‘Procesija‘, minimalistički i intimistički roman Nikole Pulića, dalmatinskog pisca iz Skradina, nepravedno je podcijenjeno i neprepoznato djelo

Teme Narodnooslobodilačke borbe s ovih naših prostora u vremenu od oko četvrt stoljeća po završetku Drugog svjetskog rata, u popriličnoj su mjeri premrežili literarni refleks što je u tom vremenu titrao. Ponajčešće, bile su to velike freske, epopeje, tabloi širokoga zamaha što će se najefektnije vidjeti u brojnim djelima filmske branše (Bulajićeve Kozara ili Bitka na Neretvi, Sutjeska Stipe Delića, odnosno tetralogija Hajrudina Krvavca Diverzanti – Most – Valter brani Sarajevo – Partizanska eskadrila, da se ne spominje serija Kapelski kresovi Ivana Hetricha prema romanu Veljka Kovačevića i more inih filmova), ali je bilo i intimističnijih romanesknih ostvaraja, gdje je s malo likova piscu važnije bilo pokazati osobniju vizuru proživljaja ratnih strahotâ iz rakur...