Producentica na Županijskom radio Šibeniku, novinarka, volonterka, aktivistica, promotorica humanog i urbanog Šibenika, majka šestogodišnjeg sina, Snježana Klarić, jedna je od sedam Šibenčanki koje su se našle u užem krugu za izbor četvrte 'Šibenske grandece'. Naizgled tiha, povučena i skromna, a toliko je toga za Šibenik i širu zajednicu, zajedno sa svojim prijateljima i suradnicima, napravila u zadnjih desetak godina. Sve je, kaže, počelo s pisanjem i vjerovanjem da će tako promijeniti svijet na bolje.
Zaposlila se u jednoj šibenskoj medijskoj kući i vrlo brzo shvatila da to baš ne ide onako kako je ona mislila.
- Zbog toga sam se okrenula Šibenskoj udruzi mladih Š.U.M., u kojoj su moji prijatelji Zvonka Bralić i Vladimir Juričin pokrenuli razne akcije, a ja sam samoj sebi dala zadatak da budem njihov glas u javnosti, pošto sam radila u mediju. Kako je vrijeme prolazilo shvatila sam da imam dvije mogućnosti: ne raditi ništa po pitanju društvenih i kulturnih programa ili da poduzmem nešto. Odlučila sam se za drugo i aktivnije se, osim što sam i dalje bila glas javnosti Š.U.M.- a, uključila u organizaciju i provođenje određenih projekata, govori Snježana.
Iz tog ranog razdoblja svojeg aktivističkog djelovanja rado se sjeća projekta 'Poljana Jam' koji je okupio mlade predvođene s još nekoliko udruga mladih na šibenskoj Poljani, koja je tada bila parkiralište. Cilj projekta bio je upoznati javnost s programima udruga, te ukazati vlastima na potrebe mladih.
Poljana Jam
- Bio je to prvi kotačić ka tomu da šibenske udruge mladih dobiju prostor za rad u kojeg su i uselile 2015. godine, u takozvanu Narančastu zgradu u Crnici. Dobili smo podršku i to je pozitivan primjer suradnje mladih i gradskih vlasti. Bilo je i drugih aktivnosti u Udruzi Š.U.M. u kojima sam sudjelovala. Ali, kako sam uvijek na "sto strana" i surađujem s različitim ljudima koji imaju slične sklonosti, pamtim suradnju s Radom Kristićem i Nikolicom Balvanom s Radio Šibenika. Pošto su oni okrenuti glazbi "upala" sam u to društvo i osmislili smo PMS - Proljetni muzički sajam. Opet smo zauzeli jedan gradski trg i napravili cjelodnevno zbivanje koje se sastojalo od sajma knjiga i glazbene građe, doveli smo neke izdavačke kuće iz ostatka Hrvatske te iz Slovenija. Navečer smo imali koncert na kojem su nastupili domaći bendovi manje poznati javnosti, prisjeća se Snježana. Iz bogatog Snježaninog volonterskog i aktivističkog rada, a sve s ciljem da njezin Šibenik dobije urbanu kulturni notu i po događanjima ne zaostaje za drugim većim sredinama u Hrvatskoj, pa i u regiji, mogli bismo izdvojiti bezbroj. Zapravo, teško ju je pratiti u svemu što je radila i radi u svojoj zajednici. Izdvojimo projekt Long play day, sajam ploča i stripova, koji se u Šibeniku održava od 2012. godine, u organizaciji Kulturne udruge Fotopoetika i kluba Azimut.
Long play day
- Urbana scena u Šibeniku počela je tih godina cvjetati i dobila sam, i meni slični ljudi, priliku još bolje raditi nešto što smo do tada radili, ali i učiti i napredovati u nekim drugim stvarima. Long play day je bila i ostala inačica Svjetskog dana prodavaonice ploča – Record store day i Šibenik je bio prvi u Hrvatskoj koji je to počeo organizirati. Osim što smo bili prvi, bili smo i ostali originalni jer to radimo na otvorenom, bez prodavaonice ploča i glazbene građe CD-a i slično. Okupljamo ljude koji vole ploče i glazbu općenito, organiziramo sajam ploča i stripova, jer to nekako ide skupa, radimo glazbeni program, koncerte ujutro i navečer. Atmosfera bude super, jer se ispred Azimuta okupe generacije koje se vole prisjetiti glazbe dvedesetih, ali i mladi koji tu glazbu vole, govori Snježana. A ona je i tajnica Kulturne udruge Fotopoetika, uvjetno rečeno pravne nasljednice, Udruge Manifest u kojoj je također bila aktivna.
