StoryEditorOCM

Muče vas nadutost, vjetrovi, zatvor... Provjerite da nemate novu bolest, otkrije se kod svake treće testirane osobe

Piše MOZAIK SD
26. travnja 2024. - 11:13

Sve se češće može čuti za SIBO, gotovo svakodnevno iskoči neka vijest da je netko dobio dijagnozu ili "obavijest" o najboljim savjetima o liječenju i prehrani, a gotovo da i nema nekog koga ne zanima zašto mu je trbuh napuhan i težak. Novo stanje sada prepoznaju i liječnici pa pacijente sa simptomima nadutosti, plinova, zatvora i proljeva upućuju na pretragu mjerenja izdahnutih plinova, zasad samo kod privatnika. SIBO je prošle godine dobio svoj broj u međunarodnoj klasifikaciji bolesti, što je značajan stručni napredak i pokazuje da se sve češće prepoznaje i sve više ulaže u istraživanje ovog problema, a gastroenterolog dr. Božo Radić objasnio je što sve o SIBO-u trebamo znati,

- SIBO je sindrom bakterijskog prerastanja u tankom crijevu i nastaje kad se određene bakterije u tankom crijevu počnu nekontrolirano množiti uslijed povoljnih uvjeta. Ovo nije novi medicinski pojam, već se u literaturi sredinom prošlog stoljeća spominjao tijekom istraživanja smanjene apsorpcije nutrijenata kod ljudi koji su prošli kirurške zahvate na tankom crijevu. Ono što danas razumijemo kao novost jest da su neugodna stanja kao što su nadutost, učestali vjetrovi, grčevi, kruljenje, proljev i zatvor često povezani sa SIBO-om. Spomenute tegobe nekad su se smatrale dijelom života koji treba prihvatiti, a najčešće su se pokušavale ublažiti raznim promjenama prehrane. Danas se zahvaljujući napretku znanja, dijagnostike i liječenja može prilično precizno detektirati SIBO koristeći neinvazivna mjerenja te početi ciljano liječenje - kaže Radić.

Simptomi se vrlo često poklapaju sa sindromom iritabilnog crijeva, no kada se taj sindrom isključi, oboljeli ostaju frustrirani jer ne znaju uzrok svojih tegoba, piše Živim.

image

Gastroenterolog dr. Božo Radić

NEJA MARKICEVIC HANZA MEDIA

- Niti jedan simptom ne može se specifično pripisati SIBO-u. Međutim, kada bih želio neki izdvojiti, prvenstveno bih naveo nadutost - bilo da se radi o osjećaju nadutosti, bilo da se trbuh zbilja napuše kao lopta. Pacijenti često opisuju da im se trbuh tijekom dana napuše tako da navečer ne mogu zakopčati hlače, a ujutro su se probudili s ravnim trbuhom. Žene često navode osjećaj kao da su u visokom stupnju trudnoće.

Ostali česti simptomi su plinovi, vjetrovi i proljev koji se javljaju u više od dvije trećine pacijenata. Ponekad je prisutna i bol u trbuhu, premda ne intenzivna. Simptomi često maskiraju druge dijagnoze kao što su sindrom iritabilnog crijeva, funkcionalni proljev ili funkcionalni zatvor - pojašnjava dr. Radić. Ističe i da je sindrom iritabilnog crijeva poremećaj interakcije između mozga i probave, a karakterizira ga bol u trbuhu s promjenama stolice.

- SIBO se preklapa sa sindromom iritabilnog crijeva, i to dominantno kod sindroma iritabilnog crijeva kod kojeg je prisutan proljev. Smatra se da su povezani direktno u oko 60 posto slučajeva. Često je i preklapanje stanja. To znači da netko ima sindrom iritabilnog crijeva, s proljevom ili zatvorom, te istovremeno ima i SIBO. Sve više prevladava stručni stav da osobe sa sindromom iritabilnog crijeva treba testirati na SIBO te ga liječiti ako se potvrdi - naglašava gastroenterolog.

Brzi i neinvazivni test

Postoji brzi i neinvazivni test kojim se SIBO dijagnosticira. Prekomjerni rast ili višak bakterija u tankom crijevu dovodi do oslobađanja plinova poput vodika i metana, što se može detektirati izdisajnim testom. Plinovi se mjere tako da se u pravilnim vremenskim razmacima izdahne u spremnik iz kojeg se mjere koncentracije plinova. Tijekom provođenja dvosatnog testa popije se tekućina koja sadrži glukozu ili laktulozu kako bi se mogle izmjeriti razlike koje ukazuju postoji li SIBO.

