Ova jesen je prema meni bila darežljiva, posebno s velikim gofovima.
Velike ribe su se hranile na pučinskim grebenima i doslovno gutale sve što im je plivalo pred njihovim proždrljivim ustima.
A osim ulovljenih trofejnih riba, svakako ću pamtiti i nevjerojatan događaj koji sam doživio u podmorju.
To je bila rijetko viđena scena i moja velika greška u lovu, zahvaljujući kojoj sam propustio priliku za ustrijeliti ogromnu ribu poznatu pod latinskim imenom seriola dumerili.
Zaronio sam točno na rub braka obrastao gustom morskom travom, i s razbacanim manjim gromadama kamenja koja nalikovala malim kontejnerima koji su s brodske palube popadali i rasuli se u nekakvoj havariji.
A koncentracija ribe je bila nevjerojatna.
Preda mnom su paradirala jata fratara, a odmah iza mojih leđa prema površini su se, kao u kakvoj kuli, dizala jata ušata.
Stotine ili tisuće salpi bile su u ljubavnom zagrljaju i nježno se trljale jedna o drugu, tvoreći golemu masu mesa.
Desno od mene, na sigurnoj udaljenosti, lijeno su patrolirali debelih zubaci poput velikih morskih pasa.
Ali nisu me uopće dovodili u napast.
Viđao sam ih u prijašnjim zaronima i znao sam da su potpuno lišeni agresije i znatiželje da se približe na domet oružja.
A točno ispred mene su bila dva debela šarga.
Sve sam te ribe ostavio na miru čekajući strpljivo veliko tijelo pelagične ribe.
Malo iznad mene bili su crneji, bugve, gire i ogromna jata sitne plave ribe koje su se u beskonačnom broju širile od dna pa sve do površine panično se spuštajući i podižući kako bi umakle divljim i nasrtljivim lucevima koji su je nemilosrdno desetkovali pred mojim očima.
U jednom bi trenu bili ispred mene, a odmah potom iza mene, onda s lijeve, pa s desne strane, iza moje glave.
Bilo je to poput nekakve bajkovite predstave.
Ribice su bile poput zastora koji su lucevi otkrivali pa zastirali i pomicali kako su oni to htjeli. Činilo mi se da ležim u moru punom sitne plave krljušti slušajući grmljavinu jata malih tijela koja u strahu bježe spašavajući tako goli život.
A onda se odjednom, u trenu na mene obrušile ušate baš kao da su propale u ponor.
Lucevi su se povukli, a salpe netragom čudesno nestale.
Držeći se ruba, prema meni su se kretale četiri velike tune, a prva i najveća je bila na čelu, kao predvodnik.
Vidljivost pod morem nije bila idealna, ali je bila sasvim dovoljna da iz daljine lako vidim obrise velikih titana.
Glava mi je do tada bila skrivena u morskoj travi, ali sam ponukan ovim nevjerojatnim prizorom odlučio završiti taj uron koji se ionako već poprilično odužio.
Zalihe zraka su mi bile na izmaku, a ulov tune puškom trenutno nije bio opcija tako da o hicu nisam ni razmišljao.
Instinktivno sam ispravio položaj tijela i ujedno pokazao pušku, podigao glavu i malo trupa kako bih bolje vidio ovu paradu i ostao užasnut od spoznaje kakvu sam kobnu grešku napravio mojim manevrom.
Prva riba je uistinu bila velika tuna, ali ostale tri ribe su bili ogromni gofovi, koji su bili usmjereni pravo u mene.
I kada je prvi vidio moje držanje i vrh mog oružja, trenutno se okrenuo skrećući sa svog puta. Ostala dvojica su ga slijedila bez pogovora, baš kao nekakvi poslušni psi u zapregi.
Oplivali su pola kruga oko mene, na sigurnoj udaljenosti, dvaput mi se učinilo da su ispružili trbušne peraje poput morskih pasa, a onda skliznuli tamo gdje se gusta posidonija spaja s morskom dubinom.
I progutala ih je modra tama…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....