Predivna arhitektura Donjeg i Gornjeg grada, savršeni urbani sklopovi, povijest satkana u parkovima, fontanama, skrivenim dvorištima ovjekovječenim i u filmskoj antologiji... Zagreb je metropola koja je baštinu odlično uklopila u turističku ponudu. Apostrofirajmo to samo projektom Adventa, nagrađenog brojnim priznanjima s europske razine, koji u glavni grad dovode na desetke tisuće ljubitelja božićnog ugođaja.
Zagrebačka povijest nudi brojne priče, neke i mističnog sadržaja, a one su mamac za ljubitelje baštine uokvirene u atraktivno ruho.
Rado se slušaju priče o tajnama Krvavog mosta ili gornjogradskim coprnicama, posjećuju mjesto snimanja kultnog filma "Tko pjeva, zlo ne misli", svraća do Tkalčićeve ulice, upoznaje kumice na tržnici, uživa u pogledu na predivnu katedralu; prekrasnu čak i dok se obnavlja nakon potresa koji joj je nanio veliku štetu.
Posjetiti nedjeljom legendarni sajam antikviteta na Britanskom trgu, na kojem se, potvrđujemo, može naći predivnih stvarčica; je li i to atrakcija? O, da – svakako.
– Donji i Gornji grad, Medvedgrad, Sljeme, Zrinjevac, Tomislavac, Maksimir s atrakcijama, hotel "Esplanada" koji nudi niz zanimljivih priča, počevši od one kako je nastao, sve su to djelići zagrebačke baštine u koju turisti obožavaju uroniti. Zagreb nudi toliko toga: Botanički vrt, ZOO vrt, znamenite građevine, uspinjaču, Ilicu i njene sajmove, muzeje kojih nema nigdje drugdje u Hrvatskoj ali i preko naših granica, poput onog prekinutih veza, čiju bi slavu, priča se, mogao dobiti i Prirodoslovni muzej koji će uskoro otvoriti. Zagreb su i parkovi puni turista koji ljeti odmaraju na travi, fontane i kina, kazališta. I top s Griča smješten u kuli Lotrščak koji svakim dan gromoglasno odzvoni podne – veli Marina Šokčević iz Udruge turističkih vodiča grada Zagreba.
Tu su i crkva sv. Marka, Kamenita vrata, ali i epohalne građevine kao zgrada HNK-a ili kompleksi groblja Mirogoj, počivališta brojnih hrvatskih velikana.
Kad ste u Zagrebu, kaže nam Marina, trebate posjetiti i njegovu okolinu. Samobor, gdje se preporučuje degustirati kotlete i definitivno glasovite samoborske kremšnite koje se pripravljaju po starim receptima, kao i gorje poznato po probranim vinima.
Od Požege do Vukovara
A mi idemo dalje. Put nas vodi u Slavoniju: ravnu, dugu, zelenu, prelijepu u jesen, bajkovitu zimi. Uz autocestu nižu se njeni biseri: Park prirode Papuk, Požega u Zlatnoj dolini, brodska tvrđa i kuća Ivane Brlić Mažuranić, Vukovar – grad heroj i njegova baština, spomen na žrtve Domovinskog rata, Ilok sa svojim legendarnim vinogradima, virovitički dvorci, đakovačka katedrala i znamenita ergela. Tu su i Lipik i njegove toplice, izvor mineralne vodi, lipicaneri, perivoji, parkovi....
– Slavonija ima svoje skrivene adute, primjerice, imanja nekadašnjih vlastelina koja također mogu biti turistički atraktivna. Pa onda sve te prirodne ljepote ili različite urbane sklopove iz starijih vremena koji se tako lako s dobrom pričom mogu uvrstiti u turističku ponudu. Slavoniju tek čeka prava ekspanzija. Otkrivaju je i domaći turisti, dolaze joj sve više i stranci – vele nam turistički vodiči.
Što smo propustili? Kopački rit, jednu od najvećih europskih močvara, koju definitivno morate posjetiti. Tu je i grad Osijek koji je, pričaju nam domaći, od rijeke "napravio" svoj dnevni boravak. Spominju nam promenadu, kilometarsku šetnicu koja domaćima i turistima daje osjećaj života na moru. Govore nam i o bogatom osječkom zabavnom životu, kupalištima, njihovoj Copacabani, ZOO vrtu, ali i fenomenalnoj tvrđi koju svakako vrijedi obići. Dvorci su posebna priča, među brojnima spomenut ćemo Tikveš, baštinsku atrakciju vrlo popularnu među gostima. Uz bok mu je i dvorac Odescalchi u Iloku.
