Tematske vožnje u zabavnom parku Disneyland počele su se prebacivati na veliki ekran 2003. godine u visokobudžetnoj produkciji studija Walt Disney Pictures. Najprije avanturistički “Pirates Of The Caribbean”, a zatim i kuća strave “The Haunted Mansion”, popularna atrakcija koja datira iz davne 1969. godine.
“Pirati s Kariba” su postali megahit ljeta 2003. (305 milijuna dolara u američkim kinima; ukupno 654 u svijetu), ilustracije radi veći od drugog “Matrixa” i trećeg “Terminatora”. Bio je to start popkulturnog fenomena i uspješne franšize od zasad pet filmova s Johnnyjem Deppom u glavnoj ulozi. Nekoliko mjeseci kasnije, u jesen 2003., “Začarana kuća” s Eddiejem Murphyjem ostvarila je korektan kinoprihod (180 milijuna dolara u svijetu), ali nije uspjela postati popkulturni fenomen, niti iznjedriti franšizu.
Godinama poslije, studio Disney je, paralelno s nastavcima serijala “Pirates Of The Caribbean”, nastavio filmovati atrakcije s promjenjivim uspjehom (“Tomorrowland”, “Jungle Cruise”), a u očekivanju novih “Pirata” posegnuo je još jednom za “The Haunted Mansion” ne bi li “piratizirao” kuću strave i postigao ono što prvi put nije uspio.
Razlog za posezanjem može se shvatiti, premda je dvojbeno koliko će se nova verzija moći nametnuti publici u razdoblju sveopće pomame za “Barbie” i “Oppenheimerom”, tj. možda je bolje da se ostavila za jesen pred Halloween, posebice što koketira s “halloweenskim” filmom.
Prije 20 godina, za razliku od danas, kina nisu bila u tolikoj mjeri opremljena 4D tehnologijom koja gledatelju omogućava da film, sada preveden kao “Dvorac straha”, doživi kao lunaparkovsku vožnju i u ovom slučaju bolje iskusi atrakciju kakvu nudi kuća strave, a i komjuterski generirana slika/CGI je otišla naprijed.
Olakotna okolnost jest i što je danas na tržištu puno manje fantazijskih horor komedija za tzv. obiteljsko gledanje: “Čudovišta iz susjedstva” i “Kuća magičnog sata” rijetki su primjerci takvog tipa filma, uz nove “Istjerivače duhova”, pa i serijal “Hotel Transilvanija” i “Obitelj Addams 1&2” ako računamo i crtiće.
Aktualni “Haunted Mansion” ima dobnu oznaku “PG-13” u američkim kinima (prvi film je imao “PG”), tj. 12 u hrvatskima, ali sudeći po pretpremijeroj projekciji, pretežno ispunjenoj roditeljima i djecom, ovo je horor prilagođen još mlađim klincima. Nijedan klinac nije djelovao prestrašeno nakon projekcije (bilo ih je znatno ispod 12), a ako se učinilo da jedna mama izvodi dijete iz dvorane usred filma, baš tijekom jedne strašnije scene, bila je to lažna uzbuna; samo su otišli na WC.
Nekim klincima ovo će možda biti prvi “hororskiji” film u životu nakon kojeg bi mogli poželjeti odlazak u neku kuću strave i čini se da je “Dvorac straha” s tom komercijalnom mišlju ponajprije i rađen, da dodatno popularizira tematsku vožnju. Stariji kinoposjetitelji, nekoć i sami klinci, teško da će dobiti ekvivalent žanrovskih klasika osamdesetih poput “Gremlina”, “Ghostbustersa” ili (najprikladniji za usporedbu) “Bubimira”, neovisno o maloj ulozi Winone Ryder.
No, trebali bi uvidjeti da je posrijedi gledljiv, iako zaboravljiv film, malko uspjeliji “Haunted Mansion” od prethodnika, kao i da je scenaristica Katie Dippold (“Specijalne agentice”) napravila bolji posao u odnosu na “Istjerivač(ic)e duhova” iz 2016. godine. Gledljivosti filma redatelja Justina Simiena svakako doprinosi glumačka ekipa.
Rosario Dawson glumi samohranu majku Gabbie koja se sa devetogodišnjim sinom Travisom (Chase W. Dillon) useljava u golemu vilu na rubu New Orleansa i otkriva da je puna duhova. Gabbie traži pomoć stručnjaka za natprirodno, svećenika-egzorcista Kenta (Owen Wilson), profesora-povjesničara Brucea Davisa (Danny De Vito), vidovnjakinje Harriet (Tiffany Haddish) i bivšeg istražitelja paranormalnog Bena (LaKeith Stanfield, najbolji u ekipi) koji je izumio “utvarnu fotografiju”, ali je prestao baviti se time nakon neprežaljene smrti supruge Alysse (Charity Jordan).
Ubrzo se svi nađu zatočeni u vili s utvarama, a prijeti im mračni duh (CGI-jevski Jared Leto), zbog čega će potražiti pomoć od proročice Madame Leote (novopečena oskarovka Jamie Lee Curtis), zarobljene u kristalnoj kugli. S ovim likovima vrijedi provesti neko vrijeme unatoč oscilacijama u njihovoj karakterizaciji i dopadljivosti, kao i disbalansu između “family friendly” hororske fantazije i obiteljske komedije, ozbiljnog i blesavog tijekom nepotrebno zakomplicirane misterije.
Realno, film za iskusnije gledatelje nije posebno strašan ni smiješan, ali hvalevrijedno uvodi dramski motiv žalovanja za bliskim osobama kao ključan u priči, makar drama s par uistinu emotivnih scena ostaje u sjeni prevladavajuće misteriozne fantazije, nadnaravnog horora i humora.
Sve je tu uglavnom već viđeno, zato se redatelj trudi obogatiti kinoseansu antigeometrijskim uvijajućim utvarnim predjelima la “Inception” ili “Doktor Strange” i monstruoznim duhom koji proganja druge duhove, tj. “halloweenovskom” atmosferom. “Monstrum jednome je drugome sjajan kostim za maškare”, kaže Kent i potvrdi “Haunted Mansion” kao (preuranjeni) “Halloween movie”.