Latvijski animirani film o životinjama koje preživljavaju kataklizmičku poplavu može se nositi s najboljim iz Hollywooda

Katkad se treba dogoditi da te film pronađe i tad njegova (kino)projekcija može biti još specijalnija nego što bi možda izvorno bila. Latvijski animirani film “Poplava” (“Straume”/”Flow”) redatelja Gintsa Zilbalodisa, premijerno prikazan u canneskom programu “Izvjestan pogled”, imao je hrvatsku premijeru na ZFF-u.

Bila je samo jedna projekcija u sklopu sekcije “Mreža festivala jadranske regije” koja zna proći ispod radara pored glavnog programa dugometražne konkurencije, odnosno “Ponovno s nama” i “Velikih 5”. Projekcija se, k tome, poklapala s islandskom dramom “Kad svane dan” i odabir je pao na potonji film.

Par dana kasnije, potpisnik ovog teksta shvatio je kako je, uz dužno poštovanje, možda ipak trebao dati prednost “Poplavi” i grizao se zato što nije pogledao crtić, tim više kad je čuo da ga je pohvalio Guillermo del Toro, strastveni obožavatelj animacije. Srećom, “Flow” je dobio redovnu distribuciju u Švicarskoj pred dodjelu europskih Oscara gdje se natjecao u kategoriji najboljeg filma i animacije, stoga je posjet kinu u Luzernu bio pri vrhu “things to do in...” prioriteta.

Vrijedilo se strpjeti mjesec dana nakon ZFF-a i pogledati “Poplavu” u pitoresknom, nestvarno lijepom švicarskom gradu položenom na obalama alpskog jezera i okruženom veličanstvenim, snijegom ukrašenim planinama dokle pogled seže.

Fenomenalan crtić u cijelosti se odvija u prirodi, među planinama, tako da je doživljajnost bila maksimalna, s naglaskom na priču o kataklizmičkoj poplavi računajući blizinu jezera, posebice kad dođe do potopa i nekoliko preživjelih životinja nađu se najprije na čamcu, zatim i jedrilici (mačka, kapibara, pas labrador, lemur, ptica sekretar), ploveći po poplavljenim područjima. Poplavna katastrofa sagledana je krupnim, ekspresivnim žutim očima jedne crne mačke.

Maca je predstavljena kako promatra svoju zrcalnu refleksiju na vodenoj površini u uvodnoj sceni animiranog filma koji se može nositi s jakom konkurencijom u hrvatskim kinima 2024. (“Izvrnuto obrnuto 2”, “Divlji robot”, “Moj prijatelj robot”, “Dječak i čaplja”, “Transformers: Početak”, “Na selu”), a na kraju je zasluženo osvojio Europsku filmsku nagradu, nominiran je i za Zlatni globus i mogao bi dobaciti do (nominacije za) Oscara.

Nedugo poslije, psi koji će hvatati mačku kroz šumu nakon što im ukrade ribu najednom se daju u panični bijeg, a zatim prema njoj hita i stampedo jelena, nalik gnuovima iz “Kralja lavova”. Da će se nešto dogoditi sugerira i let jata ptica uhvaćen u odrazu vode, kao i jači povjetarac koji niotkuda zapuše.

I paf, poplava nosi sve pred sobom. Razina vode neumoljivo raste, gutajući drvenu kućicu s crtežima maca itd., kao i golemi spomenik mački. Zanimljivo, ljudskih likova nema, kao da više ni ne postoje u ovom (post-postapokaliptičnom?) svijetu i samo su prisutni tragovi njihova nekadašnjeg življenja u vidu nekih stvari i ruševnih gradova, što potiče misteriju crtića.

Također, životinje nisu antropomorfizirane kao u većini (komercijalnih) modernih animiranih filmova (npr. “Madagaskar”, “Tajni život ljubimaca”, “Pjevajte s nama”...), samim time nema dijaloga, tj. čujemo isključivo njihovo glasanje, od mijaukanja nadalje, a ono neizgovoreno izgovara se slikarskom animacijom koja izgleda kao da su vodene boje računalno generirane i istovremeno je avanturistički epska i poetično lirska.

Takav pristup transcendira medij (osobito u čudesnoj sceni metaforičke smrti jedne životinje i njezina odlaska na nebo, možda najljepšoj i najdirljivijoj ove godine), potencirajući alegorijska čitanja crtića o krhkosti egzistencije u vrijeme ratova i klimatskih kriza, s aluzijom na Noinu arku i mikrokozmos društva, male zajednice koja treba koegzistirati i surađivati da preživi.

“Flow” je egzistencijalan i refleksivan komad animacije pa nije čudno da životinjski likovi često vide vlastitu refleksiju u ljudskom zrcalu, čime redatelj kao da poručuje gledateljima da se malčice zagledaju u sebe i čovječanstvo. Režija je iznimno tečna (“flow”) sa šačicom spektakularno orkestriranih neprekinutih kadrova, primjerice kad kamera zaroni s mačkom koja se zamalo utapa, što u animaciji nije lako postići. Animirani film s “Poplavom” teče dalje.