Zadar je, baš kao i Zadarska županija, od rata naovamo, bio jedno veliko "gradilište" kad je u pitanje očuvanje kulturne baštine.
Na desetine sakralnih i nesakralnih spomenika uređeno je, rekonstruirano i obnovljeno, vraćajući im sjaj i važnost koju su nekada imali. Njihova obnova je ključna za kulturni identitet prostora jer se tako ne obnavljaju samo fizički objekti, već oživljava i kulturna povijest koja je duboko utkana u svakodnevni život ovog kraja.
Kultura, bilo ona "visoka" ili "niska", usmena ili zabilježena, često je glavni razlog zbog kojeg posjetitelji dolaze u određeno područje, prije svega kako bi doživjeli iskutvo drugačije od onog u kojem su stasali. Međutim, da bi ta povijes i baština u potpunosti zasjali, potrebno je ulaganje u njezinu valorizaciju koja nije samo obnova starih građevina, već i njihova prilagodba za suvremenu upotrebu, stvarajući novi prostor za kulturni turizam i gospodarski razvoj.
Revitalizirani objekti poput Providurove i Kneževe palače, Trga Pet bunara, zadarskih bedema (Muraja), Veliki i Mali Arsenal, kompleksa Samostana i crkve Sv. Nikole, Nadbiskupskog kompleksa i antičkog Foruma u Zadru, pa sve do obnove Zavičajnog muzeja u Benkovcu, Maškovića hana u Vrani, magazina soli na Pagu, kao i brojne crkve i crkvice te povijesni lokaliteti diljem županije, ne samo da doprinose očuvanju lokalnog identiteta, već privlače goste iz cijelog svijeta.
Ulaganje u kulturnu baštinu direktno se odražava na kvalitetu turističke ponude, pružajući posjetiteljima autentično iskustvo koje spaja povijest s modernim načinom života.
S time se slaže i profesorica dr. Božena Krce Miočić s Odjela za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru koja ističe kako, iako su ostvareni značajni koraci u revitalizaciji kulturne baštine, Zadar i regija još uvijek nisu u potpunosti iskoristili svoj puni potencijal.
– Voljela bih vidjeti destinaciju i turističkog djelatnika koji bi na pitanje "je li spomenička baština Zadarske županije dovoljno valorizirana u turističke svrhe" odgovorio s DA. Svaka destinacija misli da može više i bolje. Naravno da imamo prekrasnih primjera vrednovanja naše baštine u koje spada Pozdrav Suncu, Morske Orgulje, Zavičajni muzej Benkovac, događanja koja se organiziraju u svim našim destinacijama npr. Festival prisnaca, Fešta od sira ili Saljske užance Kada bi sad pobrojali sve spomenike i događanja koji valoriziraju našu baštinu sigurno bi imali spisak od nekoliko tisuća stavki. Ali naravno da još toliko imamo toga što bi se moglo valorizirati npr. Rimski akvadukt na Bulevaru, Aseria, Sv. Mihovil u Preku, Tvrđava u Novigradu, gradnja suhozida, vez četvrokuke, a da ne govorimo o bogatstvu sakralne baštine ikoje posjedujemo u Županiji - naglasila je Krce Miočić te dodala kako bi bilo dobro imati interpretacijski centar sakralne baštine Zadarske županije kojim bi se prezentiralo istu, a istovremeno spriječilo njenu devastaciju ili ugrozilo svetost sakralnih objekata.
- Istina je da smo puno toga valorizirali, ali svakako imamo još mnogo neiskorištene baštine koju je moguće turistički valorizirati. Nekada je dovoljno samo malo maštovitosti i entuzijazma kako bi se stvorila atrakcije posebno ona temeljena na nematerijalnoj baštini koju svi često zaboravljamo - jasna je profesorica.
Nabrojala je samo neke primjere dobre praske koji su po njenom mišljenju dosta turistički zanimljivi.
- Meni je osobno Palača Cedulin jako dobra priča: na ulazu je u grad te osim klasičnog prostora za turistički infocentar postaje mjesto za organizaciju kulturnih događanja. Također, Zavičajni muzej Benkovac digao destinaciju Ravnih kotara na novu razinu. Kada govorimo o nematerijalnoj baštini, tu je niz događanja koji valoriziraju neki element kulture življenja na ovim prostorima - istaknula je te dodala kako nažalost ima i loših primjera prake.
