Pod naslovom Zadrani kupili Dalmaciju, vrijednu 41 milijun dolara u Slobodnoj Dalmaciji od 29. studenoga 2000. godine objavio sam vijest o još jednome velikome iskoraku Tankerske plovidbe. Tjedan dana poslije, na sidrištu u Singapuru, zadarski su pomorci svečano preuzeli brod. Dalmacija je tada postala zlatna i do danas ostala najskuplji rabljeni brod u povijesti našega brodarstva.
Poput djevojčice
Dalmacija čak i nije bila posve nova, ali sa samo pet ljeta po krmi bila je poput djevojčice. Taj je aframax tanker bio dug 243,2 i širok 41,8 metara, a mogao je ukrcati točno 96.168 tona nafte. Izgrađen je u svibnju 1996. u južnokorejskome brodogradilištu Samsung Heavy Industries u mjestu Goeje. Pod imenom Banda Sea isporučen je panamskoj tvrtki Marine Sea Navigation Ltd., no stvarni vlasnik je bila grupacija Tanker Pacific iz Singapura. A njezin je gospodar bio izraelski milijarder Idan Ofer.
Cijena od 41 milijun dolara uistinu je bila vrtoglava, samo sedam milijuna manja od vrijednosti posve novoga broda. Ali takva su bila vremena, vozarine su letjele u nebo, brodovi su se otplaćivali nikad lakše, pa su i Zadrani računali da će Dalmacija, zaradom na svjetskome tržištu, uloženo vratiti do 2003. godine. To su vjerojatno i uspjeli. A onda je nestao svijet iz tankerske bajke! Nastupila je crna 2008., svjetski gospodarski slom, strmoglavi pad vozarina...
Zadrani su dugo uspijevali držati glavu iznad vode, ali veliku prodaju brodova nisu mogli izbjeći. Dalmacija je došla na red u studenome 2011. godine. No kupaca nije bilo. Aframax tankeri, ma koliko bili dobri i jeftini, nikome nisu trebali. Konačno u veljači 2012. internetski portali za kupoprodaju brodova javljaju da je Dalmacija prodana za 11 milijuna dolara malezijskoj tvrtki M3Energy, specijaliziranoj za plutajuća skladišta nafte. S obzirom na stanje tržišta bila je to vrlo dobra cijena. U crnim danima konačno i lijepa vijest. Nažalost i netočna.
Plutajuće skladište
Malezijci jesu bili zainteresirani, ali posao nije sklopljen. Onda se čulo da su kupci Indonežani i da će im Dalmacija biti predana nakon što iskrca teret u australskoj luci Geelong. No iskrcaj se toliko otegnuo da su kupci izgubili strpljenje i odustali. Dobro upućeni su znali da je kašnjenje Indonežanima dobro došlo, jer su cijene tankera i dalje padale. Tako je Dalmacija otplovila na sidrište Singapura da tamo čeka novoga gospodara.
I konačno se on pojavio u liku grupacije Nathalin iz Bangkoka te je kupljena za 9,3 milijuna dolara. Brod je preuzet sredinom svibnja 2012. i pod imenom Sriracha Eagle zaplovio pod tajlandskom zastavom.
Uistinu jest zaplovio, ali samo nekoliko dana, doplovio je pred tajlandski grad Songkhla i tamo ostao usidren punih osam godina. I Tajlanđanima je trebao tek kao plutajuće skladište. A onda je i njima postao suvišan. No morali su čekati otvaranje rezališta u Bangladešu i Indiji, zatvorenih još u proljeće zbog pandemije korone.
Kad se to konačno zbilo, nekadašnju Dalmaciju požurili su prodati. I postigli su, za sadašnje prilike, vrlo dobru cijenu: gotovo pet milijuna dolara, i to s isporukom u Singapuru.
I dok je velika Dalmacija na Jadranu gotovo zaboravljena, izuzmemo li dolarsku pozlatu iz 2000. godine, mali Deneb još je u živome sjećanju. Nije ni čudo! Taj Brodospasov tegljač je pune 33 godine brodio Jadranom, da bi tek 2016. novu mladost potražio u Crnome moru. No nije je našao: koncem kolovoza 2020. skončao je na pijesku rezališta u Aliagi. Zvao se tada Deneb 1 i plovio je pod liberijskom zastavom.
Priča o njemu počinje još davnih dana 1981. u Trogiru, kada je Brodospas u Brodogradilištu Jozo Lozovina-Mosor naručio dva lučka tegljača koji su tada bili u samome svjetskome vrhu. Projekt je stigao iz norveške tvrtke A.M. Liaaen A/S iz Aalesunda, svjetski poznate po novim tehnologijama brodske propulzije, ali i stoljetnim iskustvom u gradnji brodova.
Kraj u Ukrajini
Brodovi su bili dugi 26,1 i široki 8,8 metara s glavnim pogonom od dva dizelska stroja MAN-Brodosplit ukupne snage 1440 kilovata. I svom silom inovativne opreme. U duhu Brodospasove tradicije nazvani su po proslavljenim parnim tegljačima, pa je prvi brod, Trudbenik, isporučen 16. studenoga 1982., a 15. travnja 1983. slijedio ga je Proleter.
