Jesen je vrijeme lova na crnu lisku, koja je uz jegulju najpoznatija delicija u dolini Neretve. Međutim, rijetki znaju da je korištenje olovne sačme, pa čak i samo nošenje streljiva s olovnom sačmom u močvarnim staništima i 100 metara oko njih protuzakonito i novčano kažnjivo u zemljama Europske Unije (EU) pa tako i u Hrvatskoj gdje je korištenje olovne sačme zabranjeno već deset godina, ali zabrana se nije poštivala jer nisu bile propisane novčane kazne.
Kazne u Hrvatskoj propisuje Zakon o provedbi Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća EZ o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalije
Novčanom kaznom od 6636,14 do 13.272,28 eura kaznit će se lovoovlaštenik. Novčanom kaznom od 1327, 22 do 1990,84 eura kaznit će se i odgovorna osoba kod lovoovlaštenika (najčešće je to predsjednik lovačkog društva) i sam počinitelj (lovac koji krši zabranu). Nadzor će obavljati sanitarna inspekcija Državnog inspektorata Republike Hrvatske.
Sekundarna trovanja
Prestanak korištenja olovne sačme, prema procjeni, spasit će život čak milijun ptica močvarica koje svake godine ugibaju od trovanja olovom. Okončat će se kontinuirano trovanje močvarnih staništa i divljih životinja koje o njima ovise. Zabranom će se smanjiti i sekundarna trovanja grabljivica i strvinara, vrsta ptica koje se redovito truju jedenjem plijena kontaminiranog olovnom sačmom.
Procjenjuje se da se močvare u Europi godišnje zagađuju s 4000 do 5000 tona olovne sačme. Olovna sačma posebno je problematična za ptice močvarice koje gutaju zrna sačme (olovne kuglice), brkajući ih s kamenčićima.
Olovo iz sačme predstavlja veliku opasnost za konzumente odstrijeljene divljači. Samo olovo negativno utječe na svaki organski sustav, a simptomi trovanja su neprepoznatljivi, dok već i male količine imaju negativan učinak na zdravlje.
Uporaba olova u lovstvu sveobuhvatni je znanstveni problem koji negativno utječe i na prirodu i na ljudsko zdravlje. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prepoznaje olovo kao jednu od najopasnijih tvari u općoj uporabi, s opasnim pesticidima, azbestom, smogom ili živom.
Za potrebe zabrane koristi se definicija močvarnih područja koja se upotrebljava u Konvenciji o močvarnim područjima od međunarodne važnosti (Ramsarska konvencija) jer je ta definicija sveobuhvatna i obuhvaća sve vrste močvarnih područja: morsko-obalne močvare (obalne lagune, stjenovite obale, koraljni grebeni), ušća rijeka (područja riječnih delta, plimne močvare), vlažna staništa uz jezera, rijeke i potoke, močvare (vlažne livade, trščaci, poplavne šume i cretovi) te antropogenske močvare (rezervoari, akumulacijska jezera, ribnjaci, solane, kanali rijeka ili potopljeni rudnici).
Korištenje i posjedovanje olovne sačme u jednom od navedenih močvarnih staništa strogo će se kažnjavati.
Kako bi lovce upoznala s opasnostima olovne sačme, Udruga Biom organizirala je edukativna predavanja pod nazivom “Hunter2Hunter: Olovna sačma - neprijatelj prirode” u Metkoviću i Sinju na kojem je sudjelovao dr. Oliver Krone, istaknuti stručnjak za toksikologiju i parazitologiju divljih životinja, te predstojnik Odjela za parazitologiju i toksikologiju pri Institutu Leibniz u Berlinu, koji je govorio o opasnostima korištenja olovne sačme u lovu, priopćeno je iz udruge Biom.
Dr. Krone, koji je i sam lovac i zagovornik upotrebe bezolovnog streljiva, godinama se bavi istraživanjem štetnih posljedica olovne sačme na populacije divljih ptica.
Suradnja sa stručnjacima
Njegov rad odigrao je ključnu ulogu u donošenju europskih propisa o zabrani upotrebe olovne sačme u močvarnim područjima. Istaknuo je kako olovno streljivo ne uništava samo divlje ptice, već šteti cjelokupnom ekosustavu, ugrožava bioraznolikost i predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje. Posebno je naglasio značaj pravilne zamjene olovnog streljiva alternativnim, sigurnijim materijalima poput čelika.
Tijekom rasprave, mnogi lovci izrazili su interes za bezolovno streljivo, postavljajući pitanja o dostupnim alternativama i praktičnim izazovima s kojima se suočavaju.
Ova interakcija otvorila je prostor za daljnje razgovore i suradnju između lovaca i stručnjaka za zaštitu prirode. Neki lovci su istaknuli kako su od malih nogu jeli divljač koja je možda bila izložena olovu i nikada nisu osjetili posljedice, ne shvaćajući da olovo djeluje kao tihi otrov.
Dok su ljudi manje osjetljivi na tragove olova, ptice su posebno pogođene, a olovno streljivo u okolišu ometa njihov razvoj i sposobnost preživljavanja.