Uz maslinu i vinovu lozu, smokva je najstarija hraniteljica Mediterana i jedan od njegovih simbola.
Kroz povijest se nudila na trpezama bogatih, a ujedno je bila lako dohvatljiv i ukusan obrok siromašnijih - nekoliko na konop nanizanih smokava osušenih na suncu, uz nešto kruha, nosilo se na more za skromnu marendu ribarima ili u školu kao slatki zalogaj djeci.
Lako se čuvala u zimskim mjesecima kada nema svježeg voća, a gladnoga je lako činila sitim, čime je stekla status omiljenog voća koje se poistovjećuje s kamenitim i škrtim pejzažem dalmatinskog područja.
Divlja smokva udomaćena je, kažu, prije pet tisuća godina na prostoru današnje Palestine. Otamo se proširila osvajanjima, migracijama i trgovanjem cijelim Sredozemljem. No, uzgaja se i u drugim područjima sa sličnom...