Kakva suprotnost od opustjele zelene pijace! Na peškariji u Šibeniku kao da je neko ribom berićetnije razdoblje godine, a ne zima, od koje ovog vikenda očekujemo da zadnji put udari repom, tako barem uvjeravaju meteorolozi.
U svakom slučaju, lakše je povjerovati vremenskim prognostičarima, nego saborskim zastupnicima kada s govornice (demagoški) zagrme o srdelama: em da su nakon isteka dvomjesečnog lovostaja poskupjele preko svake mjere, em da ova država zato otima i zadnji jeftini, a zdravi zalogaj narodu iz usta...
Mora da je Šibenik u nekoj drugoj državi, jer srdela hraniteljica danas košta prihvatljivih 4 eura ili 30,14 kuna. Skupo? Jedino ako uvaženi zastupnik misli da je treba mukti dijeliti. Ideje njegove, a gorivo i trud ribarski; besplatni ručak očito, postoji jedino u saborskom restoranu.
U svakom slučaju, kupca koji je možda pomislio da zbog neviđenih oseka i zime neće naći ni krepanu uličnu, kamo li morsku mačku, iza pomičnih vrata peškarije zabljesnuo prizor banaka prepunih svakovrsne ribe. Zlatile su se salpe, srebrile se srdele pomiješane s inćunima, platinasto su sjajili moli, a među njima koraljnocrvene trilje od kamene i one bljeđe im rođakinje, što ih lovi koća. Prizor koji popravlja tmuran, namćorast dan i veselo poručuje da nema gladi, ako je čovik zahvalan i zna šta valja.
Sva tri velika ribarska alata rade ovih dana, nakon što je vrijeme omekšalo: migavica (do 1. travnja), koća, i plivarica, do novog lovostaja 1. svibnja, ovaj put na inćuna. Luka Bogdanović, dugogodišnji prodavač taman je dopremio kašete lijepih srdela koje je spretno razvrstala Neda, vrijedna i uslužna kolegica mu za istim bankom. I sam je iznenađen prizorom punih banaka, primjerenijem proljeću i jeseni.
Učas se za njegove srdele stvorio red, konstatiramo da je riba i pristojne veličine, oće reći pecature.
- Je, znadu biti i manje nažalost, ali prije su bile veće! - tugaljivo o prošlim vremenima progovara kupac očekujući da mu Neda pruži najlon s izvaganom ribom.
- Nisu baš za gradele, dodaje, na što je Luka spretno i munjevito, ka‘ iz praćke odgovorio da nije stvar u srdeli, nego u gradelama. Kako to? - sada su svi naperili uši. Lipo, triba uzeti one gradele na preklop, pa kada je jedna strana ribe pečena cile se gradele okrenu, a ne riba po riba. Ma, ko bi to, a na taj način kaže Luka, on složi odjednom i stotinjak srdela, pa opet uživa u ribi sa žerave. Poruka je jednostavna: prilagodi se, makar ti se čini da će skoro susvita, jer ruku na srce, više nema one velike i veće srdele. Do susvite ne gladuj pokraj takvog blaga božjeg i ne mari baš za svaki (riblji) centimetar.
U redu za srdele je i prijatelj, friški umirovljenik. Piše eure, što jest, jest, no pamti kune i odmahuje rukom na svu frtutmu koja se u javnosti podigla zbog tobože, skupe srdele i još skupljeg inćuna.
Ma kakvi skupo, pa neće valjda biti deset kuna! A koliko košta meso, janjetina naročito? Paška, 125 bivših kuna, ostala preko sto... Generalno govoreći, peškarija nije poskupila s uvođenjem eura i to je dobro za narod, a dokad će, ko zna... I još ću ti nešto reći, nasmijao se.
- Otkako sam u mirovini, više niko ne zove na pečeno, baš kažem jednome svome. A u "Torcide" je 340 kuna! I zato udaram po zdravoj i jeftinoj srdeli! - zaključio je.
Ima omege 3 i u lucu, plavoj ribi poput male tune, a bilo ih je nekoliko kašeta po 6 eura, jedino im je mana što su uhvaćeni mrežom, a ne udicom pa nisu iskrvljeni. No, ima lijeka i za to, govori mi jedan znalac u prolazu: filet ili fete, ovisno kolika je riba, treba dobro nakapati limunom i pustiti da se štanja uru vrimena. Limun izbijeli meso, izvuče iz njega sve ono što je trebalo isteći s krvlju, a nije. I prst u uvo!
- Ma di je skupa srdela!? Kupuj, guštaj, sigurno neće biti jeftinija, kako je krenilo sa svime! - dodaje u prolazu poznanik.
Da sam imao makar jednu slobodnu ruku, stavio bih i ja prst u uvo, alii: u jednome saketu kil‘ inćuna (4 eura), a u drugome kil‘ mišancije iz polja, s koromačem, kozjom bradom, divljim lukom, kostrišem... (3 eura). Inćuni će na lešo, "u tisno", na vinu, s lovorom, ružmarinom i češljem luka. Mišancija također lešo, s kockom-dvije krumpira. Može i kap kvasine kada se skine s vatre, kako tko voli.
Nas dvoje-troje, sedam eura u dva puta; di ćeš većeg blaga božjega za malo šoldi? Jedina mu je mana što nije besplatno kao u saborskom restoranu.
