StoryEditorOCM
Hrvatska i svijetšto nas čeka?

Zaboravimo na jeftinu hranu: ‘Svega imamo nedovoljno, a mogli bismo ostati i bez omiljenog mesa u Dalmaciji‘

Piše Olgica Grizelj-Ivić/SD
7. listopada 2022. - 18:34
Branko Bobetić, direktor “Croatiastočara”, udruženja za proizvodnju, preradu i promet stoke, stočnih proizvoda i stočne hrane: Hrana u Europi, pa ni kod nas, neće više biti jeftinaCropix

Već mjesecima se plašimo ili nas plaše da uskoro neće biti dovoljno hrane, da će biti nestašica osnovnih proizvoda, a kad nečega nema dovoljno, znači da će biti skupo.

To nam je na neki način potvrdio i Branko Bobetić, direktor “Croatiastočara”, gospodarskog interesnog udruženja za proizvodnju, preradu i promet stoke, stočnih proizvoda i stočne hrane, rekavši da hrana ni u Europi, pa ni kod nas neće više biti jeftina.

Alarmantni podaci

Statistike koje vode u “Croatiastočaru” još su veći razlog za brigu, jer podaci u zadnjih deset godina su alarmantni, pogotovo kad je riječ o mlijeku i mliječnim proizvodima. To je problem stariji od desetljeća jer uvoz raste a domaća proizvodnja pada, tako da Hrvatska trenutno pokriva tek 45 posto svojih potreba. Otkup mlijeka pao je za 30 posto, kaže Bobetić te podsjeća na povijesno rekordnu 2009. godinu, kad je Hrvatska proizvela 675.000 tona mlijeka, a uvezla samo 3000 tona za preradu.

Samodostatnost u mlijeku nam je tada iznosila 82 posto, a danas nam je 45 posto. Mlijeka nam je uvijek nedostajalo, kaže i Bobetić, a i pokušaji da se situacija popravi nisu uspjeli iz tko zna kojih razloga.

Bobetić nas podsjeća na mjere koje je poduzimao Petar Čobanković dok je još kao ministar poljoprivrede “potrošio” 600 milijuna kuna na obnovu kravljeg fonda, a iz tog vremena pamtimo i dobru volju u splitskom “Milsu”, kad su seoskim domaćinstvima u Zagori stizale prave crno-bijele krave “muzare”, a seljaci ih potom trebali otplaćivati u mlijeku.

Neko vrijeme su trajali taj zanos i nada, no cijela priča je propala i od krava nije ostalo ništa. Zašto? Tko bi ga znao. No, znamo da je u Hrvatsku u zadnjih desetak godina uvezeno četiri puta više sirovog mlijeka. U 2012. samo 42.382 tone, ali nakon ulaska Hrvatske u EU, već 2016. uvezlo se 161.490 tona sirovog mlijeka, a lani, u 2021. uvezeno je 177.186 tona, što je četiri puta više nego devet godina ranije.

Hrvatska nešto i izvozi mlijeka i mliječnih proizvoda, ali zanimljivo je da je 2012. godine na inozemna tržišta otišlo 1565 tona masla i mliječnih namaza, a lani svega 804 tone. Uvoz masla i mliječnih proizvoda je zato poskočio za dva puta, pa je tako lani na policama naših dućana završilo 3680 tona iz nekih stranih mljekara.

Problem je i u stočnom fondu, broju mliječnih krava se smanjuje, u 2012. ih je bilo registrirano 181.000, a lani 124.697.

Volimo teletinu

U Hrvatskoj se rado konzumira teletina, kaže Branko Bobetić te posebno ističe Dalmaciju kao najvećeg potrošača teletine, što je pravo hazarderstvo, naglašava direktor “Croatiastočara”.

- Neprimjereno koljemo domaću telad. Trošimo 2 puta više teletine nego što je europski prosjek. U Francuskoj, zemlji s najvećim stočnim fondom u Europi, prije deset godina uveli toliko visoke trošarine na teletinu da su cijene bile ekstremne, samo da bi se što manje klalo. Imaju mjere, a u Hrvatskoj uopće nema plana.

I u Europskoj uniji je zabilježen pad broja krava, i to od 1,5 posto, kaže Bobetić, samo što u EU-u zbog toga “kose čupaju”, u Nizozemskoj spašavaju propale farme, ništa ne ide u klaonice, već tamošnji brokeri traže poljoprivrednike koji će preuzeti te farme i nastaviti s uzgojem.

image
Cropix

Kod nas smo, sjetimo se samo, imali primjera čitavih krda krava koje su nabavljene uz državne poticaje, a poslije napuštene lutale po neretvanskim i drugim nasadima. Nije ih imao tko preuzeti. Nitko se time ne želi baviti.