- Radimo puno toga, a izdvojila bih Festival aktivističke poezije "Art Attack", koji se odražava u Zagrebu, ali "seli" i u druge gradove, pa je prije par godina održan i u Šibeniku. Radi se o festivalu koji okuplja mlade pjesnike iz cijelog svijeta, a ne samo iz Hrvatske. Njegovo održavanje potaknula je moja rodica Maja Klarić, članica Fotopoetike, a ideja je bila da se dade naglasak na poeziju koja ne mora biti samo romantična, već aktivistička, koja može dati nešto više te skrenuti pozornost na nekakav problem kojeg imamo u društvu. Jedne prilike u Splitu smo, duž Marmontove ulice, imali izložbu fotografija ne temu beskućnici. Također, pod Fotopoetikom događaju se i druge krasne stvari. Na primjer, u Šibeniku sama ili u suradnji s Majom, organiziram manifestaciju "Šumski pjesnici", koja je postala poznata i priznata i održava se u više mjesta u Hrvatskoj, kaže Snježana.
U spomen na Aimea Cesaria
Svoj veliki doprinos šibenska Kulturna udruga Fotopoetika i Disco gimnazija, a time i Snježana, dala je i daje u projektu "LjeTUj na Martinskoj". Iz bogatog programa izdvaja događaj "Aime Cesaire na žalu Marinske" u spomen na velikog državnika i književnika, borca za crnačka prava Aimea Cesairea iz Martinika, koji je preminuo 2008.godine. Tridesetih godina prošlog stoljeća boravio je u Šibeniku na poziv svog prijatelja, također velikog Petra Guberine, a taj ga je boravak inspirirao da napiše svoju najpoznatiju pjesmu „Povratak u zavičaj“ koju smatraju crnačkom himnom. Šibenka Fotopeoteika i Disco gimnazija inicirale su i postavljanje spomen ploče u znak prijateljstva ova dva velika na kući Petra Guberine.
- Udruga Fotopeoteika zaslužna je za mnogo toga što se dogodilo i Šibeniku. Među ostalim i za otvaranje "Knjižnice na otvorenom" na pročelju zgrade Turističko informativnog centra na obali u koju naši sugrađani donose i iz nje odnose knjige. I to funkcionira već drugu godinu. Preuzeli smo od nama sličnih udruga i projekt "Kuka dobrote" kojim smo pozvali ljude da na kuke, postavljene na ogradu perivoja Roberta Vizianija, ostave odjeću koja im nije potrebna, a uzmu oni kojima treba. Kuke su u međuvremenu nestale, ali ljudi i dalje donose odjeću, veli Snježana.
Bez sina nigdje
Jedna je od onih koji su zaslužni što je Šibenik 2014. godine dobio "Sajmić", na kojem su svoje rukotvorine izložili i prodavali mladi, a kasnije je on postao sastavni dio poznate šibenske Adventure. Ima još puno toga to je vrijedna Snježana radila i radi. Upitana kako sve to stigne, s obzirom na to da radi i majka je, odgovara:
- Vrlo jednostavno, moj sin je dio svih ovih priča. Kad sam se prije deset godina intenzivno uključila na više strana, odlučila sam dati sve od sebe. Godina 2014.-ta bila je bitna za sva događanja koja smo organizirali, a tada sam već imala sina. Imao je tri mjeseca kad smo organizirali prvi "Sajmić", dobro sam ga obukla i bili smo tu. Moja je odluka da on ne bude isključen iz svega što radim. Naprotiv, želim da upija tu energiju jer sve što sam radila bilo je puno pozitivne energije i ljudi, a ja želim da moje dijete sutra bude puno te dobre energije i da živi u pozitivnom okruženju. Zapravo želim biti pozitivan primjer njemu, na kraju će Snježana, zadovoljna što ostavlja traga u svojem gradu u svemu što radi.
Ženama treba poticaj i priznanje za ono što rade
Na pitanje kako je primila vijest o kandidaturi za grandecu, iskreno je odgovorila.
- Bilo mi je smiješno, jer kad zamislite ‘Šibensku grandecu’, onda sigurno ne vidite osobu u starkama! To su možda moje predrasude, ali mislim da sam premlada i da imam još toliko toga za napraviti. A sama ideja izbora ‘Šibenske grandece’ je super, ženama treba poticaj i priznaje za ono što rade ne samo za sebe i zbog sebe, već za zajednicu, reče.