Arsenalotti (zanatlije u Arsenalu), uživali su specijalne privilegije u Venecijanskoj republici, pa su im pored njihova osnovnog zanimanja, tj. gradnje brodova i izrade brodske opreme, povjeravane brojne druge specijalističke i počasne dužnosti.
Ne samo što su, što drugim građevinskim radnicima nije polazilo za rukom, uspjeli bez potpornih stupova, izvesti nadsvođenje 54 metra duge i 25 metara široke sale Velikog vijeća u Duždevoj palači, nego su, za vrijeme sjednica, i držali stražu pred tom salom.
Stražu su držali i pred kovnicom novca, a bili su angažirani i kao vatrogasci, zbog čega su često nazivani i zanatskom aristokracijom. U Arsenalu su osim muškaraca radili i žene i djeca. Žene su šile i popravljale jedra, a djeca plela konope.
U Marinarezzi, kvartu koji je već u 12. stoljeću nastao u okolici brodogradilišta, živjeli su radnici Arsenala među kojima je, pored onih venecijanskog podrijetla, bilo i Grka, Slavena, Turaka, Armenaca i Sirijaca zbog čega mnogi Marinarezzu smatraju prvim kozmopolitskim kvartom i "melting potom" na svijetu.