- Podaci o učestalosti SIBO-a zasad su raznoliki, ali sve se više istražuje i sve su precizniji - kaže dr. Radić.

- Može se reći da prevalencija varira ovisno o populaciji i dijagnostičkim metodama. Povećava se s dobi, a nije značajno povezana sa spolom i rasom. No, u globalu je SIBO detektiran u svake treće osobe (33,8 posto) koja je podvrgnuta dijagnostičkom izdisajnom testu. Očekivano, češći je u osoba s bolestima probavnog sustava kao što su celijakija, metaboličke bolesti jetre, ciroza, ali i onih s dijabetesom, hipotireozom te drugim neurološkim i reumatološkim bolestima - ističe dr. Radić.

Smjernice za liječenje

Američki koledž za gastroenterologiju izdao je kliničke smjernice, odnosno definirane preporuke za liječenje SIBO-a još 2020. godine. Njih se drže i naši gastroenterolozi.

- Prvo treba naglasiti da se liječe osobe sa simptomima. Prvenstveno se to odnosi na liječenje antibioticima radi eradikacije prerastanja i smanjenja ili eliminacije simptoma. Antibiotici su temelj terapije za liječenje SIBO-a. Iako je terapija uglavnom empirijska i nije prošla strogu evaluaciju kliničkih ispitivanja, rifaksimin je jedan od najčešće preporučenih antibiotika za ovu svrhu. Uspjeh terapije je oko 70 posto. Mogu se koristiti i drugi antibiotici poput ciprofloksacina, metronidazola, tetraciklina, norfloksacina, amoksicilina s klavulanskom kiselinom, trimetoprima-sulfametoksazola s varirajućim stopama uspjeha. Postoji posebna situacija s tzv. IMO-om, tj. intestinalnim metanogenim prerastanjem. To je stanje kada postoji visoka koncentracija metana (najčešće kod osoba sa zatvorom) i tada se najčešće koristi kombinacija rifaksimina i neomicina. Treba naglasiti da se radi o uvjetnim preporukama s niskom razinom dokaza. No, to je najbolje što imamo i svakako treba koristiti kada su ispunjeni kriteriji - objasnio je dr. Radić.

HZZO još ne prepoznaje SIBO i ne financira antibiotičku terapiju rifaksiminom i neomicinom pa terapiju pacijenti plaćaju sami. - Ako se simptomi povuku i nema daljnjih tegoba, ništa dodatno nije potrebno. Ipak, SIBO ima tendenciju ponovnog pojavljivanja, jer različiti faktori dovode do njega pa je ponekad potrebno ponavljanje terapije. Odluka o strategiji i načinu ponavljanja tretmana antibioticima temelji se još uvijek prvenstveno na anegdotalnim dokazima i mišljenjima stručnjaka - kaže dr. Radić.

Što ako se ne liječi

Načelno, postoje dva pristupa kontroli uspješnosti terapije: odmah nakon terapije ili čekanje dok se simptomi ne vrate, najčešće nakon osam tjedana.

- Osobno sam skloniji drugoj opciji jer omogućuje da se procijeni dugotrajni učinak terapije. Kod intestinalnog metanogenog prerastanja situacija je malo drugačija i tu se češće pokušava spustiti koncentracija metana, što znači i duža ili ponavljajuća terapija, a time i češće testiranje. Naravno, specifični slučajevi kod recimo sistemskih bolesti poput sklerodermije, sindroma kratkog crijeva ili operacije spoja debelog i tankog crijeva su kompleksniji te je ponekad potreban individualizirani pristup i plan praćenja - objasnio je gastroenterolog. Neliječeni SIBO može imati posljedice, prvenstveno na kvalitetu života zbog simptoma koji mogu biti konstantno prisutni i izrazito neugodni.

Pored toga, može dovesti do komplikacija poput malapsorpcije hranjivih tvari, vitamina i minerala, što će uzrokovati daljnje zdravstvene probleme, ali to je, kaže dr. Radić, objektivno rjeđa posljedica. Istaknuo je i da vodeći centar za SIBO u SAD-u pronalazi nove terapije koje se kolokvijalno nazivaju "drugs for bugs". Ideja je razviti ciljane molekule koje zaustavljaju određene procese u bakterijama, poput stvaranja metana, i koje se mogu uzimati sigurno i dugotrajno izbjegavajući tako potrebu za ponavljajućom antibiotičkom terapijom

 

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
18. studeni 2024 00:53