Sir Henry Bessemer (1813.-1898.) je patio od morske bolesti pa je svoje znanje i tuđe novce uložio u izgradnju broda koji bi, bez obzira na stanje mora, putnicima omogućio vožnju bez valjanja. Centralni putnički dio, Saloon, dimenzija 20x10 metara je bio odvojen i opremljen protuutezima kako bi ga se izoliralo od trupa broda koji se valja. I brod (SS Bessemer, poznat i pod imenom Bessemer Saloon) i brodarska kompanija (Saloon Ship Company) koji su svoje ime dobili po glavnom elementu tog broda i njegovom idejnom tvorcu, su se od prvih dana plovidbe suočavali s brojnim problemima.
Ubrzo nakon porinuća 1875. oluja je brod bacila u plićak kraj Hulla i nasukala. Par dana kasnije, na svojoj prvoj, privatnoj, plovidbi između Dovera i Calaisa, uplovljavajući u francusku luku, brod je oštetio jedno od četiri bočna kola s pogonskim lopaticama. To se ponovilo i na prvoj i posljednjoj plovidbi s putnicima. I pri ovom uplovljavanju u Calais se opet, ovaj put još više, oštetio, što je nagnalo investitore da prestanu ulagati u Bessemerovu ideju. Kako više nije bilo novca da se razvija i poboljšava salon koji se baš i nije pokazao kao uspješna inovacija, on je izvađen iz broda.
SS Bessemer ni kao obični brod nije imao sreće: opet se nasukao kod Hulla i samo 13 mjeseci nakon svog porinuća je povučen iz upotrebe. Još je četiri godine stajao privezan u Doveru, a onda završio u rezalištu. Njegov glavni dio, Saloon, ga je poprilično nadživio. Kad je izvađen s broda, Edward James Reed, glavni projektant broda, ga je odnio kući i koristio kao biljarsku salu, a kada se kasnije u toj kući otvorila škola za djevojčice, biljarska sala je pretvorena u učionicu koja je, direktnim pogotkom bombe, potpuno uništena u Drugom svjetskom ratu.