Impozantna skulptura gramofona izrađena u čast 140. obljetnice rođenja velike operne dive, ‘’kraljice bel canta’’ i fetive Šibenčanke Ester Mazzoleni, predstavljena je javnosti u šibenskom Đardinu kao središnja instalacija ovogodišnje Adventure. Iza skulpture se uz Tvrđavu kulture, Grad Šibenik i Turističku zajednicu, krije i Kolektiv 4B kao nositelj ideje o gramofonu i realizator cijelog projekta. Na projektu je radilo više od 30 šibenskih kreativaca, obrtnika i stručnjaka, bilo je potrebno preko 700 radnih sati kako bi gramofon ugledao svjetlo dana, stoga smo o svemu odlučili porazgovarati s Josipom Bačelićem, članom Kolektiva i voditeljem ovog projekta.
Lavovski posao
- Ideja je nastala po uzoru na prošlogodišnju instalaciju knjige u čast Robertu Visianiju pa se tražilo kojoj poznatoj povijesnoj ličnosti i na koji način bi se ove godine mogla odati počast. Krešimir Grubić je zaista puno istraživao i skupio puno materijala o Ester, pa je nekako, korak po korak, došla ideja o gramofonu, što realno i nije mali zalogaj. S druge strane, na ovaj se način daje prilika šibenskim kreativcima da naprave jednu lijepu priču, a u isto vrijeme ožive slavne, ali zaboravljene ličnosti iz bogate šibenske povijesti. Od ideje do realizacije zaista je bio trnovit put jer nije lako napraviti skulpturu visoku pet metara i tešku pola tone bez nekih tehničkih poteškoća koje se uvijek nađu na putu. Ispočetka mi zaista nije bilo svejedno, ali kada smo se svi složili da idemo u projekt, radili smo dan i noć kako bi se ideja što bolje i što vjernije realizirala - govori Josip Bačelić.
Sve je počelo od nacrta na papiru, preko izrade konstrukcije u dogovoru s ekipom iz ‘’Metal produkta’’ za koju Josip Bačelić ima samo riječi hvale, pa do samog oslikavanja gramofona te izrade zvučnice i replike gramofonske ploče s vremeplovom Esterina života.
- U radionici se stvarno napravio vrhunski posao, dečki su se jako posvetili tome i odradili su to lavovski, ma ostavili su srce na terenu što se kaže. Ne želim sada pojedinačno nabrajati da ne bih slučajno koga zaboravio, ali preko 15 ljudi je to u kratkom vremenskom periodu odradilo baš onako kako treba, a sve je prošlo i u jednoj zaista opuštenoj i ugodnoj atmosferi. Paralelno s izradom konstrukcije u radioni, Krešo i Lucija Grubić radili su na dizajnu vremeplova i tekstovima, nakon čega je uslijedilo oslikavanje gramofona na čemu je radila Branka Grubić i izrada latica.
Ljudi su nam samo dolazili pomagati i u momentima kada bi nas umor svladao, došao bi ili Mario Lulas ili netko drugi tko bi spasio cijelu stvar. Primjerice, kada smo Deni Hrg i ja ostali obilježavati latice s obzirom na to da nisu bile iste širine pa ih je trebalo ručno prilagoditi promjeru pirije, došli su Branka i Krešo i spasili nas jer smo u 20 minuta zajedno napravili nešto za što bi nama, onako umornima, vjerojatno trebalo puno više vremena. To zajedništvo i takvi trenuci ostaju urezani u sjećanje na cijeli projekt - ističe Josip Bačelić.
Dodaje i kako mu najveće zadovoljstvo pruža oduševljenje u očima sugrađana kada vide gramofon, ističe kako je to nešto što ga zaista ispunjava te da na taj način zna da je Kolektiv napravio nešto zaista dobro.
Predivna priča
- Toliko sam ponosan što je na ovom projektu sudjelovalo više od 30 ljudi, toliko sam ponosan što sam imao čast biti dio te predivne priče i ekipe. Nema se tu što više reći. Mislim da su ovakvi projekti i ovakvo zajedništvo draži malih gradova. Tu je i Tvrđava kulture koja zaista ima mnogo sluha za ovakve stvari i mišljenja sam da u Šibeniku djeluje dosta mladih ljudi koji žele stvoriti grad idealan za sve i to su stvari koje u našem gradu zaista jako dobro funkcioniraju - kaže nam Bačelić.
Osim što sudjeluje u brojnim projektima u kojima izražava svoju kreativnost i tehničku spretnost, Josip je i ugostitelj koji rame uz rame Hrvoju Jelkoviću vodi kultni šibenski klub Azimut. U godini na izmaku, Azimut je pod vodstvom ovog dvojca primio i Nagradu Grada Šibenika za ‘’izniman doprinos razvoju kulturne scene i društvenog života Šibenika’’ što ne čudi s obzirom na to da se mogu pohvaliti s oko 200 organiziranih evenata godišnje. Azimut je domaćin brojnim poznatim licima alternativne glazbene scene, kako domaće tako i inozemne, organizator je velikog broja izložbi domaćih umjetnika, kvizova, buvljaka humanitarnog karaktera, stand-up večeri, a sam interijer kluba svojevrsna je galerija umjetničkih djela.
- Naravno da smo jako ponosni na nagradu, ali to nije nagrada samo nama, to je nagrada svim ljudima koji ovdje dolaze, svim umjetnicima koji ovdje izlažu svoje radove i naravno, onima s druge strane šanka. Azimut nije samo šank već je puno više od toga, a ljudi koji rade na šanku jako puno doprinose klubu i bez njih ništa ne bi bilo isto. Mislim da je nagrada znak da radimo dobru stvar, da doprinosimo razvoju grada i da nas ljudi primjećuju, odnosno da vide da se zaista trudimo pružiti što više kvalitetnog sadržaja - kroz osmijeh će Josip.
- Ovo je život koji mi živimo, a to ili voliš ili ne voliš. Nikad nam nije monotono ni dosadno, uvijek dolaze novi izazovi, nove ideje i novi projekti, a kada se osvrnem na sve s nekim vremenskim odmakom, zaista sam presretan. Evo, da mi je netko prije samo pola godine rekao da ćemo raditi čelično - aluminijski gramofon visine od pet metara i težak pola tone i da će izgledati sjajno, rekao bih mu da je lud - zaključuje ovaj mladi Šibenčanin.