Kad su 1992. nestale crvene petokrake i stara imena, opet po tradiciji, Brodospas ih je nazvao po svojim zvjezdanim tegljačima Altairu i Denebu. Deneb je ponajviše bio stacioniran u Pločama gdje ga je snimio poznati neretvanski fotograf Helen Krmić.
Prije četiri godine Deneb je otplovio put Ukrajine i s malo boje postao Deneb 1. Iako plovi u ukrajinskim vodama, najčešće oko luka Južnij i Černomorsk, vije liberijsku zastavu. Neobično svakako jest, no to su ipak ukrajinska posla. Mnogo nam je teže dokučiti tko je zapravo bio vlasnik broda?
Na papiru sve je jasno, ali... Brodom je upravljala tvrtka Intresco sa sjedištem u Beču, no operativno je to radila njezina ukrajinska podružnica Ukrstrojservis. Ona je u slobodnoj zoni u Dubaiju (!?) osnovala tvrtku United Marine Dredging Co., koja je u brodskim ispravama i svjetskim registrima bila upisana kao vlasnik...
Pomorske crne kronike bilježe da je tegljač 5. srpnja 2020. godine pretrpio tešku havariju stroja u luci Južnij. Nakon tri tjedna promišljanja vlasnici su zaključili da bi troškovi popravka bili previsoki, te je 37 godina stari tegljač prodan rezalištu u Aliagi. Tamo ga je doteglio brod Westgarth istih gospodara...
Leteći blizanci
Tako su s popisa našijenaca, nekadašnjih hrvatskih brodova na svjetskim morima, izbrisana dva imena. Ali se odmah pojavilo jedno novo: brzi dvotrupac Adriatic Jet otplovio je put Grčke. Kupila ga je tvrtka Alpha Lines iz Pireja i sada se zove Speed Cat I.
Nije to osobito iznenađenje, jer je Atlas Plus, nasljednik nekoć slavnoga dubrovačkoga Atlasa, još u lipnju objavio njegovu prodaju. Adriatic Jet je uvijek plovio u sjeni svoga blizanca Krilo Jeta kriljanske obitelji Tomić, tako da za njega mnogi i ne znaju.
To su brodovi koji nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, i nakon toliko godina doimaju se kao da su upravo stigli iz budućnosti. Tomići su brod Krilo Jet kupili u ljeto 2007. i toliko su njime očarali Dubrovčane da su ovi već za sezonu 2008. nabavili Adriatic Jet. Oba su dio priče o šest dvotrupaca tipa Iris 6.2 čija je pojava 2001. godine bila svjetski događaj. Brodove duge 42,8 i široke 10,6 metara, kojima se po sustavu modula mogu mijenjati oblik i namjena, smislili su u francuskoj grupaciji Fountaine-Pajot.
Izgrađeni su u brodogradilištu Iris Catamarans u mjestu Aigrefeuille d'Aunis, nedaleko od La Rochellea, a namijenjeni za sudjelovanje na švicarskoj izložbi EXPO 2002. U dijelovima su prebačeni na jezera Neuchatel, Morat i Bienne, gdje su privukli veliku pozornost i stotine tisuća putnika.
Ali, nakon uspjeha na smotri u Švicarskoj, nisu plovili! Vraćeni su u La Rochelle i raspremljeni. Dvotrupac imena New York našao je kupca u Krilu, a blizanac mu Lyon otplovio je put Dubrovnika. I eto ga sad u Grčkoj.
Dubrovački pastir
A što je s drugim našijencima? Naš čitatelj Dalibor Matetić volio bi znati čiji su brodovi najbrojniji među njima. Nije to bilo teško izračunati, a rezultati su svakako zanimljivi. Uvjerljivo najviše, čak 14 našijenaca, su nekadašnji brodovi dubrovačke Atlantske plovidbe. Šarolika je to flota velikih i malih, starih i novih, brodova za sipke terete, klasičnih teretnjaka, heavy liftera.
Iz te se družine svakako izdvaja brod za prijevoz žive stoke LSS Success. Nekadašnji je to Molunat, najmanji dubrovački brod za teške terete, dug jedva 69 metara, a pravi starac koji je upravo proslavio 50. rođendan. Izgrađen je još 1970. u danskome Sodenborgu, nosio je razna imena i vijao razne zastave, a ovce i koze prevozi već 19 godina! I kako se čini ne posustaje!
Na popisu našijenaca slijedi devet brodova Tankerske plovidbe i osam pulske Uljanik Plovidbe, sada Alpha Adriatica. Sedam je brodova nosilo oznake pokojne Lošinjske plovidbe. Među njima i Maja, njezin najveći i najnoviji brod. Bulk carrier tipa Dolphin S57, isporučen je koncem rujna 2011. u kineskome brodogradilištu u Zhousanu. Za Lošinjane navikle na brodove iz druge ruke bio je to korak od sedam milja.
No sreća je kratko trajala! Već 2013. godine nova je Maja nestala iz Jadrana zajedno sa starim brodarom s Lošinja. Kupili su je Grci za koje, pod imenom LMZ Phoebe, sedam ljeta uspješno brodi.
