Tko li je prije dvadeset ili više godina mogao i zamisliti kako će se o Šibeniku danas govoriti kao o gradu s možda i najvećim turističkim potencijalom na ovoj strani Jadrana. Desetljećima se razvoj Šibenika temeljio na teškoj industriji, koja je duboko utkana u pore grada, a time i njegovih stanovnika. Pogotovo onih starijih, koji se i danas sjećaju TEF-ovih dimnjaka i crnih oblaka koji su se nadvijali nad šibenskim kanalom.
U vrijeme kada je industrija cvala u Krešimirovu gradu, malo tko je razmišljao o ekologiji, očuvanju prirodnih i kulturnih bogatstava, pa i promociji povijesne i kulturne baštine. Fokus je bio na tvornicama. Danas su došla druga vremena, industrija gubi korak, a gospodarska grana koja će grad uvesti u bolje sutra postao je turizam.
Šibenska renesansa, kako često znaju isticati vladajući, počela je obnovom triju šibenskih tvrđava. Redom, kako ih lokalci zovu: Mihovil, Barone i Ivan. Obnovom tih kopnenih srednjovjekovnih utvrda doista je počela nova era u gradu Šibeniku, koji se sve češće počeo nalaziti na listama destinacija koje u Hrvatskoj morate posjetiti.
Svaki kantun svoja priča
Međutim, ključan korak u priči o Šibeniku kao o novom turističkom biseru bila je strategija u kojoj je Grad odlučio u prvi plan staviti kulturu i povijesnu baštinu i s tim, jakim adutom prezentirati se prema javnosti. Vrijeme će pokazati da je to bio pun pogodak.
Složit će se s tom mišlju i ravnatelj Muzeja grada Šibenika Željko Krnčević, čovjek koji je itekako dobro upoznat s kulturnom baštinom grada i Šibensko-kninske županije.
– Što se tiče prezentacije grada prema javnosti, mogu reći da sam zadovoljan i mislim da to ide u dobrom smjeru. Ima tu, kao i u svemu, uvijek prostora za napredak, ali općenito gledajući moramo biti optimistični. Sve institucije, gradske, kulturne, doista brinu o promociji i zaštiti naše kulturne baštine. Obavlja se sjajan posao – kazuje nam Krnčević, dodajući kako je prava sreća da su se Šibeniku, u pravo vrijeme i na pravom mjestu, poklopili i pravi – ljudi.
– Puno mladih ljudi uključeno je u promociju i zaštitu kulturne baštine. Prava je sreća da se Šibeniku tako poklopilo. Ljudi na vlasti također imaju sluha. O kulturi grada Šibenika danas se brine na poseban način, puno je tu aktera. Mogu izdvojiti Javnu ustanovu “Tvrđava kulture”, koja upravlja trima šibenskim kopnenim utvrdama, jer obavljaju dobar posao na valorizaciji najvećih šibenskih simbola – ističe Krnčević.
No ne samo oni. Tu su i Gradska knjižnica, Muzej grada Šibenika, Društvo “Juraj Dalmatinac”, koje konstantno radi na obnovi povijesnih portala u staroj gradskoj jezgri, pa Udruga turističkih vodiča “Mihovil”, koja obavlja izvrstan posao na promociji grada Šibenika.
– U suradnji s Muzejom oni stalno dolaze do nekih novih saznanja koje doista zanimaju turiste. Tako se prezentiraju naš Vrančić, Visiani i brojni drugi Šibenčani. U Šibeniku vam svaka ulica krije neku tajnu. Svaka ulica je pozornica i krije svoju povijest. To su ulice kojima su se šetale velike ličnosti. Juraj Dalmatinac je gledao iste zgrade koje mi danas gledamo. To je grad u kojemu svaki kantun ima svoju priču, ne od 10 godina, već od deset stoljeća, i to turisti koji posjete Šibenik znaju cijeniti – dodaje Krnčević.
Svijest o važnosti očuvanja kulturne baštine i benefitima koji njezina valorizacija donosi, osim u Šibeniku, prenijela se i na cijelu županiju. Od Rogoznice na jugu, Pirovca na sjeveru pa do Knina u unutrašnjosti. Primjera je mnogo.
Grad ne smije izgubiti dušu
– Što se tiče očuvanja kulturne baštine i načina na koji smo tu povijesnu ostavštinu iskoristili u turističke svrhe, možemo reći da je Šibenik u usponu, a to se može prenijeti i na cijelu županiju. Imamo što pokazati, pa je lijepo da se obnavlja srednjovjekovna utvrda Turina u Skradinu, radi se i na obnovi drniške Gradine, obnovila se tvrđava u Kninu – druga po veličini u cijeloj Europi... Bilo bi dobro da u svakom gradu imamo interpretacijske centre, tako bismo i priču o tim znamenitostima mogli ljepše prenijeti turistima. Na tome se svakako radi – kazao nam je Krnčević.
Gdje onda vidite prostora za napredak? Na razini županije, očigledno je, posjetiteljima imamo što ponuditi.
– Osim spomenutih utvrda, u županiji imamo i mnogo arheoloških lokaliteta: od Prižbe na Srimi, Velike Mrdakovice, Danila, Bribira i sličnih. Moja davna želja je da ti lokaliteti budu samoodrživi. Treba samo malo poleta i dobre volje. Kada bi postojao projekt gdje bi se te lokalitete organizirano posjećivalo, kao što se turiste vodi na slapove Krke, to bi bilo sjajno. Tu vidim veliki potencijal. Jedan primjer, koji rado spomenem, sljedeći je: radili smo analize posvuda, i u jednoj od njih, na Pokrovniku i u Danilu, pronašli smo ostatke – sira. To je sir star sedam tisuća godina. Najstariji sir na svijetu. To je nešto nematerijalno, ali možemo ispričati priču o siru starijem od egipatskoga tri tisuće godina. Ovakve priče, detalje iz naše povijesti, mislim da još uvijek nismo dobro iskoristili, a trebali bismo – dodaje Krnčević, koji, otvoreno će, nije mogao zamisliti da će se turizam u Šibeniku, pa i cijeloj županiji, razviti do ove mjere.
– Nisam ljubitelj velike apartmanizacije, ne sviđa mi se to. Stari grad, ovaj predio oko bedema, fantastičan je, i sada treba pronaći način da ne izgubimo dušu. Mi imamo jedan štih mediteranskog teatra koji se i danas odigrava na ulici i u kojem se nitko neće naljutiti. Zato u Šibeniku čovjeka koji nema nogu zovu stonoga, ćelavog zovu rico; to je način zafrkancije koji se nekako gubi u svim tim apartmanima. Taj mediteranski štih moramo čuvati – zaključuje Krnčević.
