Udruga Dnevni boravak–pomoć i njega u kući za starije i nemoćne Pločane obilježava prvih 15 godina djelovanja u kojem su pružili više od 50 tisuća različitih usluga za 288 korisnika. “Alfa i omega” udruge je Slavenka Mušan, njena predsjednica i dugogodišnja djelatnica pločanskoga Centra za socijalnu skrb, koja je, kada se za slične mogućnosti u Pločama nije ni znalo, odlazila u Motovunsku školu za unaprjeđenje zdravlja 2005. godine i predlagala vlastite ideje za poboljšanje kvalitete života osobama starije životne dobi. Surađivala je sa stručnjacima iz cijele Hrvatske, organizirane su radionice “Zdravo starenje” s ciljem spoznaje problema starije populacije i utvrđivanja uvjeta koji vladaju u lokalnoj zajednici.
Poticaj teže zapošljivima
“ Nakon dvije godine ustanovili smo tim, Grad Ploče, Matica umirovljenika, Županija, CZSS Ploče i krenuli u informiranje javnosti i pružanje usluga. Imali smo jasnu viziju poboljšanja kvalitete života starijih osoba, deinstitucionalizacije, zbrinjavanje korisnika u potrebi, kako bi se članovima obitelji omogućilo obavljanje svojih životnih uloga, veće posvećenosti djeci, partnerima i sl., a dodatni ciljevi bili su poticanje teže zapošljive skupine, poput žena srednje životne dobi, nižeg obrazovanja, razvoj i poticanje volonterstva, smanjenje socijalne isključenosti starijih i stvaranje uvjeta za zajednicu sretnih ljudi”, rekla je Mušan i istaknula kako je sadašnji projekt Zaželi u Hrvatskoj utemeljen upravo na takvim vizijama.
Predsjednica “Pomoći u kući” smatra je da njena udruga danas ozbiljan akter u Pločama. “Na dnevnoj razini nas traže obitelji kao hitnu službu u situacijama bolesti ili otpuštanja iz bolnica članova obitelji kada se ne zna kako ih zbrinuti zbog nedostatka vještina, vremena ili se radi o samačkim pojedincima bez obitelji. Sada svi znaju što radimo, koliko odgovoran pristup prema korisniku imamo i kolika smo podrška u tako teškim i zahtjevnim situacijama. Osim toga, naša udruga organizira i rekreativno zabavne aktivnosti, a planovi za sljedeće godine su ambiciozni. Nakon odlaska u mirovinu raspolagat će s više vremena.
Empatija i profesionalnost
Poziv socijalnog radnika za nju bi, kaže, trebao biti utemeljen na sljedećim osobinama: ljubav prema čovjeku sa svim njegovim teretima koje nam donosi, a mi mu pomažemo, bar dijelom umanjiti taj teret, bilo da se radi o siromaštvu, problemima u obitelji ili bolesti, ne liječenju, već svemu dodatnom što bolest nosi sa sobom. “Kada sam počela svoju profesionalnu karijeru razmišljala sam kako sam tu prvenstveno da kroz prava iz sustava socijalne skrbi trebam, kao stručnjak, pomagati u saniranju materijalnih problema. Međutim, moji prvi odlasci na teren, na koje me vodio tadašnji direktor, danas pokojni Ivica Gradac, od Perke, Pline, preko Komina i Staševice do Gradca, Brista i Podace, dali su mi novu spoznaju. Bila su to uglavnom usamljenička, staračka domaćinstva, naši korisnici kojima nismo donosili novce, a oni su nas s osmjehom dočekivali, pričali o sebi, svojim bolima, tugama,ali i uspješno posađenim krumpirima, a na odlasku nas ispraćali s veseljem i molbom da dođemo ponovo. Naš dolazak, priča, slušanje ih je usrećila taj dan, a očekivanja našeg novog dolaska davalo im je nadu. Tako je i danas”.
Slavenka Mušan obavlja posao socijalnog radnika, reći će “dugo, predugo”. “Bilo je lijepih dana, uspješnih, dobro odrađenih poslova i postupaka. Ali bilo je i vrlo teških, mučnih situacija. Učinilo se puno, a učinak ni iz daleka očekivani, kako za korisnika tako i za mene. Naravno, krivnja je uvijek na stručnjaku – takav je sustav i općenito pogled na našu struku i na naš posao. Međutim, niti jedan dan u mome, ne tako kratkom profesionalnom životu, nisam pomislila da sam pogriješila izborom svoga poziva. Da, ovo je poziv koji živim, uvijek sam ga nastojala raditi s empatijom i profesionalnošću. Posao socijalnog radnika meni je uljepšao život, činio me sretnom, ispunjenom, bio je i jest još uvijek radost svakodnevice”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....