Uginula Gipsy-ženka ćelavog ibisa koja je od sredine siječnja obitavala u delti Neretve

Iz Opuzena stiže tužna vijest. Ženka ćelavog ibisa, rijetka i zaštićena ptica poznatija kao Gipsy pronađen je mrtva na predjelu Luke. Odmah po dojavi na teren su izašli pripadnici policijske postaje Metković, udruga Biom te djelatnici Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije. Kako neslužbeno doznajemo veterinarski inspektor je pregledao uginulu pticu te na lešu nije pronašao tragove nasilne smrti. Leš će biti poslan u veterinarski zavod radi utvrđivanja točnog uzroka smrti. Pretpostavlja se da se Gipsy otrovala nekim pesticidom koji se koristiti u poljoprivredi ili je pak uginula od neke ptičje bolesti.

Podsjetimo, ženka ćelavog ibisa (Geronticus eremita) po imenu Gipsy nalazila se na području doline rijeke Neretve od sredine siječnja. Nakon što je odletjela s Brača, Gipsy se samo kratko zadržala na Hvaru, odakle je svoj put nastavila prema našoj Županiji.

Prvo je sletjela u Slano nakon čega je nastavila put prema dolini rijeke Neretve gdje se najduže zadržala. Bila je svojevrsna atrakcija. Ljudima je slijetala na balkone i prozore. Nije se bojala kontakta sa ljudima pa su je često fotografirali.

HANZA MEDIA

Ponovne pojave ćelavog ibisa (Geronticus eremita) u Hrvatskoj moguće su zahvaljujući projektu LIFE Northern Bald Ibis, kojim se provodi reintrodukcija s jedinkama iz zatočeništva u Njemačkoj i Austriji. Za ove ptice uređeno je hranilište u sjevernoj Italiji, no ipak prije odlaska tamo odluče letjeti i našom zemljom. Sve jedinke su opremljene GPS uređajima koji prate njihov let. Ovu rijetku pticu može se pratiti putem aplikacije Animal Tracker, u koju se mogu unijeti fotografije i informacije o njihovom opažanju. Riječ je o vrsti ptice ćelavom ibisu (Geronticus eremita) koja je u Europi i Hrvatskoj izumrla još u 18. stoljeću. U Hrvatskoj posljednje jedinke gnjezdile su se u Istri. Ptica je selica koja boravi u polupustinjskim ili stjenovitim predjelima, često blizu vodotoka. Obožavali su je i drevni Egipćani, a danas bilježi svega 200-njak jedinki, koje žive na području Sjeverne Afrike te na Bliskom istoku.