StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KINU

‘Bježi‘ (2020.): Majčinska ljubav iz horora

8. siječnja 2021. - 21:08

"Bit ćeš moje dijete zauvijek." – "Bježi" (2020.)

Po svemu sudeći nesretna 2020. je potvrdila novog redateljskog specijalista za trilere, na sreću fanova žanra. On se zove Aneesh Chaganty i pokazao je s drugijencem "Bježi" ("Run") da njegov debi "Pretraživanje" nije bio izolirani slučaj unutar trilerskog žanra. Chaganty konceptualno preferira svedeniji pristup u stilu ili sadržaju trilera.

"Searching" je slijedio oca u potrazi za nestalom kćerkom, a najveći dio zbivanja pratio se putem ekrana laptopa ili pametnog telefona. "Bježi" je fokusiran na majku i njezinu kćerku, paraliziranu od struka naniže, koje žive u kući na osami van gradića, pomalo izoliranoj od svijeta.

FILM: Run; triler; SAD, 2020. REŽIJA: Aneesh Chaganty ULOGE: Sarah Paulson, Kiera Allen DISTRIBUCIJA: Blitz OCJENA: *** ½

Za prvi film Chaganty je prebacio "missing person" triler u virtualni svijet današnjice. Za drugi je triler o posesivnoj majci pobratimio s "Misery" u viziji M. Night Shyamalana (jedan lik se zove Kathy Bates!) s daškom Hitchcocka ("Prozor u dvorište"). "Run" se većim dijelom odvija u kući gdje kćerka počinje sumnjati u majčine dobre namjere unatrag 17 godina njezina života.

Uvod filma nas vraća u "nultu" godinu. Majka, Diane Sherman (Sarah Paulson), nalazi u se bolnici. Rodila je prije vremena bebu koja je završila u inkubatoru s listom bolesti. Sedamnaest godina poslije, majka živi s kronično boležljivom kćerkom Chloe (vrlo dojmljiva debitantica Kiera Allen).

Chloe je u kolicima, ima astmu i dijabetes. Ipak, njih dvije naizgled funkcioniraju kako treba. Kćerka prolazi redovne terapije, školuje se (k)od kuće... Sve je minuciozno organizirano i kontrolirano od strane majke. No, nešto tu, čini se, ne štima i majčinska ljubav djeluje malčice preposesivno, pa i bolesno.

Primjerice, (over)protektivna majka ne daje kćerki mobitel i pristup internetu, a tinejdžerica jedva čeka otići na fakultet i istražiti neistraženi svijet. Odvajanje od djece inače teško pada majkama, ali ovdje kao da je nešto drugo posrijedi budući da pismo od fakulteta nikako da pronađe poštara ili dođe u Chloeine ruke.

Je li Chloe zatočenica vlastite majke, pitanje je koje lebdi nad psihološkim trilerom u Shyamalanovu stilu. Odgovor na pitanje gledatelj otkriva polako zajedno s Chloe, što film čini poistovjetljivijim, a polagano otkrivanje povlači sobom postupnu eskalaciju napetosti koje milimetar po milimetar guraju gledatelja na rub sjedala.

"Run" je ekstra poistovjetljiv i na relaciji glumica-lik, kao i situaciji podatnoj za razdoblje "lockdowna" i (samo)izolacije. Naime, Allen je provela šest godina u invalidskim kolicima i prva je takva glumica angažirana za neki triler nakon 1948. i Susan Peters u "The Sign of the Ram".

Uvjerljivost mlade glumice imponira i podiže film kad isti u završnici na momente postane neuvjerljiv kao i mnogi slični trileri koji koketiraju s (nadnaravnim) hororom. Psihološki i fizički efekt invalidskih kolica na nekoga zarobljenog u svome tijelu rijetko je korišten u trilerima/hororima, otprilike kao i Alzheimer ("Relikt"), a posebice ovako kao u "Bježi".

Film jedno i drugo koristi u svrhe karakterizacije i naracije koja iz nje proizlazi, ali i stvaranja sporogoreće tenzije i anticipacije. Jedna od najnapetijih scena odvija se u trenutku kad majka i kćerka odu u najbliže kino. Kćerka se izvlači da treba na zahod i odlazi u ljekarnu preko puta kina ne bi li provjerila tablete kojima je majka šopa.

Svaka sekunda je važna, a ona treba u kolicima stići do tamo i natrag. Scena koja slijedi još je psihofizički impresivnija i panika opipljivija: majka je, za kaznu, zakračunala kćerku i ona odluči izaći kroz prozor i preko krova otpuzati do druge sobe. Ako je Paulson već standardna u ulozi potencijalne luđakinje ispod naoko mirne površine, Allen je osvježenje i gledatelju je stalo da bude OK dok misteriju privodi kraju.

Shyamalan nije spomenut reda radi jer misterija skriva neočekivani preokret kakav vrijedi otkriti čak i ako u konačnici ispada očekivan, kao i već viđeno razrješenje ponekih situacija u koje Chloe biva ubačena (scena s poštarom). Sami kraj, međutim, iskupljuje poneke prethodne greškice u koracima i humanizira priču gotovo do mjere tragedije na temu "majčinske ljubavi".

Naslov kao za ‘Get Out!‘

Štosno, "Run" je trebao imati kinopremijeru na Majčin dan 2020., ali je nažalost odgođen zbog korone. Manje štosno jest da je kod nas preveden jednako kao "Get Out!", dakle "Bježi", samo bez uskličnika, čime se nastavlja ponavljanje istih naslova/prijevoda za različite filmove. Sjetimo se npr. da su "The Nice Guys" postali "Dobri momci", neovisno o tome što je to već bio naslov za "Goodfellas". "Run" je, realno, mogao postati i "Trči", a "The Nice Guys" – "Dobri dečki".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

04. ožujak 2021 06:18