A kad smo u Osijeku, na korak do Baranje i njenih znamenitih gatora, odnosno vinskih podruma, kažimo da je riječ o prostorijama ukopanim u brda koja se mahom nalaze oko Suze i Zmajevca. Posjetite ih, vrijeme je u njima stalo, ali u nekom dobrom trenutku. Ovako smo ih mi doživjeli: cestice, takozvani surduci koji se kao riblja kost pružaju od glavne prometnice, polako se počinju blago uzdizati u brdske šumovite terene. Ulice potom počnu dobivati s jedne i druge strane nizove kućica nalik onima iz bajke Ivica i Marica.
Na njima dominiraju velika drvena ovalna vrata, pročelja s prozorima iza kojih trepere rustikalne zavjesice ukrašene čipkom. U Zmajevcu, jednom od najljepših hrvatskih sela, uživa se u baštini koju su žitelji stvarali generacijama. Šarmantne kućice izgrađene su prije sto godina a šire se u liticama brda u kojima su iskopani duboki tuneli. U njima su na stalnoj temperaturi od 12 do 14 stupnjeva čuva vino i hrana.
Bajkovita Baranja
– Baranja je najveći vinorodni kraj, tu radi i živi puno vinara itekako poznatih na domaćem i stranom tržištu. Njihovi preci su vino pravili i držali u gatorima, duboko u brdu. Bili su vrlo praktični. To je slično konobama na obali koje su se gradile u prizemlju kamenih kuća – pojasnio nam je Matej Perkušić iz Baranje.
Podrumi su samo niz cjelina baranjskog vinogorja, tradicionalnog i aktivnog, koji je baštinu digao na razinu velike turističke atrakcije.
Baranjska sela i gradići su u modi: podrumi se prodaju za nevjerojatno velike cifre, a u njima niču vrhunski restorani zbog kojih se tu dolazi na vikend. Gosti stižu s riječnih kruzera, posjećuju ih susjedi iz okolnih zemalja koji dolaze na ručak ili feštu.
Posjetili smo Baranju u svim godišnjim dobima, a preporučujemo je i zbog ovoga: zime na pragu, peći na drva, kulena, kobasice, slanine, zasoljenih čvaraka za degustaciju dok se meso divljači i čobanac krčkaju u loncu. Pa onda šarana na rašljama koji se dimi i peče istovremeno, i sve to na sjeveroistoku naše lijepe zemlje, najbogatije kad je u pitanju vinska kapljica.
Baranjska imanja nalik su onima iz "Salaša u malom ritu". Ulicu zaokružuju fasade starih kuća s trjemovima i visokim uličnim ogradama iza kojih se kriju velika dvorišta. Putem se nastavljaju OPG-ovi i turistička eko sela, a između njih i ono u glasovitom Karancu, kod legendarnog Baje. Njegov sin Stanko Škrobo, mladi je gazda imanja i obiteljskog restorana Baranjske kuće. Pojasnio nam je zašto je Baranja postala turistički hit.
– Imamo vinske ceste, degustacije, predivnu prirodu, lovišta, rijeku i brda, tople ljude, savršenu gastronomsku ponudu, izletišta, blizu smo Osijeku, Mađarskoj, Srbiji. Tu su i pristaništa za kruzere. Zaokružili smo priču baziranu na baštini. Hoćemo li o gastronomiji? Glavna razlika između baranjske i slavonske kuhinje je u tome što u Baranji u jelima koristimo puno više crvene paprike, a i pod većim smo utjecajem mađarske kuhinje. Upravo je taj dio baranjske priče jedan od bitnih okidača koji nam brojne turiste iz Hrvatske, Mađarske, Njemačke, Austrije i Amerike dovodi u goste. Znate što nas raduje? To što nam se gosti vraćaju, a pričajući o nama u svom kraju šalju nam i nove posjetitelje – oduševljeno će gazda Stanko.
Gastro raj
Evo malo i baranjskih kulinarskih aduta: šaran na rašlje, rujno vino, smuđ i štuka iz Drave i Dunava, meso jelena i divljih svinja s domaćim knedlama, juha od fazana, švapski štrudel, najfiniji paradajz umak, čvarci, žuta mesna juha, svinja s ražnja... Makovnjače, orahnjače, kod njih takozvane gužvare s makom i orasima, taške s pekmezom, netko ih zove tačkrlama, knedle sa šljivama zavaljane u mak... Pa onda pekmezi, domaći ajvar, turšija, kisele zelene rajčice.
Napravili smo baštinski đir i kontinentom, dotakli smo se brojnih stvari, puno toga nismo stigli ni spomenuti. A tu je još toliko toga: zagrebački kišobrani, stare kavane i okupljališta naše metropole, šokački i đakovački vez, Vinkovačke jeseni...
Kontinentalna Hrvatska je predivna, a najveći kapital su njeni ljudi koji njeguju baštinu kroz generacije, ljubomorno je čuvajući za one koji dolaze.