- Da, postoji i baština koju smo obnovili i koja je mogla biti puno bolja priča, a ostala je nedostatno iskorištena kao npr. Mali Arsenal. Nadalje, zna nam se dogoditi da komodificiramo baštinu pa tako i onu pod UNESCO zaštitom npr. klapsko pjevanje kako bi turistima bila prihvatljivija ili nam je tako zgodnije za organizirati. Imamo slučajeve kada pritisak turista degradira baštinu i utječe negativno na zadovoljstvo lokalnog stanovništva. Stoga je i ovaj oblik turizma potrebno održivo razvijati. Mi smo na Sveučilištu u Zadru pokrenuli studij Održivog razvoja turizma baš kako bi djelatnike koji će razvijati turističke destinacije obučili kako kvalitetno i održivo koristiti svoju baštinu - pojasnila je Krce Miočić.
Na naše pitanje koje bi dijelove županije trebali biti stavljeni na listu, odgovara:
- Mislim da naši otoci i podvelebitski dio zaslužuju svoj trenutak slave u našoj ponudi turizma! Njihovo vrijeme tek dolazi... Mirila predstavljaju iznimno vrijedan segment naše baštine oko koje bi bilo vrlo jednostavno ispričati dobru turističku priču, no nažalost samo mali broj turista otkrije ovu jedinstvenost. Nadalje tu je uvijek u turističkom smislu nekako po strani stavljen Lički dio županije. Najčešće se uz njega veže bogatstvo prirodnih ljepota, a zaboravlja baština i materijalna te posebice nematerijalna koji ovaj prostor ima. Neka od baština zbog manjka sredstava za arheološka ili druga istraživanja ne mogu se niti staviti u turističku ponudu kao što je to slučaj s Aseriom - istaknula je te dodala kako Zadar može biti dobar primjer grada koji je izvlačenjem europskog novca obnovio kulturno-spomeničke baštinu.
- U Gradu su prepoznati dobar trenutak za to. Znam koliko je teško na početku bilo provoditi tako opsežne projekte koji su se morali završiti u kratkom roku, kao što je to bio slučaj Kneževe palače recimo. Izvana to izgleda lako, ali kada ste u projektu vama je svaki dan izazov. Pravila EU projekata su vrlo striktna, rokovi su itekako postavljeni, a vi se trebate nositi s jedne strane administracijom koju vam nameće projekt, a s druge strane izazovima na gradilištima i brojnim zakonskim okvirima koji su vam zadani. Nažalost, nisu sve naše lokalne uprave ili samouprave kapacitirane za takve projekte. Super je u ovom financijskom razdoblju da je Urbano područje Zadar osmislilo projekte kojima će se valorizirati dio baštine koji trenutno nije u funkciji - pojašnjava Krce Miočić.
Zanimalo nas je što pokazuju iskustva: kakvu publiku odnosno turiste privlači takva vrsta turizma i koliko po tom pitanju može Hrvatska napraviti i u konačnici profitirati?
- Kulturni turizam je prema UNWTO izvještajima onaj koji potiče skoro 40 posto turističkih kretanja u svijetu. Kakav je kulturni turist? Istraživanja su pokazala na niz destinacija i kroz duže vremensko razdoblje, a i naša istraživanja to potvrđuju za Zadarsku županiju, kako su kulturni turisti više platežne moći, više obrazovani, iznad prosječeno stari. Ovi turisti češće dolaze organizirano u pred i postsezoni - pojašnjava te dodaje kako su pak druga istraživanja pokazala da među turistima postoje različiti profili: neki putuju isključivo zbog kulturnih doživljaja, drugima kultura predstavlja samo jedan od razloga za dolazak, dok postoji i skupina turista koja će tek usputno posjetiti neku kulturnu manifestaciju ili ustanovu, bez dubljeg interesa ili emocionalne povezanosti.
Za kraj je naglasila kako se i Hrvatska i Zadarska županija u svojoj turističkoj ponudi snažno se oslanjaju na kulturnu baštinu koju imaju.
- Često se mi želimo maknuti od sunca i mora kao našeg glavnog "proizvoda", vjerujući da ćemo na taj način izbjeći ovu snažnu sezonalnost koju imamo. No, zaboravljamo kako je ova sezonalnost uvjetovana ne samo motivom dolazaka turista nego djelom i strukturom smještajnih kapaciteta koje imamo - ističe te dodaje:
- Stoga potrebno je razvijati cijelu destinaciju sa širokom ponudom jer današnji turist je motiviran ne jednim, nego spletom motiva, a kvalitetu destinacije procjenjuje kroz dva elementa vrijednost za novac i vrijednost za vrijeme. Znači on želi što je moguće više destinacije osjetiti u relativno kratkom vremenu koliko boravi u njoj, a istovremeno je spreman platiti za kvalitetan proizvod. Stoga u budućnosti smatram kao je smjer naše destinacije u užem i širem smislu razvijati autohtone održive kvalitetne proizvode, te istovremeno dizati razinu cjelokupne destinacije razvojem cjelogodišnjih smještajnih kapaciteta - zaključuje Krce Miočić.
