Bračani i maslina odavno su neraskidivo spleteni. Koncem 18. stoljeća na otoku se proizvodilo 800 vagona ulja, a to je bilo više nego čitava Dalmacija zajedno. Davne 1899. godine na Braču je, i to u Povljima, utemeljena prva uljarska zadruga u Dalmaciji. Brač ima i svoj Muzej maslinova ulja u Škripu.
O bračkim maslinama pisali su i znani i neznani, a među njima se posebno ističe Vladimir Nazor, koji je kao dječak osjetio važnost i ulogu masline za njegov rodni otok.
A pravi je kuriozitet da je za razvoj bračkog maslinarstva najzaslužnija – Venecija. Naime, Brač do polovice 16. stoljeća gotovo da nije imao pitomih, već samo divljih, samoniklih maslina.
A onda je Mletački senat 29. rujna 1565. godine izdao dekret da se moraju početi saditi pitome masline, a sve divljake "navrnuti". Svi oni koji bi se oglušili o taj dekret ili oštetili maslinu kažnjavani su strogom novčanom globom, a u ponovljenom slučaju slijedio je izgon s otoka u desetogodišnjem trajanju.
Od tada kreće uspon bračkog maslinarstva.
Brački povjesničar Dasen Vrsalović navodi kako je Venecija svojom Proklamacijom iz 1754. godine dopustila Bračanima izvoz ulja morskim putem i izvan grada Venecije, ako se time ne ugrožava opskrba samoga grada, koji je tada bio najveći uvoznik bračkog maslinova ulja.
Tadašnja je bračka Komuna radi naplate poreza vodila evidenciju prihoda od maslina, kako bi spriječila krijumčarenje bračkog ulja koje je bilo traženo na tržištu zbog svog ugleda.