Kad se bolje razmisli, to što je pobjednik Prvog otvorenog prvenstva Šibenika u lovu na lignje Željko Lozić ostvarenje je univerzalne pravde. Em je čovjek s peškafondom spuštenim iz svoje Istranke na moru doslovce svaki dan, em je i glavna nagrada – Hondina penta od 2,3 KS – došla u prave ruke.
– I u pravo vrime – govori razdragani Željko – da zamijeni stari Tomos 4.
Honda pali već na pogled, a Tomos, to se zna, ne smiješ krivo pogledati jer onda neće proraditi nikako. K tome, imao je Lozić i sreće, prema vlastitom priznanju, jer je u petak, prvoga dana lignjolova pod nazivom “Ritam lignju lovi”, u organizaciji Radio Ritma, ŠRD-a “Vrnaža” i Županijskog saveza za sportski ribolov na moru, uhvatio pravu lignjetinu, šlapu od 972 grama, gotovo kilašicu, dopunivši svoj sić u subotu, drugog dana natjecanja, s još nekoliko manjih primjeraka, da bi na kraju zasjeo na pobjednički tron s ukupno 1992 grama ulova. Ili boda, svejedno, jer vagalo se prema načelu “1 gram – 1 bod”.
Minijatura Rorinih
A što je prvakov trofej u usporedbi s najmanjom lignjom, pravom minijaturom od 14 grama, koju su izvukli Ivan i Ivano Rora, otac i sin, no i ona je donijela lijepu sponzorsku nagradu u obliku poklon-bona jedne od šibenskih trgovina ribolovnim priborom. I tako je, istodobno s odvijanjem “Black fridayja” u trgovinama, “crni petak” bio i u šibenskoj luci, budući da je ipak nešto liganja crnilom označilo onaj uzbudljivi trenutak kada napuštaju more i lupnu u sić od “Jupola”. Nekad, jadne, zacrne i prije, pa nek ribolovac pere jaketu! No, te oznake dio su ugleda i nose se s ponosom: neka se vidi i zna, jer lignja je visoko na poziciji najpoželjnijih morskih plodova, a i sve je manje ima.
Stara dobra vremena
Tijekom dva poslijepodneva od 15 do 19 sati, kad je ulov trebalo predati u sudački šator podignut na obali ispred Županije, ulovljena je ukupno 81 lignja, a vagnule su jedva deset kila – 9782 grama – i bile uslast pojedene, pofrigane na kolutiće tijekom besplatnog domjenka za namjernike i lignjolovce pod drugim, većim šatorom. Glavna kuharica Jagoda Malenica i Branko Ljuba iz hotela “Jadran” potrudili su se i oko rižota od plodova mora, te srdela na gradelama, a za uistinu veselo ozračje bila je zadužena klapa “Brodarica”.
Budući da je iz brodova lovilo 11 ekipa s 21 članom, primijetio sam u razgovoru s Goranom Baranovićem, glavnim sucem i čelnikom ŠRD-a “Vrnaža”, da “jedva deset kila i nije nešto”, na što se iskusni ribolovac i sudac od srca nasmijao.
– Ma to je odlično, ni toliko nisam očekivao budući da je lignje sve manje i kao da su unepovrat otišla vremena kada se “u dva” u jednoj noći lovilo kao što je na prvom šibenskom natjecanju 21 ribolovac ulovio za dva dana – odvratio je Baranović. Kaže da je na natjecanjima u lovu na lignje inače najteže suditi, jer su kao ni u jednoj natjecateljskoj disciplini moguće prijevare. Bilo je slučajeva da se ispod pajola na more ponese zamrznutih liganja, pa ih se odledi i pokušaju ostvariti falsificirani bodovi!
Tonći Luketa, predsjednik Županijskog ribolovnog saveza i koordinator na ovom natjecanju s nacionalnom središnjicom za sportski ribolov na moru, opisao je gotovo nevjerojatan slučaj s jednog natjecanja na Unijama, kada je jedan nadobudni prevarant, zaveden netočnim informacijama preko radioveze da je jedan od natjecatelja uhvatio 15 kila, za svaki slučaj odledio 18 komada prošvercanih iz leda. Prijevara se otkrila na vaganju – “ulovio” je više nego svih ostalih 60 natjecatelja i zato prije svakog natjecanja suci detaljno pregledaju brod. No, Šibenčani su bili do kraja fer sportaši, za svaku pohvalu, te sucima nije uložen ni najmanji prigovor. Natjecao se i Mišo Bijelić, vlasnik i direktor Radio Ritma, predani ribolovac, od kojeg je i potekla zamisao o natjecanju s najljepšom mizanscenom u pozadini šibenskog porta, Starim gradom. Da je zamisao dobra, s perspektivom da naraste u veliko natjecanje od “ugleda i tradicije”, svjedoči i pokroviteljstvo Grada Šibenika i TZ-a.
Vremenske nevolje
– Ovo nam je dragocjeno iskustvo za buduća natjecanja – kazao je zahvaljujući svima na suradnji, natjecateljima naročito. Trebalo je zapravo biti 26 brodova, čak i neki Pakoštanci, koji ovakvo natjecanje već godinama pretvaraju u veliku feštu, no loše vrijeme učinilo je svoje, tako da su mnogi odustali. U petak se do posljednjeg trenutka nije znalo hoće li se natjecanje odgoditi, a meteorološke nevolje zaredale vikendima još su 2016. godine, kad je sve bilo spremno da se održi prvo Otvoreno prvenstvo, odgodile to sve do 2019. godine. No, važno je da smo počeli – zadovoljan je Bijelić, puno više nego rezultatima ekipe na svojem brodu, budući da im se ni jedna lignja nije umilostivila i maćala ih crnilom. Sudeći prema raspoloženju Željka Lozića, dogodine će mu, ne pobijedi li opet, trebati oteti prijelazni pehar, jer je preuzimajući ga zajedno s pentom odlučno izjavio da ga nikome ne da, pa kud puklo da puklo, toliko mu znači ova pobjeda.
I za kraj, s Antom Klarićem, prodavačem u trgovini ribolovnim priborom, pokušao sam dokučiti što se to događa s lignjama. Što je više sofisticiranih peškafonda, koji na policama, onako poredani, izgledaju prije kao raznobojni bomboni nego kao ribolovni alat, liganja je sve manje, složili smo se i na kraju zaključili da su tajnovite, gotovo prozračne morske beštije sve rjeđe jer vjerojatno krepavaju od smijeha kad vide što im sve bacamo pod nos ne bi li zagancale.
No, smijeh prestaje na peškariji, gdje se prije neki dan ukazao nikad prije viđen prizor: lignje srednje veličine, upravo minijaturne sipe i pazi sad – omanje hobotnice, jedne do drugih, prodavale su se po istoj cijeni: 120 kuna!
Znači li to da se more grebe kao zagoreno dno od teće...? Nakon toga... Susvita!?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....