Prvi čamac za spašavanje koji bi se unesrećenima na moru dopremio iz zraka napravio je 1943. engleski jedriličar Uffa Fox.
Nedugo za njim je Andrew Higgins, zaključivši da britanski model nije dovoljno čvrst ni pouzdan, u SAD-u konstruirao A1 lifeboat, samoispravljajući drveni osammetarski čamac s dvadeset vodonepropusnih komora, opremljen odjećom, hranom i vodom dostatnima za dvadesetodnevno preživljavanje dvanaest brodolomnika.
Američki EDO Corporation je 1947. napravio aluminijski A3, u kojem je spas moglo pronaći petnaest ljudi. Brodovi su bili pričvršćeni za donji dio trupa teških bombardera i, po dolasku na lokaciju spašavanja utopljenika, ispuštani u more uz pomoć padobrana promjera trideset metara.
