Kad je isplativije uvoziti nego proizvoditi: Umjesto da na pijatima imamo slasno pečeno s Paga ili Dalmatinske zagore mi jedemo janjetinu iz Bugarske i govedinu iz Nizozemske

Friška vijest da se Hrvatskoj otvara ukrajinsko tržište za izvoz mesa zazvučala je optimistično, pogotovo kad se uzme u obzir da iz godine u godinu ne smanjujemo, već povećavamo količine uvoznog mesa na policama domaćih trgovina. Lani smo tako uvezli 149.129 tona raznih vrsta mesa, što nas je koštalo 375,2 milijuna eura, a to je za čak pet milijuna eura više nego u 2017. godini.

Među spomenutim količinama najviše je svinjetine; gotovo 90.000 tona, potom peradi (20.000 tona), svježe i smrznute govedine (22.000 tona), mesnih prerađevina (21.809 tona)...

Dakle, unatoč svim akcijama koje propagiraju domaći proizvod, činjenica jest da se uvoz mesa ne smanjuje. U Ministarstvu poljoprivrede, po sustavu polupune, a ne poluprazne čaše, navode kako uvoz stagnira, odnosno da je usporen.

– Vrijednost uvoza mesnih proizvoda u prošloj godini iznosio je cca 89 milijuna eura, dok je vrijednost izvoza iznosila otprilike 78 milijuna eura, pa je pokrivenost uvoza izvozom na razini od 88 posto. Vrijednost uvoza živih životinja iznosila je oko 109,8 milijuna eura, a vrijednost izvoza oko 97,3 milijuna eura – navode u Ministarstvu.

Kako bilo, ispada da nam je i dalje, unatoč brojnim poticajima za stočare koje Vlada nudi, isplativije uvoziti nego proizvoditi. Svježu govedinu uglavnom nabavljamo iz Nizozemske i Poljske, a smrznuto goveđe meso iz Austrije. Kad je u pitanju svinjetina, meso domaćih svinja nam stiže iz Njemačke, Španjolske, Mađarske i Nizozemske, svježe ili rashlađene šunke od domaćih svinja uglavnom iz Danske, svježa svinjska leđa iz Francuske...

Janjetinu, pak, najviše uvozimo iz Bugarske (630 tona), Sjeverne Makedonije (448), te Rumunjske (324 tone). Kad je u pitanju perad, svježe nam meso već tradicionalno u najvećim količinama stiže iz Poljske, a ono smrznuto, isječeno na komade, iz Nizozemske (gotovo 4000 tona).

Zanimljivo je da se od 2012. do 2018. godine ukupna europska proizvodnja svih vrsta mesa peradi povećala za 17 posto. U tom istom razdoblju Hrvatska bilježi, prema bilancama jednodnevne peradi, povećanje proizvodnje za 9 posto. Lani smo tako mi izvezli 8878 tona mesa peradi, što je upola manja količina od one koju smo uvezli.

Sušeno ili dimljeno meso bez kostiju, od domaće svinje, dakle, pršuti, šunke i ostali mesni proizvodi, stižu nam uglavnom iz Italije (2078 tona), jednako kao i kobasice. Ovih suhomesnatih proizvoda lani smo uvezli u količini od 10.483 tone. Od toga polovicu čine talijanski proizvodi (5782 tone), a nemale količine smo nabavljali iz Slovenije, više od 2200 tona. Mesa soljenog u salamuri, bilo sušenog ili dimljenog, u 2018. godini smo nabavljali u najvećoj mjeri iz Nizozemske.
 

Branko Bobetić, direktor udruženja Croatiastočar, nije nezadovoljan brojkama. Uvoz mesa se ne smanuje, ali i ne raste dramatično kao prijašnjih godina, čemu su, prema njegovu mišljenju, ipak, pridonijeli poticaji koje uzgajivačima stalno dijeli Ministarstvo poljoprivrede.

– Problem je u tomu što mi određenog vrsta mesa stvarno nemamo za vlastite potrebe. Kad je u pitanju svinjsko meso, samodostatnost nam se kreće oko 60 posto, za goveđe i juneće meso iznosi 70 posto, a kod peradi je najveća, približno 90 posto. Kad je najveća potrošnja mesa, dakle, tijekom sezone, mi jednostavno ne možemo proizvesti tolike količine svinjskog vrata, pancete ili carskog mesa koje se traže u trgovinama i restoranima, a o pilećem i purećem fileu da i ne govorim. S obzirom na to da je kod nas u prosjeku meso jeftinije nego u ostatku EU-a, Austrijancu se isplati kupiti hrvatsku junad i on će za nju opet platiti više nego neki hrvatski dobavljač. I to je jedan od razloga što mi ostajemo bez domaćeg mesa – kaže Bobetić, koji nam ustupa i friške podatke o uvozu mesa.

U prva tri mjeseca ove godine, uvoz svinjetine porastao je za pet posto u odnosu na lani, govedine za četiri posto, a peradi za tri posto.

– Uvijek sugeriram potrošačima da kupuju domaće meso jer ono ima sigurnu sljedivost i zdravstvenu ispravnost. Osim toga, mora biti i svježije od uvoznog, pa je samim time i nutritivno vrjednije – ističe naš sugovornik. LINDA PERIĆ