Podaci “Croatiastočara” govore u prilog i onoj svakodnevnoj rečenici kad se vratimo iz spize: “Sve je uvozno”. Broj domaće teladi je 2012. iznosio 159.590, a u 2021. broj je pao na 122.203 “komada”. Uvoz teladi je pak skočio s 118.540 u 2012. na 150.658 teladi. Isto je i s goveđim mesom. U zadnjih desetak godina je kod nas potrošnja porasla za desetak tisuća tona, a uvoz goveđeg mesa je skočio s 9078 tona u 2012. na 26.767 tona u 2021. godini. Samodostatnost Hrvatske s goveđim mesom je 73 posto. U Hrvatskoj se po glavi stanovnika godišnje pojede 11,81 kilogram (u 2021.), što je skoro 3 kilograma više nego prije devet godina.

U “Croatiastočaru” vode precizne statistike oko proizvodnje i potrošnje mesa, pa tako vidimo da u Hrvatskoj nedostaje i svinjskog mesa, samodostatnost je 65 posto, a i potrošnja po glavi stanovnika je porasla, u 2012. godini je iznosila 41,4 kilograma, a lani u 2021. se po glavi trošilo 56,7 kilograma.

Manjak mesa

Nešto je blaža situacija s pilećim mesom i jajima, samodostatnost nam je tu 94 posto, povećala se i proizvodnja i uvoz i potrošnja po glavi stanovnika. Ali zanimljivo je izdvojiti uvoz konzumnih jaja - u 2012. smo uvezli 16.672.000 komada, a lani 76.000.000 komada, što je u manje od deset godina 4,5 puta više. No recimo i da smo u promatranom razdoblju od 2012. do 2021. godine izvezli i tri i pol puta više konzumnih jaja, od nešto više od 9 milijuna komada, lani je izvezeno više od 33 milijuna komada.

Nisu samo meso, mlijeko i mliječne prerađevine u fokusu “Croatiastočara”. U kolovozu su iz tog gospodarskog udruženja upozorili Vladu da je potrebno pripremiti mjere za osiguranje dostatnih količina kukuruza za potrebe stočarske proizvodnje i mlinsku industriju.

Mjerama treba obuhvatiti i smanjenje izvoza, počev od zadnjeg tromjesečja ove godine, osigurati primjerene količine kukuruza u državnim robnim zalihama te osigurati primjerene kreditne linije poduzetnicima iz stočarske proizvodnje i proizvodnje stočne hrane kako bi u maksimalnim količinama mogli otkupiti kukuruz tijekom berbe.

U zadnje tri godine u odnosu na prethodne godine značajno je povećan izvoz kukuruza, upozorili su u “Croatiastočaru” te kažu, s obzirom na podbačaj prinosa kukuruza u ovoj godini zbog suše se očekuje pad ovogodišnje proizvodnje za približno 40 posto, a pitanje je hoće li ovogodišnja proizvodnja kukuruza biti, s obzirom na zasijane površine i sušu, oko 1.500.000 tona.

Slična je situacija i s izvozom sojinog zrna jer je već sada realiziran izvoz u zadnjem tromjesečju i prvih pet mjeseci ove godine u ukupnoj količini od 196.000 tona, a ukupna prošlogodišnja proizvodnja sojinog zrna bila je cca 230.000 tona.

S kukuruzom je Hrvatska više nego samodostatna, kaže Bobetić, ali upozorava na soju.

- Čak 80 posto domaće soje koja je NO-GMO mi izvozimo, a onda uvozimo onu koja je GMO. I EU je nedostatan sa sojinim proteinima, a mi imamo uvjete. Poznata je ona “dunav-soja” koja se uzgajala uz Dunav, a i mi u Vukovaru imamo uvjete, imamo silose, samo nitko to ne čuje. Trebalo bi soju zadržati u Hrvatskoj i udvostručiti proizvodnju - napominje Bobetić.

Izvozimo, pa uvozimo

I na koncu, svega imamo nedovoljno, osim soje, kukuruza, jaja i pilića, koje izvozimo, pa opet uvozimo, ali to je tržište. No, svaki običan kupac i konzument brine se samo oko toga hoće li u dućanima biti hrane i po kojoj cijeni. Uz to bismo svi najradije jeli domaće, jer po nekom uvriježenom pravilu mislimo da je naše bolje.

Vidjet ćemo kakav plan ima Vlada, jer Branko Bobetić kaže da grupacija okupljena u “Croatiastočaru” već danas traži da se oformi reprezentativna grupa ljudi iz struke.

- Pa da vidimo kakvo će nam biti stočarstvo u idućih deset godina, jer ako se ovako nastavi nećemo imati ni teladi, ni mesa, ni mlijeka... 

03. studeni 2024 20:44