Tri velika čovika. Tri velika imena. Tri legende.
Pronašli smo ih među uzvanicima na proslavi 80og rođendana "Slobodne" kako u miru ćakulaju i razmjenjuju sjećanja.
Prvi među njima je Marin Mrduljaš, jedriličar of formata, voditelj hrvatske jedriličarske reprezentacije na prvim Olimpijskim igrama gdje je Hrvatska nastupala pod našom zastavom. Danas je predsjednik Splitskog muzeja sporta i Kuće slavnih.
- Bez Slobodne se nije dalo - odma će u glavu naš proslavljeni sportaš.
- Cili mi je život obilježila, cilu karijeru. Čak sam bio izabran za sportaša godine po odabiru čitatelja Slobodne - pohvalio nam se, ponosan, baš kao što smo ponosni i mi na njega. Ime nam je svijetom pronio.
Šjor Rejo, Zdravko Reić legenda je sportskog novinarstva, prvim je perom Slobodne bio, pa nam veli kako je baš naša Novina u bivšoj državi bila avangarda.
- Čitala se i do nje se držalo. Imali smo čudesnu školu novinarstva, vodila se neviđena borba za tiraž, pogotovo uz pokojnog Joška Kulušića, duša mu se raja nauživala, on je stvarno bija isprid svoga vrimena - veli nam Reić.
Do njega Edo Pezzi, nema onoga u gradu ko njegov glas ne poznaje, radio zvijezda.
- Bila je 1961. kad san prvi put uša u redakciju, u Gradsku rubriku, tamo doli kod Biskupove palače, još je zovu "Stara Slobodna". Jel znaš da bi ujutro u dvi, tri ure čeka da Novina izađe iz tiska, samo da vidin svoja dva retka na papiru - sjaje mu se oči dok se sjeća.
- Onda ste se novinarstvom infetali - pitamo.
Kima glavom.
- Sibe Kvesić, veliki urednik, napiši da je Novinu od 6 diga na 30 iljada prodanih komada - ne brinite, šjor Edo, pišemo...
