvali dogodilo - čudo.
Današnji vlasnik Krešimir Mudronja bio je pučkoškolac, pa srednjoškolac, kad se njegov otac i tadašnji vlasnik malešnoga obiteljskog ugostiteljstva u kamenoj kućici s teracom, i mulićem za obiteljski leut, Mirko Mudronja, grčevito trudio prebroditi tranzicijske životne napukline i svojim, odnosno obiteljskim angažmanom, osigurati egzistenciju - onda kad se dotadašnja, u Društvenom centru Murter, urušila i nestala. Krešimir bi tada sjeo u "kepola" i raznosio letke na pumpe i druga mjesta prolaska potencijalnih gostiju, na ne baš blizom kopnu...
Tom momku nije trebalo dugo misliti što će učiti. No i prije diplome na hotelijerskom fakultetu u Opatiji gdje je postao dipl. oec., Krešimir Mudronja ukrstio je svoje dvije ruke i nevjerojatno bistru, domišljatu, zapravo vizionarsku glavu, s očevom, i tako je počela rasti "Fešta".

Oko mulića dostatnog za obiteljski leut, oko te malene kuće za koju je Mirko dovukao kamen sa stare kuće na kopnu. Murterin, arhitekt, Nikola Bašić, s obližnjeg otočića Gangarola, nikad nije radio konkretan projekt za ono što je tamo nastajalo, no kojekuda se vidi njegov rukopis. Malo po malo, nastajao je prostor restorana - danas prava etnografska zbirka, zatim terase, sada i novi sanitarni čvor - "svemirskog" standarda i skladne pojavnosti. Ništa od te arhitekture izvanka ne izgleda drugačije nego - tradicionalno, maleno, u ljudskoj mjeri. Kamena kućica i modre škure.
Prvi ikad u Kornatima, a valjda i drugdje na otocima, Mudronje su napravile prečistač svojih otpadnih voda, potom desalinizator, potom energane na sunčevo svjetlo... Sve se odvija u obiteljskom masliniku koji je Mirko baštinio s materine, Papešine strane. Njegov otac Mladen, Krešin dida, i danas ima počasno mjesto o obiteljskoj memoriji jer su njegove trudne ruke i tegoban život bile osnova za cijelu ovu nadogradnju. Nisu, naime, Mudronje bili tajkuni koji su sve to sagradili iz vrića novaca, već je sve došlo iz skromne obiteljske situacije.

I mati Smirna, pa i sestra Ana bile su podržavajući stupovi te priče i obiteljske sloge, no štap za koji su se uhvatili otac i sin, okosnica je cijelog ovoga čuda. Onda se Krešimir još i visoko obrazovao, naučio nekoliko svjetskih jezika, i nevjerojatnom upornošću rastao zajedno s "Feštom“. Neustrašiv iti prema čemu, počevši od visokih kredita, do hvatanja u koštac s elementarno teškom činjenicom - da se sve to radi i gradi na, praktički, nenastanjenom, prilično udaljenom otoku.
Kompleks "Fešta", tamo gdje nema ni struje ni vode, funkcionira kao najluksuznije mjesto na kopnu. Sad su počeli i s glampingom pa imaju pet- šest prvih luksuznih šatora, svaki u svojoj "vlaki", svom malom masliniku.
Na svoju je proslavu Krešimir pozvao prijatelje koji sve to godinama prate, svoje ribare - Antu Skelina, Karla Magića, Franu Kalauza, Damira Karuzu Kalamberu, nautičare, poslovne partnere, a stigao je i direktor HTZ -a Kristjan Staničić i Yuri Cortez, fotoreporter povaljan po tlu moskovskog stadiona u radosti "vatrenih"! I šibenski župan Goran Pauk, i direktorica Županijske turističke zajednice Željana Šikić bili su oni kojima je Mirko zahvalio.
-...i ne na kraju, posmrtno hvala svim našim precima koji su otišli na zasluženi počinak, njima koji su nam prvi pokazali put na Kornate gdje svaki kamen ima svoje mjesto, a svaka ograda svoje ime, na krčevini njihovih žulja...
Krešimir Mudronja za temu susreta o 25. obljetnici izabrao je ovu: "Upotreba plave ribe i ribe druge kategorije u vrhunskoj gastronomiji“. Gulaš od volaka i prilipaka dokazao je da se može jesti slasno i mimo bokuna bijele ribe.
Krešimir Mudronja u "Feštu" je doveo pet ponajboljih hrvatskih kuhara: Dina Galvagna, Toma Gretića, Davida Skoku, Hrvoja Zirojevića i Josipa Vrsaljka, i četiri talijanska kuhara s po jednom Michelinovom zvjezdicom: Felicea Sgarru, Cristiana Torsirella, Giuseppe Costu i Vinoda Sookara.
Počelo je s, naizgled nevinim, no kripnim doručkom u kojem nije manjkalo voća, hoba-and-eggsa, kozjeg jogurta, a skoro pa ni ptičjeg mlijeka... Nastavilo se oko podne zalogajčićima u sjeni borova i čempresa, uz more, gdje su michelinovci i chefovi, plus "Feštin" chef Zoran Jajac, zaludili izmišljotinama: tunom s guščjom jetrom, grilanim komadićima lampuge, čipsom od morske salate, jetrom morske mačke s pjenicom od kapule... friganom kožom murine... volcima u "fritulama“... Sve su popratile divne slastice i još divnija vina i pjenušci.

Nitko nije ni pomišljao ogladniti do večere, al', nije se mogao zaobići jednostavno savršeni šank barista Marina Nekića. Marin i društvo izmišljali su nevjerojatne koktele, a Krešimir im je zapovjedio da uključe sve autohtone ljekovite i začinske biljke, cijeli herbarij koji tu raste što u prirodi, što u kamenim vrtlićima. Onih koje izgledaju kao tradicionalne kornatske, a unutra imaju sav standard ovoga svijeta!
Pa, to je i osnovna poruka Mudronjinih truda: ostati čvrsto usidreni u tradiciji, a postići poslovanje i "repertoar“ izvan svega poznatog! Tako je protekla i gala večera, s po tri slijeda hladna, pa tri topla predjela, tri slijeda glavnog jela - a vinari su se pobrinuli uz svaki zalogaj ponuditi dobar gutljaj: pilo se iz podruma Degarra, Sladić, Mrgudić, Krauthaker, Roxanic, Krš, Benmoche, Ruinart, Pascal Jolivet, Marijan Simčić, Whispering Angel, Nino Franco...Tisuću dvjesto čaša, 4000 tanjura i 700 komada "bešteka"- pored izobilja koje "Fešta" ima, dodatno je stiglo s kopna za ovu prigodu!
Ugoda te ljetne večeri u "Fešti", s nenametljivom pažnjom domaćina, s decentnim muziciranjem kvarteta zagrebačke Muzičke akademije... malo kome neće ostati u sjećanju bar idućih 25 godina!