Prvi operativac (i spiritus movens) hrvatskog vaterpola Perica Bukić dao je, nema sumnje, više nego realnu izjavu o tome što se ove sezone zbivalo u Crnici. Neovisno o konačnom ishodu dviju "majstorica" s beogradskim Partizanom, koje će odlučivati o desetom članu Regionalne vaterpolske lige.
– Nema tu mjesta nikakvom razočaranju. Istina je da smo svi skupa, i javno i tajno, priželjkivali prvo mjesto, ali pitam se je li taj cilj bio i realan. Jesmo li bolji od Budve, koja se pojačala u zimskoj pauzi!? Uostalom, ako izuzmemo povratak nekolicine šibenskih kvalitetnih igrača (Vlahović, Šparada…), mi smo glede pojačanja samo otvorili priliku nadarenim mladim vaterpolistima iz drugih sredina da se "kale" u šibenskim kapicama. U natjecateljskom smislu, osim famozne "majstorice", stigli smo u poziciju da se sa splitskim POŠK-om i riječkim Primorjem borimo za europsku vizu, točnije za plasman u LEN kup. U organizacijskom i financijskom smislu Solaris je stabilniji nego ikad, s proračunom koji bi poželjeli mnogi hrvatski vaterpolski prvoligaši. Osobno, moje je šibensko srce dodatno puno jer su se poslije toliko godina u Crnici na tribinama ili u klupskim tijelima okupili veterani svih generacija s bivšim izbornikom Milom Nakićem na čelu – ispalio nam je gotovo u jednom dahu zagrebački Šibenčanin, koji je svoju nikad prekinutu vezu s matičnim klubom manifestirao na jasan i jednostavan način. Kad govori o Solarisu, on koristi osobnu zamjenicu "mi", a ne govori "vi ste Šibenčani".
Igračke ponude
Bukićevi hvalospjevi za sezonu, koja je na izmaku, najčešće ciljaju predsjednika Tomislava Ninića Cicu. Baš kao što Cico nikad ne krije da mu je u teškoj zadaći utrostručenja klupskog proračuna u odnosu na temeljnu gradsku dotaciju (450 tisuća kuna) najviše pomogao upravo Bukić. Uz napomenu da u tom smislu vaterpolisti nisu dodatno "muzli" ne baš bogatu riznicu Grada Šibenika. A dobra se priča, baš kao i loša, daleko čuje. Zato nije ni čudo što je u mini pripremama klupskog vodstva za iduću sezonu zasuta igračkim ponudama sa svih strana.
Trener Joško Kreković trebao bi birati između dvadesetak imena koja imaju igračku težinu. No, najveća je šibenska želja najdalja od ostvarenja: da se u Crnicu vrati izgubljeni sin Andrija Bašić. I još veća da snažnije prorade nekad neobično plodni šibenski inkubatori. Ruku na srce, nema velikog zadovoljstva stanjem u mlađim kategorijama.
Stara slava
Ako se vratimo "majstorici" s Partizanom, onda valja konstatirati da Crnica (i Šibenik u cjelini) u petak polažu dva važna ispita. Valja potvrditi da je Solaris nadaleko poznata (sportska) družina, u kojoj izgredi i politikantstvo, karakteristični za neke druge klubove i sredine, dosad nisu ostavili nimalo traga. Bilo bi, dakako, grješno zaboraviti i na veliki sportski motiv. Neovisno o tome što će nam se u kapicama neke druge boje suprotstaviti višestruki europski prvak, beogradski Partizan. Sa slavom koja je, ipak, vezana uz prošlost.
Nadu u šibenski uspjeh grije sjajna igra protiv Primorja u gostima, ali i vijesti koje stižu iz susjedne zemlje. U polufinalu Kupa Srbije kragujevački je Radnički eliminirao Partizan. Onaj isti Radnički koji se u prvoj, šibenskoj utakmici (5:3) osjećao gotovo nemoćno kraj šibenskog vaterpolskog "katenađa". Stoga, za kraj vrijedi pitanje: je li šibenska nada i grijeh!?