Prostor dalmatinskog uzmorja u gornjoj svojoj polovici imao je kudikamo siromašniji broj prozaika od onoga s kojim je mogao raspolagati kad su u očištu pomnje bili pjesnici. Poštujemo li nekakvu fiktivnu ili stvarnu liniju razgraničenja, svakako nećemo prekoračiti ter prokročiti do u teritorij puno dalje od Masleničkog ždrila, pa pod kišobran dalmatinstva pokušati natisnuti Silvija Strahimira Kranjčevića i Vjenceslava Novaka – koje podvelebitska bura drži na sigurnoj distanci – ali ćemo svakako u njedra zavičaja svojatati pisce iz Zadra Vladana Desnicu i Augustina Stipčevića koji su, svaki sa svoje strane i iz osobnih razloga, baš Zadar našli kao jezgru vlastite ontološke stanice do koje će doplivati citoplazmom možda i nametnutog im usuda.
Centimetar ili dva...