Ako izuzmemo neka spomenuta trenerska imena, autor ovih redaka potpisuje gotovo svaku riječ, ne samo rečenicu, koju je Božidar Šikić, glavni menadžer zagrebačke Lokomotive, izgovorio gostujući u TV-emisiji kod kolege Ante Breke.
- Nama za prvoligašku sezonu treba 5 milijuna eura. Ne možemo se osloniti na grad, nemamo bogatog sponzora. Nama je jedina šansa u proizvodnji i prodaji igrača. Kao što smo jučer prodali Majera i Ivanušeca, tako u idućim sezonama kanimo živjeti od transfera nadarenih Kačavende i Stojkovića… Mi smo pobjednici Kupa Hrvatske u juniorskoj konkurenciji, ali kad je riječ o mlađim kategorijama važnije od momčadskih uspjeha je lansiranje novih igrača. Zato nama najbolji juniori igraju za prvu momčad, dok su četvorica najboljih kadeta nastupili za juniore u već spomenutoj finalnoj utakmici Kupa Hrvatske, kad smo nadvisili nekad nedodirljivi Dinamo. Gdje je razlika između rada s mladima u Lokomotivi i Maksimiru!? Nama nitko ne može biti trener u mlađim kategorijama, ako prije toga nije ozbiljno igrao nogomet - kazivao je Šikić.
Davne priče šibenskog sporta
Samo nas je podsjetio na aktualne i davne priče šibenskog sporta. Na Šubićevcu su, primjerice, puni hvale za Tonija Španju, bivšeg prvotimca, koji, kažu, ne dozvoljava svojim dječacima "kendavanje" lopte, već se forsira pas - igra po zemlji.
Šikić nas je podsvjesno vratio i u daleku 1987. godinu, kad je domaći, ali nažalost pokojni šibenski trener Grgo Renje, u bitku za naslov vaterpolskog prvaka Jugoslavije poveo samo domaće momke (Akrap, Lončar, Ljuba, Rončević, Bilalović, Erceg, Šupe, Santini, Radovčić, Bukić, Ševerdija, Tucak, Bašić). Kada su mu sa svih strana zapinjali noge, ne samo sa crnogorske i srpske, već i hrvatske strane, na putu da nadmaši dotad nedodirljivi beogradski Partizan.
Nije bitna situacija bila na Šubićevcu ni dvije godine ranije, kad su se nogometaši Šibenika pokušavali domoći društva najboljih u konkurenciji, koja je ako izuzmemo Dinamo i Hajduk, bila po kvaliteti slična Prvoj hrvatskoj ligi. Šibenski zet i trener Ivica Šangulin u odlučne je bitke najčešće slao sastav: Pralija, Pauk, Mikuličić, Mamula, Vidačak, Matić, I.Petković, Šorgić, Maretić, Erceg i Jurišić.
Bjelanović preporodio Istru
Nećemo se, dakako, obazirati na primjedbe da je "furešt" Zvonko Vidačak, koji je već četiri desetljeća na šibenskoj adresi.
Danas su takvi, domaći sastavi u najpopularnijim šibenskim klubovima gotovo "nemoguća misija", ali nije nemoguće dobro organizirati sportske škole u Crnici, na Baldekinu i Šubićevcu, kao i kvalitetne službe skautiranja, u čemu nam primjer ne može biti samo Lokomotiva već i pulska Istra, koja se prosto preporodila, otkako je za sportskog direktora imenovan Saša Bjelanović. Riječ je o šibenskom zetu. Dalmatincu od glave do pete, koji ni u najdelikatnijim ne zaboravlja na svoje korijene. Otud i pomalo zaboravljena drugoligaška utakmica Hajduk dva - Šibenik, kad je zbog neslužbeno izražene simpatije prema Šibeniku dobio i smiješnu, i promašenu prijavu trenera druge momčadi Hajduka, čije ime radije preskačemo.
Ne vjerujemo da drugačije od Božidara Šikića i autora ovih redaka razmišlja vlasnik HNK Šibenik Željko Karajica. Proizvodnja, organizirano skautiranje i prodaja igrača u odavnom prepoznatom šibenskom bazenu bili su vjerojatno i jedini motiv njegova dolaska i (nadamo se) ostanka na Šubićevcu.