Jesen je za podmorje specifično doba godine. Temperature nisu više visoke i svakog dana polako ali konstantno padaju. Dan je sve kraći, kut upada svjetla sve oštriji, što uz biološki sat koji je genetski zapisan u svakoj stanici svakog morskog organizma neumitno najavljuje dolazak zime.
Hrane još uvijek ima u izobilju i ribe to koriste u što je moguće većem obimu. Sitna riba se okupljena u grupe ili jata intenzivno hrani što, naravno, u zimskom periodu kad upadne u granično letargično stanje neće moći.
A ta jesenja okupljanja sitne ribe nisu ništa drugo doli čisti švedski stol za predatore prvoga reda, za ribe koji se hrane samo živom lovinom. Takve dvije od kojih definitivno drhti cijelo uzobalje su lica bjelica i strijelka skakuša.
Onaj isti biološki sat koji tjera si...